Sporazum o specijalnim odnosima izmedju Bosne i Hercegovine i Hrvatske ipak je potpisan. Ucinio je to Ejup Ganic prethodne sedmice u Zagrebu, razapet izmedju prijetnji Medjunarodne zajednice, Billa Clintona, Franje Tudjmana i slicnih dusebriznika za buducnost Bosne i Hercegovine.
Odugovlaciti sa potpisivanjem vise se nije moglo. Jedini je problem bio kako bosanskom narodu objasniti razloge za potpis sporazuma koji je mjesecima karaktrisan kao katastrofalan za BH buducnost. Za objasnjavanje takvih stvari postoje lokalni mediji. Ili, u ovom slucaju, za sutnju i medijsko izbjegavanje sporazuma.
Prvi koraci koji slijede nakon pomenutog potpisivanja jesu rasprave o spornim granicama. Konkretno, granicna linija kod Martonbroda gdje se na drzavnoj teritoriji BH nalazi hrvatska vojska. Paralelno sa tim nastojat ce se rijesiti pitanje Luke ploce te stavarnja slobodne privredne zone u njoj.
Koliko ce to pomoci ili pak odmoci u odnossima ove dvije drzave pokazat ce buducnost. a takodjer ce pokazati kako ce ovo utjevati na razvoj Republike Srpske sa SR jJugoslaviom, kaja nakon ovog cina ima prava uciniti isto samo sa Svojom "bracom".

Obiljezen je 25. novembar, Dan drzavnosti BiH. Praznik preuzet iz mracnog doba komunizma & socijalizma, a kao sjecanje na datum kada je BiH uz proglasena ravnopravnom republikom.
Republika BiH o kojoj se govori danas je samo dio proslosti. Podjeljena je a onda i pokopana zahvaljujuci Dejtonskom mirovnos sporazumu. Granice o kojim ase govori pod kontrolom su sviju samo ne drzavni organi, Teritoriju unutar tih granica kontrolisu svi samo ne drzavni organi.
O kojoj se drzavi i Danu drzavnosti ovde govori?
To, medjutim i Izetbegovicu i njegovim istomisljenicima nije smetalo za pateticne govore, nije ih smetalo da dijele oredenje za svoje mrtve i zive junake, kako bi zatvorili oci onima koji su spremni na socijalne nemire.

U Madridu je sredinom decembra odrzala konferencija Vijeca za implementaciju mirovnog sporazuma o Bosni i Hercegovini. Preko pedeset glavesina iz svjetskog politickog vrha okupilo se kako bi tom prilikom ucestvovalo u Madridskom zasjedanju. U simbolicnom trenutku. Prosle su ravno tri godine od potpisivanja Dejtonskog sporazuma. Ono sto se desilo u Madridu bila je revizija svega sto je na politickom planu uradjeno kroz protekli period. I, sto Medjunarodna zajednica istice kao najbitnije - utvrdjivanje daljnjih planova za sto uspjesniju implementaciju sporazuma i danlji razvoj/oporavak drzave. Tu se prije svega misli na povratke izbjeglica & manjinskih naroda, kompletno rekonstruisanje pravne strukture, ekonomski oporavak i jos kojesta.
BH delegacija na zasjedanju prisustvovala kao jedinstvena skupina. Cini se, samo formalno. U stvarnosti to izgledalo malo drugacije. Dva entiteta donose dvije razlicite politicke i drustvene vizije. Pa su tako i politicki komesari bili podvojeni u ovisnosti o vlastitim stavovima.
Jedna od stvari koja je imala znacajno mjesto u raspravi jeste i uloga dosadasnja te buduca uloga Visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu. Obzirom na, kako kazu, izuzetno uspjesnu proslogodisnju rabotu Carlosa Westendorpa, bilo je sasvim izvjesno da ce pomenuti gospodin dobiti jos vece ovlasti. Valjda, od politike, preko sporta i ekonomije, pa sve do modernog bankarstva. Westendorp sada moze smjenjivati I uredovati pri nefunkcionisanju lokalnih struktura vlasti, sto je, navodno, siguran naczin za realizaciju Dejtonskog sporazuma. Takodjer, Madridsko zasjedanje bi trebalo oznaciti svojevrstan pocetak dvogodisnjeg "prelaznog perioda". Nakon koga bi Bosna i Hercegovina trebala biti sposobna za samostalnu buducnost, a bez upliva Medjunarodne zajednice. Ako to znaci da cemo nakon dvije godine u potpunosti biti prepusteni domacim politicarima, onda neka nam je bog na pomoci.

