AMIR TELIBECIREVIC LUNJO: HAJDEMO U PIZDU MATERINU

Kada uzmemo obicnu zaobljenu zdjelu i u nju bacimo saku rize, zrna rize ce se kratko kotrljati na sve strane kao da pokusavaju pobjeci iz dubine zdjele, i onda ce se smiriti na gomili u dnu zdjele.

E sad, ako grad Sarajevo predstavlja dno zdjele a stanovnici zrna rize, onda su zidovi i rubovi zdjele planine i brda oko Sarajeva. Takva komparacija i takav dojam narocito se prepoznaju iz pticje perspektive (iz perspektive NATO pilota).

Sarajevo je okruzeno planinama sa svih strana i kao takvo je pogodno da doceka i zimske olimpijske igre i da bude pod opsadom. Realizovane su obje mogucnosti, sad se mozda traga za trecom. U tom gradu je tradicionalno tesko sacuvati neku lokalnu tajnu, gotovo nemoguce. Da li se moze "okriviti" samo mentalitet stanovnistva nije lako reci. Opet dolazimo do mistike okolnih planina i brda. Kad neko samo sapce informacija ide od uha do uha i onda se pocne tako kotrljati uz planinu da bi se potom ta informacija (nerijetko malo deformisana i prosirena) "otkotrljala" natrag i opet dosla do osobe od koje je krenula. nije uspjela prijeci vrh planine kao ni zrno rize rub zdjele. Dvojica sarajlija su dosli na ideju da testiraju brzinu sirenja (dez)informacija u svom komsiluku. Htjeli su da i sama vijest bude atraktivna po pitanju senzacionalnosti pa su namjerno slagali svom poznaniku u kafani da je jedan popularni filmski glumac umro tako sto je sam sebe kastriro. Poslije su cekali da vide za koliko vremena ce se informacija vratiti do njih. jedan je to ponovo cuo tek za nekoliko dana kad je skoro zaboravio na to, a drugom je njegova supruga saopstila istu vijest tog dana kad je stigao kuci. njena verzija je bila i dopunjenija - ne samo da se kastriro nego je svoj odsjeceni primjerak cune poslao u paketu nekom holivudskom producentu. Tu se mozda radilo o kombinaciji radoznalosti i neke slobodarske perverzije bazirane na tradicionalnom crnom humoru ovog podneblja. Bilo je i primjera neupucenosti u kombinaciji sa strahom. Naime negdje na pocetku rata u jednom dijelu grada koji je prilicno otvoren prema topovskim lokacijama na planini ali i dosta udaljen, starije zene su govorile djeci "ne pricajte glasno, mogu vas cut cetnici na vrh Trebevica".

Ali to je ionako bilo izmedju ostalog i vrijeme panike. Stare babe su pod opsadom nekako znale unaprijed detalje o "tajnim" vojnim akcijama u Sarajevu i oko njega, ukljucujuci mjesto i vrijeme napada na grad ili iz grada. U Sarajevu vlada i neko nepisano pravilo da niko ne moze biti zvijezda niti cijenjen toliko da bi mu se divili i da bi se po tome izdvajao od "obicnih" ljudi.Ako si uspjesni i opstepoznati glumac, muzicar ili cak politicar, po sarajevskim ulicama mozes hodati bez tjelohranitelja i bez nadmene price o sebi inace slijedi spontana izolacija. Kada si na medijima onda si poput nekog bozanstva, ali cim se sidje medju prolaznike kao da nista nije snimljeno niti receno, svi su ravnopravni. To ima i svojih mana i prednosti. Mnogi slavni sportisti, knjizevnici, umjetnici su napustali grad jer nisu bili dovoljno cijenjeni kao takvi. Da bi neko cuo za njih morali su napustiti klaustrofobicno planinsko okruzenje.

Prije nekoliko decenija, atraktivnu staru zgradu sarajevske Vijecnice odnosno biblioteke "prodao" je nekom naivnom bogatom amerikancu jedan sarajevski muljator koji je naravno bio vlasnik Vijecnice onoliko koliko se hemoroidi lijece analnim sexom. On se predstavio amerikancu kao vlasnik zgrade i nakon odredjenog vremena smuntao je amera da kupi Vijecnicu. Amerikanac je ostao i bez zgrade i bez nekoliko desetina hiljada dolara a Sarajevo je dobilo jos jednu legendu. Zahvaljujuci opet lokalnoj cirkulaciji informacija unutar planinskog prstena ordinarni gradjani su znali i prije policije (tada milicije) covjeka koji je to uradio i cak su to donekle i podrzali. nije bila nuzna klasicna pretraga da bi se znalo do u detalje kompletan dogadjaj skupa sa akterima pa i vise od toga. Gradjani su sve znali i prije informacija u medijima kao i uvijek. A amerikancu niko nije kriv sto je bio priglup i nije shvatio da je iako sa kamarom para i on isto sto i ostali - zrno rize u zdjeli, bar dok se zdjela ne prospe.