AMIR TELIBECIREVIC LUNJO: I POSLIJE TITA - TITO

"CUVAJMO BRATSTVO I JEDINSTVO KAO ZJENICU OKA SVOG". - Ovom porukom bi pokojni Josip Broz Tito pocinjao ili zavrsavao mnoge od svojih cuvenih govora na bezbrojnim mitinzima sirom bivse Jugoslavije. Mnogi od onih kojima je poruka bila upucena su istu shvatili bukvalno, dok su poneki shvatili pogresno a neki nisu ni htjeli da je shvataju. Nakon nekoliko decenija titove karizmaticne vladavine ta recenica je ovdasnjim ljudima uglavnom dosadila i postala usputna i skoro neprimjetna poput refrena neke hit pjesme koja ne silazi sa prvog mjesta top lista u svim jugoslovenskim republikama. U slucaju Bosne i Hercegovine kao etnicki najizmjesanije sredine na balkanu, ta recenica je imala tesko znacenje, ali to je vec druga prica koja uostalom nije jos ni zavrsena. Tito je pored ove imao puno slicnih i legendarnih izjava po kojima ga pamte i sljedbenici i protivnici.

O Titu je vec toliko napisano, ispricano, snimljeno, izmisljeno i otkriveno ali slabo o ljudima nad kojima je bdio. Narocito mladim ljudima, nekadasnjim titovim pionirima i omladincima a kasnijim manijacima, ratnim zlocincima, alkoholicarima, ratnicima, narkomanima. Naravno nisu svi ogrezli u te kategorije ali zadnji balkanski ratovi pokazali su da ih je bilo podosta. Jos je veci broj starijih bio u svemu tome i oni su uglavnom povukli za sobom one mladje ali nakon titove smrti i mladi su se nekad valjda zapitali ciji ce sad pioniri i omladinci da budu. Za koga da nose marame, karanfile i stafete. Oko desetak godina nakon Tita trajala je ta dilema a na pitanja ne stigose odgovori. Stiglo je samo bezbroj novih, jezivo teskih pitanja. Negdje izmedju prostora i vremena ostao je specificni odnos izmedju mladih u BiH, kako kod generacija rodjenih sedamdesetih tako i medju onima rodjenim poslije Tita koji se pomalo trude da naslijede neka znanja i trikove od njihovih prethodnika koji se makar kroz maglu sjecaju vremena kad su bar u nesto vjerovali.

U centru Sarajeva nalazi se metalni kip koji predstavlja Tita u prirodnoj velicini. Tokom opsade i bombardovanja grada prva linija fronta bila je stotinjak metara ispred tog kipa. Tri i po ratne godine razvalile su skoro sve zgrade i uzrovale teren oko tog kipa a on sam jedva da je i ogreban. Na hiljade raznokalibarskih projektila su mimoisle tu metalnu figuru. Ovdje je opste poznato da oni koji su rusili Sarajevo definitivno su mrzili tog istog Tita ali ipak nisu srusili njegov kip, a mogli su to da urade na puno nacina jer je i sam kip na otvorenom prostoru i vidljiv sa raznih pozicija. Zatim bilo je i masovnog neselektivnog rokanja po Sarajevu i mnoge kuce, zgrade i ulice su pogodjene slucajno ali ova statua cak ni slucajno. Sve ovo spominjem kao cinjenicu s tim da nisam sujevjeran ali osjecam da u toj prici ima nesto o cemu se ne isplati razbijati glavu. Redovno za 25 Maj titov rodjendan i praznicni dan mladosti pored tog kipa se skupi gomila omladine, poloze cvijetne vijence i onda sjede, pjevaju stare pjesme, cugaju i povracaju ali ostaju zadovoljni zbog toga.

Nema to puno veze sa komunistickom partijom niti je opcenito vezano za politicke konotacije. Mladi ljudi traze sebi imaginarnog "lidera"i idola. Tito kao takav predstavlja kompromis, kao sto je i njegova Jugoslavija bila u okviru ondasnjeg svjetskog poretka jedan znacajan veliki kompromis u geopolitickom smislu. Bio je to titov izum zvani pokret nesvrstanih u vidu nekog "tampona" izmedju istocnih i zapadnih velesila. Ipak i medju tom mladom rajom nadje se nekad djelimicno opravdanog a cesto sasvim neopravdanog lokalnog nacionalizma. Tu se radi ili o onima koji su od svojih roditelja culi da je Tito bio neprijatelj samo njihove etnicke grupe ili onima kojima je sve zivo poklano u ime pa im nije ni do Tita ni do ikoga drugog. Tu su zatim i mladi vjerski fanatici i kompleksasi ali njihova mentalna pozadina je diskutabilna i nije laka za definisati.

Zbog jezivo teske situacije ovdasnji omladinci nerijetko kazu da ovdje vise nema buducnosti ili da oni nemaju buducnosti. To je nazalost dobrim dijelom opravdano receno ali opet nedefinisano. Ni sami ne znaju precizno definisati sta je za njih buducnost a sta pojam "ovdje". Zbog istih razloga kukaju za "titovim vremenom" negdje u Kanadi, Australiji, Holandiji i Americi.

"JEBO TE TITO"-standardna je psovka medju sarajevskom omladinom zadnjih dvanaestak godina. Cak toliko standardna da vec ozbiljno ugrozava onu najcescu i najstariju "Jebo mater". Da bi se osjetila ali ne i shvatila sustina te psovke treba se ako ne roditi, onda bar odrasti ovdje. Tu se ne radi o mrznji prema Titu nego jednostavno nekoj modernoj balkanskoj zamjeni za psovanje boga. Isto tako ravnopravno sa psovkom je i epitet koji se u pozitivnom smislu nekome prisije-"ON JE TITO ili cak "ONA JE TITO. Epitet se daje osobama koje su nekog zadivile, nasmijale ili su naprosto cool.

Dakle postoji neki specijalni i jos nejasni odnos izmedju danasnje sarajevske i balkanske omladine i mita koji jos lebdi u vazduhu, mita marsala Tita. Omladinci podsvjesno ceznu za liderom za koga vazi javna tajna da je imao sexualnu avanturu sa filmskom divom Sofijom Loren prije nekih cetrdesetak godina, iako Tito nije djelovao kao da ga ista zaboli sta ce reci Carlo Ponti njen muz. To svakako nije isto kao kod Borisa Jeljcina koji pred TV kamerama ustine neku svoju sluzbenicu za guzicu. Tito je to radio sa stilom i dobio mlade sljedbenike od kojih ce neki ponosno reci da su nekad bili titovi pioniri ili omladinci ili da im je zao sto nije bilo prilike da to postanu. Ako ne sexualna revolucija onda bar sexualne insinuacije bi mogle jednog dana biti neki vodeci motivi za ovu omladinu koja nema (ili im se cini da zasad nema) buducnosti u ovim krajevima. Ovakva mogucnost (jer na balkanu vise nema iznenadjenja, skoro sve je moguce) me asocira na ulicnog alkoholicara kojeg sam vidio prije nekoliko sedmica; lezeci u tramvaju temeljito pjan i pricajuci sam sa sobom izgovorio je jednu od teze razumljivih recenica :"Ja sam najveci jebac ovde, pojebo sam po Sarajva a ona druga polovina jeba mene, samo je Tito rahmetli bio veci jebac od mene"!