Posto su se Federalci posteno utrtali pred pomenutu konferenciju, shvatili su da im nema druge do konacno izabrati novu vladu. Nakon sjednicenja i sjednicenja konacno je izabran saziv nove vlade koju ce i u naredne dvije godine predvoditi kormilar Bicakcic Edhem.
U cemu je bio problem?
StrankaDemokratkeAkcije, koja ima vecinu u svemu u cemu je vecina potrebna, nije bila rada prepustiti ostalim partnerima Koalicije CD BiH trazeni broj mjesta u Parlamentu. A onda je doslo do konflikta, prijetnji i slicnih stvari, za kojima se redovito poteze u takvim prilikama. I, kako ne bi bilo bruke, SDA se odrekla nekih parlamentarnih mjesta koja je ljubomorno cuvala za sebe. A kako bi svi bili zadovoljni, izmislit ce se jos jedno ministarstvo. Ili, da budem precizniji, Ministarstvo nauke, kulture i sporta ce se podijeliti na dva dijela - Ministarstvo nauke i Ministarstvo kulture i sporta - kako bi ovim drugim zavladao jedan od SDA koalicionih partnera. Drugo je mjesto za samu SDA.
Kao i obicno.

Skoro pa sedam godina nakon pocetka rata, u Sarajevu su ponovo osvanule barikade.
O cemu se radi?
Izgleda kako je pojedinim stanovnicima srpskog entiteta ubijanje sarajevskih taksista postalo interesantan hobi. A ako ne ubijanje, onda bar maltretiranje i oduzimanje njihovih vozila. Desetine slucajeva zabiljezenih u 1998. godini potvrdjuju tu cinjenicu. Dogadjaj od dva dana unatrag kao da je "prelio kap". Ubijen je jos jedan taksist. Revoltirani i razocarani, taksisti su jos istu noc blokirali sve puteve koji vode ka susjednom entitetu. Da bi narednog jutra bile blokirane i neke od glavnih gradskih ulica. Taksisti su na taj nacin trazili ono sto je uskraceno svima nama. Pravo na slobodu zivljenja, a bez straha za vlastiti zivot. Ono sto instance nadredjene za ta pitanja ne uspjevaju da nam pruze vec nekoliko godina. Dobili smo samo Dejton - slobodu kretanja, kradje i ubijanja za koja vec 3 godine niko ne odgovara.
Glavnina ljudi okupila se na simbolicnom mjestu - spomenuku zrtvama borbe protiv fasizma. Protest se nekoliko sati kasnije premjestio pred zgradu Predsjednistva BiH, gdje su demonstranti insistirali na obracanju Izetbegovic Alije. Aljo se, medjutim, ljudima nije obratio, ali je primjeceno kako je krisom, sa ruba jednog prozora, gledao sta mu imaju za saopstiti njegovi biraci. I onda je nestao. Protest je potrajao jos neko vrijeme da bi potom utihnuo. Neko je obecao nesto i svi razlozi nezadovoljstva kao da su nestali. Ljudi su se razisli. Grad je deblokiran. Alija Izetbegovic i njegova "braca po vlasti" su odahnuli.
Jos jedno obecanje.
Do iduce zrtve.

Sve je blizi dan kada ce Medjunarodna zajednica objaviti svoju odluku o konacnoj sudbini Brckog. Kome ce "pripasti" i pod kojim uslovima. A to znaci da dramatizacija na ovdasnjoj politickoj sceni postaje sve intenzivnija. Nepravedna odluka za grad bila bi, kako kazu, legititmiranje i priznavanje genocidne politike koja se u njemu odvijala prethodnih godina. Predstavnici Republike Srpske predlozili su da se prije donosenja konacne odluke u Atini odrzi konferencija o sudbini ovog grada. Haris Silajdzic, predstavnik "federalne" strane najavio je svoju ostavku ako odluka bude nepravedna. Citaj - ako pripadne Republici Srpskoj. Tesko je naslutiti istinu - sem cinjenice da ce grad nekome zaista pripasti. Kako i pod kojim uslovima jos nije poznato.
A ostavke i slicna obecanja. Pa, toga smo se naslusali kroz prethodne godine i svi su jos uvijek na vlasti I na istim (ili visim) mjestima.

Da bi uvjerile sebe i druge u ozbiljnost i svrsishodnost vlastitog postojanja snage SFOR-a su nastavile sa hapsenjima. Jos jedan od "potencijanih" optuzenika za ratne zlocine u Bosni i Hercegovini nalazi se iza resetaka. Ovaj put se radi o Radislavu Krsticu, ni manje ni vise no generalu Vojske Republike Srpske. Doticni se nalazi u Den Haggu, gdje je vec stigao izjaviti kako se ne osjeca krivim. A tereti za se za zlocine izvrsene nad Bosnjacima Srebrenice, te krvave 1995. godine. Tereti ga se za genocid, istrebljenje, ubistva i progone na vjerskoj i politickoj osnovi, tereti ga se sto nije svoje vojnike sprecavao da ne cine isto... A covjek lijepo kaze da nije kriv. Sud u Den Haggu izrazio je svoje zadovoljstvo zbog Krsticevog hapsenja, jer, on je jedan od najvisih rangiranih oficira u vojsci RS. A da li ce se to zadovoljstvo izkazati u visegodisnjem sudskom procesu u kome ce izgubiti sav svoj smisao, kako je to bio slucaj do sada, ostaje da se vidi.

Jedna od stavki pomenute Madridske konferencije bilo je i povlacenje snaga MUP-a Republike Hrvatske sa BH teritorije. Konkretno sa podrucja gradica Martinbrod, gdje su se hrvatski policajci nalazili posljednje tri godine. Vise se ne nalaze. Posto papa Franjo nije bio spreman povuci svoje snage, ucinio je to vec ko zna koliko puta pomenuti Westendorp Carlos. Vojnici SFOR-a su protekle srijede, naredbom njegove ekselencije vojnom akcijom istjerali pripadnike hrvatskog MUP-a sa podrucja Martinbroda. Granice Bosne i Hercegovine sada cuvaju oklopna vozila medjnarodne policije, dok se na podrucju Martinbroda nalazi federalna policija. Dok su federalni politicari zadovoljno trljali ruke Tudjmanov je kabinet za sugrnost hitno sjednicio. I osudio ovakvu akciju, naravno, kao jednostranu, ishitrenu, uperenu protiv Hrvatske i njenog suvereniteta...
A sta hrvatski MUP radi na teritoriji druge zemlje? E, to je vec bila tema za neki drugi put.

Kako ne bi zapali u monotoniju, stolacki su se vandali odlucili na male izmjene u svome djelanju. Umjesto dosadasnjih napada na povratnicke porodice, stocani su odlucili pokazati da imaju muda i za druge stvari. Ukratko, ovaj su put atakovali na jedinice SFOR-a i Medjunarodne policije. Odvazno i hrabro.
Sta se zapravo zbilo. Medjunarodni policajci i SFOR kontrolisali su stolacku policijku stanicu, u kojoj stvari, sada vec godinama ne funkcionisu normalno. A zanimali su se i za napredak u rijesavanju slucajeva napada na povratnike. E to se vec veselim stocanima nije svidjelo. A kako bi to strancima i pokazali, odlucili su se sa motkama usetati u stanicu policije te im sa njima objasniti doticno. Vjerovatno se radilo o komunikacijskom nesporazumu i nerazumjevanju. Nakon koga su SFOR-ovci u miru, dostojanstvu, u skladu sa svojom misijom i reputacijom digli sidro i nestali iz grada. Uz obecanje da ce se ponovo vratiti. Kao sto i dolikuje svakoj autoritativnoj vojnoj/policijskoj skupini. Palice ih cekaju. U medjuvremenu, zapovjednik stolacke policije podnio je ostavku. Kako bi se postedio suvisnog objasnjavanja.

Da sav besmisao oko bosanske podjele jos nije okoncan svjedoci i slijedece. Nekoliko je novinskih agencija objavilo vijest o zahtjevu bosanskih Srba da poznata sarajevska Hagada, sveta jevrejska knjiga neprocjenjive vrijednosti , svake trece godine bude izlozena u Banja Luci.
Nije jos sve podjeljeno i nije jos sve gotovo.
Takodjer, iznesen je i prijedlog po kome bi se Hagada svake trece godine cuvala u Mostaru. A u medjuvremenu, njeno bi mjesto boravka bilo u Sarajevu, gdje se knjiga nalazi jos od vremena kada su je sefardske porodice iz Spanije donijele u Bosnu. Dakle, nakon sto je izdjeljena zemlja, ljudi, porodice, kuce i skole, na red su dosla i kulturna dobra. Kakvog li apsurda. Hagada je prezivjela oba svjetska rata, prezivjela je sve pokusaje otudjivanja i unstenja, a da li ce biti u stanju prezivjeti i bosanski primitivizam? Tesko je vjerovati da ce se zamisli pojedinih bosanskih "kulturologa" zaista i ostvariti, no u zemlji cuda zvanoj Bosna nista nije nemoguce. Ko zna. Cist racun - duga ljubav, kaze narodna poslovica. Ili, preneseno u bosansku realnost, podjelimo se, pa se volimo.