*Cetiri godine Dejtonskog sporazuma
Isticuci je novembar donio cetiri godine od potpisivanja Dejtonskog sporazuma, u Dejtonu, Ohajo, kod gazda Amerikanaca. Te shodno toj cinjenici, valjalo je pomenuti datum i proslaviti, na prigodan nacin.
*Izbori 2000
Svekolika bosanskohercegovacka delegacija potrpala se u avion ("jedan, zajednicki, svi su zajedno" - trljali su ruke zadovoljno ruke americki supervizori. To je vec presedan u BH politci, predstavnici tri naroda po drugi put (nakon nedavnog posjeta Sloveniji) putuju zajedno), pa krenukla put Amerike. Neko u Dejton, neko u Njujork. Bosanski predsjednicki trio nasao se u NY-u kod Ricarda Holbruka, tvorca Dejtonskog sporazuma. Glavnina rasprave doticala se pitanja Granicne sluzbe. Rasprave, ako se uzme u obzir da se razgovor sastojao od slijepog i tvrdoglavog drzanja vlastitih (nacionalnih) stavova i tako u nedogled. Sve dok Holbruk nije lupio sakom o sto. Tako je nastala nova, Njujorska deklaracija. A onda su zajedno pozirali novinarima (ne)slozni i (ne) zadovoljni.
Sudeci po broju donesenih deklaracija i odrzanih zasjedanja, Bosna i Hercegovina trebala bi biti najprosperitetnijom zemljom na svijetu. Ili, barem, medju prvih pet. No, realnost govori drugacije.
Interesantno je da su put Amerike sa "liderima" krenuli i predstavnici opozicije. Nihova je stanica bila pak Dejton. Rasprava tamo (upravo zahvaljujuci njima) pokazala je da u Bosni i Hercegovini nije sve "napredak, razvoj, ljudska prava, primit ce nas uskoro i u Vijece Evrope akobogda, a i nas tri predsjednika slozno se smijemo i slikamo zajedno (kada nas natjeraju na to)". Sto je dobro. No, koliko su Amerikanci spremni vlastitom birackom tijelu priznati neuspjesnost sopstvene medjunarodne politike (konkretno, u bosanskohercegovackom slucaju, pa jos Kosovo/Jugoslavija, pa Irak...)?
A sta se desilo kroz cetiri godine postojanja Dejtonskog sporazuma?
Ekonomski, Bosna i Hercegovina nalazi se u porazavajucoj situaciji. U procesu privatizacije unisteno je u ukradeno sve sto se moglo. Ako je ekonomski i privredni haos na izlasku iz rata bio prihvatljiv i razumljiv, danas nikako nije. Posebice imajuci u vidu enormne sume novca koje su najrazlicitiji medjunarodni donatori tokom cetiri prethodne godine ulagali u Bosnu i Hercegovinu.
Povratak izbjeglica naveden je kao najprioritetniji cilj Dejtonskog sporazuma. A u kolikoj mjeri je povratak sproveden? Cini mi se, tek u onoj mjeri u kojoj je to bilo nuzno. Nuzno, da se izbjegnu sankcije i kaznjavanja druge vrste od strane OHR-a. Nekada cak niti toliko. Tek nekoliko dana unatag, OHR je smijenio Ministra stambene politike Kantona Sarajevo zbog nesprovodjenja Sarajevske deklaracije (dijelova koji se ticu povratka izbjeglica). A izbjegli se vracaju uglavnom i u skladu sa etnickim karakteristikama teritorija. Ne "svako na svoje", kako se to popularno istice, nego svako kod svojih (etnickih grupa).
Ipak interesantno je posmatrati kako ce se, ne samo na izbjeglickom planu, razvijati daljnja situacija u Balkanskom regionu. Najveci cinioci ovdasnje krize uglavnom nestaju (na razlicite nacine). Za razliku od samog cina potpisivanja sporazuma, ovaj put u Dejtonu nije bilo Franje Tudjmana niti Slobodana Milosevica. Franjo Tudjman, duhovni ucitelj i vodja (dijela) bosanskih Hrvata, po svemu sudeci, ce se uskoro preseliti u vjecna lovista. Tudjmanov odlazak tumaci se kao jedna od najvecih sansi za iznovni napredak Hrvatske i zemalja koje je okruzuju (prvenstveno Bosne i Hercegovine). Slobodan Milosevic je (samoizolacijom) sve dalje od Bosne i Hercegovine. I bosanskih Srba. Odlazak jednog (a mozda i drugog) vjerovatno znaci da nastupajuci milenij donosi i nove odnose na balkanskom prostoru. Koliko bolje ili losije, ovisi o njihovim nasljednicima, kao i puku koji ce ih izabrati.
