Helsinski komitet za ljudska prava u BiH izvjestaji o medijima i ljudskim pravima za 1999. godinu

Helsinski komitet za ljudska prava u BiH objavio je redoviti izvjestaj o slobodi medija u Bosni i Hercegovini za 1999. godinu. Izvjestaj se bazira cjelokupnoj analizi i pracenju situacije u BH novinarstvu (posebno onim nezavisnom).

Obzirom na broj napada na novinare i izdavace, brojna anonimna prijeteca pisma i telefonske pozive u prethodnoj godini, status novinara u BiH tokom 1999. godine bio je sasvim zabrinjavajuci. Kao najdrasticniji primjer pomenutog svjedoci atentat na Zeljka Kopanju, gludura banjaluckih Nezavisnih novina, izvrsen u jesen 1999. godine, u kome je Kopanja prezivio tek pukom srecom. Srdjan Dizdarevic, direktor HKBiH tvrdi kako je "Napad na Zeljka Kopanju nagovijestio granice novinarstva na ovim prostorima. Ovaj tragican dogadjaj pokazao je da novinari mogu opstati sve dok ne diraju vlast i nedjela koja vlast radi "u ime naroda". Kada prekorace tu granicu, desi im se ono sto se desilo Kopanji".

1999. godina u Bosni i Hercegovini donijela je zasigurno najveci broj sudskih procesa protiv novinara. U velikoj vecini slucajeva nezavisnih, nedrzavnih, ne priklonjenih niti jednoj od tri nacionalne struje u BiH, gdje prednjace tuzbe na racun sarajevskih BH Dana i Slobodne Bosne.

Prije isteka svog mandata, bivsi je Visoki predstavnik Medjunarodne zajednice Karlos Vestendorp donio odluku koja je imala za cilj ukidanje zatvorskih kazni za novinare. Ipak, duznosnici Vlade Federacije, kao svojevrstan gest revansa zbog Vestendorpove odluke, sastavljaju Zakon o kleveti i uvredi. O represivnosti pomenutog zakona dovoljno govori to da su za ogrijesitelje o Zakon predvidjene kazne u rasponu od 2.000 do 10.000 DM (za novinare) te od 20.000 do 100.000 DM (za izdavace), sto:
a: predstavlja direktan pritisak na nezavisno novinarstvo, u smislu da tjera novinare na autocenzuru.
b: predvidjene enormne novcane kazne za redakcije, imajuci u vidu finansijsko stanje u BH medijima, dovele bi do gasenja vecine eventualno tuzenih medijskih kuca.
Prijedlog zakona federalna je Vlada prihvatila krajem 1999. godine, te ga potom uputila u skupstinsku proceduru. Srecom, novi Visoki predstavnik Volfgang Petric i sef Misije OEBS-a u BiH, Robert Beri, ovih su dana zatrazili povlacenje prijedloga pomenutog Zakona. Pritom kao razlog navodeci neprihvatljivost enorminih kazni koje on utvrdjuje.

Svakako, iskazana represivnost naspram medija, posebice nezavisnih, lako je dovodiva u vezu sa faktom da je totalitarizam jedan od najefikasnijih nacina da nacionalisticke partije na vlasti ostanu na mjestima na kojima su trenutno. Po rijecima Srdjana Dizdarevica, 2000. godina mogla bi imati jos teze posljedice po BH novinarstvo, imajuci u vidu nadolazece izbore. Takodjer, cinjenicu da ce vlast, zasigurno uzdrmana hrvatskim izbornim iskustvima, na sve moguce nacine nastojati ugusiti sve one koji pisu o njenim losim stranama, te na taj nacin probati osigurati izbornu pobjedu. U korist toga govori vijest da se banjalucki nezavisni magazin Reporter odlucio na sudsku tuzbu protiv premijera Vlade RS-a, Milorada Dodika, zbog njegovih neprestanih optuzbi na racun Reporterove redakcije, koje skoro da pozivaju na linc.

Dizdarevic, takodjer, ukazuje na nuznost podrske nezavisnim medijima od strane medjunarodnih faktora. Jer, po njegovim rijecima, neodrziva je teza da ovdasnji mediji moraju funkcionisati iskljucivo po logici trzista - u BiH takvo sto neostvarivo.

Tek, za kraj price o novinarstvu u BiH, ilustrativno moze posluziti izjava sa savjetovanja "Ataci na medije - Ko je sljedeci ?", koja u red najopasnijih zanata u BiH stavlja novinarski i deminerski.

Takodjer, Helsinski komitet za ljudska prava u BiH objavio je izvjestaj koji se tice pitanja ljudskih prava na BH prostoru. Samo stanje ocijenjeno je losim, uz opasku da su najveca krsenja ljudskih prava zabiljezena u regionima Drvara, Bihaca/Cazina/Velike Kladuse (cjelovito Unsko sanskog kantona) u Federaciji BiH, te u Foci/Srbinju kao jednom od, za ljudska prava najpogubnijih teritorija u Republici Srpskoj. Sa nadom da ce zajednicko djelovanje Medjunarodne zajednice i lokalnih predstavnika vlasti u 2000. godini donijeti promjenu po ovom pitanju.

Pomenuta je godina pocela.
A ljudska prava?
contact: