Otvoren Schuler Helfen Leben centar u Sarajevu
U Bosni i Hercegovini vec duze vrijeme djeluje njemacka organizacija Schuler Helfen Leben (SHL). Rad sa teznjom na suradnji individua i grupa iz oba BH entiteta bio je djelomicno prekinut tragicnom saobracajnom nesrecom u kojoj je nekoliko clanova SHL-a poginulo, prosle godine u Njemackoj. Izdavanje magazina "Nepitani" ostala je tek jedna od rijetkih aktivnosti organizacije.
11.04.1999. SHL je u Sarajevu ponovo poceo sa radom. Na Stupu (zapadni dio Sarajeva) otvoren je SHL centar, koji bi trebao biti bazom za odvijanje aktivnosti & bazom za realizovanje projekata NGO karaktera u oba entiteta. Muzicki, teatarski, poetski i ini workshopovi dio su te ideje. Velika, zuta i ugodna gradevina. Takoder, mislim da ce SHL objekat koristiti i za smjestaj NGO volontera/grupa/individua koji dolaze u Sarajevo.
Na otvorenju se pojavilo mnogo faca (navodno i sam Hans Kosnik (kakva cast)), novinara i slicnih, i svi su bili veseli, nasmijani, navodno su se jako dobro zabavljali uz teatar, poetske i slicne performanse, te uz bubnjarski nastup Sarajevo Drum Orchestre.

Rad SHL-a do sada nisam pratio vise no sto me je zanimao, no iskreno se nadam da ce biti u stanju na najbolji moguci nacin ostvariti svoje ideje.
Iskreno, koliko ovakvi projekti nekom jesu olicenje pozitivnosti, toliko mene ostavljaju hladnim i ravnodusnim. Osnov na kome pociva vecina takvih projekata/organizacija je ta, toliko pominjana povezanost/povezivanje mladih iz oba BH entiteta. U cemu se ide do krajnosti koja mi na trenutke postaje mucna. Realnost ljudskih odnosta postaje krajnje apstraktnom, dok vam se ispire mozak kako je jedina bitna stvar to "novo" bratsvo. Ne zelim sumnjati u namjere organizacije, to nije moja namjera, no poucen losim iskustvom kontaktiranja sa brojnim inostranim NGO-ima u BiH sumnjam. I nisam a priori odusevljen niti jednim potezom ili projektom.
Oduvijek sam smatrao da se proces ponovnog povezivanja ljudi i ratom rastrganih veza treba odvijati prirodno, spontano i u skladu sa (ne)zeljama istih tih ljudi koji su igrom slucaja razdvojeni. Bez prisile (ne fizicke, prisutne na otvaranju SHL centra zasigurno niko nije fizicki natjerao da se pojave na otvaranju). Uvjeren sam da to stvara samo kontraefekat. Zar nisu krvavi balkanski ratovi bili dovoljno uvjerljivi. Neprekidno se insistiralo na jedinstvu koje je na svakom testu krvavo propadalo.
Nekoliko osoba sa kojima sam razgovarao dan prije otvaranja centra rekle su mi da je njihov jedini interes u tom mjestu (u dolasku u Sarajevo) taj sto mogu pobjeci iz grada u kome zive, otici negdje drugdje, pa makar i u grad i ljudima koje ne simpatisu (i obratno - uvjerio sam se svojim usima, na zalost).
Zaista, mislim da ce svaki pokusaj ovakvog povezivanja ljudi, za "zajednicke osmjehe zapadnoj diplomaciji i stampi" koja se nacrtala na otvaranju, postici sasvim suprotno. Vecina njih ostat ce uvjerena kako je to najbolje sto mogu pruziti ljudima ovde, ne shvatajuci da mozda i grijese. Naravno, ne zelim niti reci, niti misliti da je jedino rijesenje ovdasnje krize zatvaranje ljudi u nacionalne cahure, ali mislim da se niti princip "promuckaj pa prospi" nije pokazao uspjesnim kroz vecinu prethodnih pokusaja (istorija nas uci).
Ostavljam vas sa svojim predrasudama.
SHL se nalaze na slijedcim adresama i ako ste zainteresovani mozete ih kontaktirati, ako vas interesuju njihove aktivnosti globalno, magazin "Nepitani", ili pak pomenuti centar:

Schuler Helfen Leben