Zavrsena je registracija za opstinske izbore koji ce se u Bosni i Hercegovini odrzati u aprilu 2000. godine. OSCE je objavio listu na kojoj se nalazi 76 stranaka, 17 nezavisnih kandidata te 7 koalicija (u Federaciji BiH te u Republici Srpskoj) koje izlaze na izbore iduce godine.
* SDPBIH u clanstvu Socijalisticke internacionale
Interesantno je da na izbornoj listi nema Srpske radikalne stranke. Privremena izborna komisija je nekoliko mjeseci unatrag uslovila ovoj stranci povlacenje njenog lidera, Nikole Poplasena, za izlazak na izbore. Obzirom da SRS uslov nije ispunio, na izborima 2000. godine oni se nece pojaviti.
Kako ce to utjecati na rad ove stranke? Nije izvjesno, no, mnogi tu cinjenicu vec povezuju sa njihovim krajem. Ognjen Tadic, generalni sekretar SRS-a (po Reporteru "propale partije"), pozvao je gradjane Republike Srpske da bojkotuju izbore. Nisam siguran da ce njegov proglas imati efekta.
Izvjesno je da od Koalicije za cjelovitu i demokratsku Bosnu i Hercegovinu, najace koalicije sa prethodnih izbora ostaju tek rusevine. Od sest stranaka koliko je ucestvovalo u radu koalicije 1997. godine, te cetiri stranke iz 1998. godine. Broj je spao tek na SDA - inicijatore Koalicije te Silajdzicevu Sranku za BiH. Kao, samo oni i dalje na stoje na ideji cjelovite i demokratske Bosne i Hercegovine. Satro. Mada ce njihova koalicija zazivjeti tek u nekoliko opstina/kantona. Politika koju vodi SDA i lihvarski interesi stranaka koje su usle u od samih pocetka osporavanu koaliciju uspjeli su je i dokrajciti. Na listi takodjer nema Koalicije SLOGA. Sukobi unutar Koalicije doveli su izgleda i ko razlaza njenih sudionika. Rok ostavljen za registrovanje istice krajem ovih novembarskih dana, no mislim da od njihove registracije ipak nece biti nista.
No, u ovom trenutku jos uvije nije poznatko kako ce zapravo izgledati izborne liste. Privremena izborna komisija proglasila je (izmedju ostalog) vazecim zakon po kome na izbore ne mogu izlaziti poslanici koji se vode kao privremeni korisnici prijeratnih vlasnika stambenog fonda. Da li to znaci da na izbore nece moci izaci i Alija Izetbegovic - imajuci u vidu da se bas oko pomenutog gospodina u BH javnosti vode debate stambenog karaktera? Naime, prijerani koristnik stana u kome nam uziva jedna trecina BH predsjednika zelio bi natrag. Pa, ako se Izetbegovic toliko zalaze za povratke koje svako malo potpisuje...
Do kraja novembra biti ce poznate konacne izborne liste te ostatak informacija vezanih za april iduce godine.
Informacije slijede.
Kada vec govorimo o izborima...
*Radnicki pokret u Bosni i Hercegovini na kraju stoljeca
SDPBIH je zasigurno jedna od najozbiljnijih stranaka koje se kandidiraju na nastupajucim izborima. Sto dokazuju njihove unutar i van drzavne aktivnosti.
Na dan desetogodisnjice rusenja Berlinskog zida, SDPBIH je u Parizu primljena u clanstvo Socijalisticke internacionale, nakon sto je tri godine uzivala status posmatraca. Prva socijalisticka partija sa podrucja bivse Jugoslavije, a 78. na listi clanica Socijalisticke internacionale. Sto zasigurno dovoljno potvrdjuje ozbiljnost njihova rada. SDPBIH je jedna od rijetkih BH politickih opcija koja redoviti i produktivno kontaktira sa inostranim partenerina (ako izuzmemo kontakte SDA iz Bosne i Hercegovine sa SDA u Sandzaku i Hrvatskoj, npr), koja ima zdrave ekomonske i civilne politicke programe. Koja je umjesto zalaganja za multietnicnost zaista multietnicka. Da li ce to biraci biti u stanju prepoznati na nastupajucim izborima (kod SDP-a i jos nekoliko slicnih partija) ili ce ih ponovo zavarati dvije penzije iz kase SDA...
Krajem oktobra, radnici iz Federacije BiH odazvali su se pozivu Saveza sindikata BiH te odrzali generalni strajk, sa protestnim okupljanjem u Sarajevu, pred zgradom drzavne skupstine. Stupanj nezadovoljstva kod radnika dosao je do tog nivoa da su se napokon odvazili izaci na ulicu - prekinuti proizvodnju, koja i onako ne proizvodi nista. Njemacki Savez sindikata iznasao je novce za putne troskove (sto je sasvim logicno, jer radnici nemaju niti za cigarete, a kamoli za protestovati po Sarajevu) i radnici iz vascijele Federacije (nekada se govorlio Bosne i Hercegovine, no, nove su granice donijele i novu terminologiju) dosli su na protestni miting u Sarajevo. Zajedno sa njima i kolegijalna podrska Sindikata Republike Srpske, koji je izgleda jedna od rijetkih institicuja iz RS-a koja ima stabilnog partnera u Federaciji (i obratno).
Savez sindikata je isprva najavljivao cak i do 50 000 demonstranata, no cini mi se kako je broj prisutnih bio dosta manji. Porazavajuce je bilo za vidjeti, koliko su danas radnici, sa jedne strane nesposobni, sa druge strane i nemocni za bilo kakvu drustvenu promjenu. Dobar dio njih iskoristio je dolazak u Sarajevo (u koje inace niti mogu doci jer nemaju novaca ni za osnovne zivotne potrebe) za razgledanje grada, a onda transparente u budzak, pa 'ajde na pivu. Mislim da nisam imao velika ocekivanja, no, svakako sam ostao razocaran. Sve do trenutka kada ce kriticna masa radnika postati opasnom, vlast ce ignorisati njihovo postojanje (i prostestovanje).
Interesantna je u ovoj prici uloga Edhema Bicakcica, premijera Federacije, koji ce, ako pakla ima, tamo doista goriti, zbog svog zla nanesenog ljudima i privredi u Bosni i Hercegovini. Sindikat je pozvao Bicakcica na obracanje gladnom i nezadovoljnom narodu, sto je ovaj, naravno, odbio. Obrazlazuci to cinjenicom kako je protest zapravo nelegitiman. Jer, kako Bicakcic kaze, i Savez sindikata BiH je nelegitimna institucija - skrivaju se iza imena BiH, a predstavljaju tek federalni dio, sindikalna licemjernost bez premca - zamislite. Uzgred, Bicakcic nije objasnio sa kojom je on legitimnoscu sedam godina predstavljao Bosnu i Hercegovinu, a mogao je predstavljati tek Federaciju. Premijerska licemjernost bez premca. Uostalom, ko je bosanski narod da mu se Edhem Bicakcic opravdava. I uopste, ako cemo slijediti Bicakcicevu logiku (ako tu ima ikakve logike) sa kojim je pravom sva svita okupljena oko Izetbegovica predstavljala Bosnu i Hercegovinu, a da tu godinama tu nije bilo nikoga iz (za ovaj slucaj tako vazne) Republike Srpske, ili nedaj boze Herceg Bosne. Uzgredbudireceno, na protestnom okupljanju u Sarajevu ucestvovali su i predstavnici Sindikata Republike Srpske. Vidio i cuo, vlastitim ocima i usima.
Radnici nece promjeniti nista. Po svemu sudeci. Niti su u mogucnosti. Zavrsnica procesa kapitalizacije bosanskog drustva unistit ce i ono malo privrednih kompleksa koje Bicackic i njemu slicni nisu unistili (za vlastitu dobit, naravno).
A bez Bicakcica covjek valjda ne moze. I bez gledanja njegovog lika i izjava na naslovnicama ovdasnjih novina. Dva mjeseca unatrag, Bicakcic penzionerima obecao isplatu cetiri - pet zaostalih zaostalih penzija do Nove godine. A onda, par dana kasnije, sasvim ozbiljno izjavio kako se takvo sto nece desiti. A onda opet, par dana unatrag, obecao Bicakcic isplatu dvije penzije do Nove godine. Ovu izjavu, jos uvijak nije demantovao. Sto je slijedece na redu za izjaviti, jos nije poznato, no sasvim je ocito da su uskoro na redu izbori, te da necim treba podgrijati i biracko tijelo (makar i obecanjima, kad vec grijanja nema) i prikupiti glasove... Tek, za vasu informaciju, pojedine ekonomske ekspertne grupe najavljuju da federalna vlada u 2000. godini nece biti u stanju isplatiti vise od 4 penzije. Dvije ce pretpostavljam biti isplacene neposredno pred aprilske izbore. Toliko o Bicakcicu i njemu slicnima, ekonomiji, ekonomskoj situaciji u Bosni i Hercegovini i tomu slicnome.