Vijesti o napadu na srpske (izgleda da su prefiksi srpski, hrvatski ili bosnjacki postali jako bitni u ovoj bosanskoj igri) povratnike u Hercegovinu, krajem septembra nisu ni utihnule, kad opet...
Pokusaj bosnjackih prognanika da se vrate u Tasovcice (naselje pored Capljine), u kome su zivjeli prije rata, zavrsio se sa slijedecim skorom - jedan poginuli i nekoliko povrijedjenih povratnika. Incident (ili je ovo mnogo vise od samog incidenta?) se desio kada je nepoznata osoba iz nepoznatog automobila bacila bombe na povratnike koji su obnavljali svoje kuce. Dan nakon toga nastavljene su verbalne provokacije od strane lokalnih stanovnika, tek da se pokaze da te bombe nisu bile slucajne. Verbalne su provokacije prijetile prerasti u nastavak bombaskog veselja, no ono nije uslijedilo. Tek "par kuca u plamenu" i tu je kraj. Bar privremeno. Ministar MUP-a Hercegovacko neretvanskog kantona, Valentin Coric, jedan od perjanica CRO politicke elite, podnio je ostavku. Da li zato da bi se oslobodio odgovornosti za ucinjeno - e to vec nije saopstio.
A povratnici? Oni najhrabriji, koji su ostali u Tasovcicima (kome se su se doticni bombasi izgleda jako lijepo zabavili) smjesteni su u dvije kuce, debelo sticene snagama SFOR-a. Valjda je to ta dejtonska sloboda kretanja o kojoj se toliko govori. 1998 godina proglasena je godinom povratka. Zanima me, da li povratak, krvav, kakav je bio do sada, uopste ima smisla. Ili je problem negdje drugdje?

Bizarnost koja u posljednje vrijeme sokira veci dio BH javnosti jeste niz odluka koje medjunarodnjaci namjeravaju donijeti a u vezi sa novim skolskim udzbenicima.
Na primjer, onajnajocitiji, pored svega ostaloga sto je BH prosvetarima savjetovano za stvaranje "nove istorije", preporuceno je, sto znaci naredjeno, da se umjesto fraze "ratni zlocin" upotrebljava izraz "ratna graska".
Ratna greska?
Da, zaista su interesantne greske zbog kojih je zivote izgubilo 250 000 ljudi. Da li su silovane zene i ubijana djeca takodjer dio te iste "ratne greske". Ne, medjunarodni zvanicnici to nisu odgovorili. Oglasili su se saopstenjem kako je pomenuta informacija netacna, ili, bolje receno, lose protumacena.
Ako oni rat koji se desio zaista smatraju greskom, onda sud u Den Hagu nema razloga postojati. Rijesenje je isuvise jednostavno. Neka sve gresnike umjesio Haga upute u bogomolje na ispovijed i oprost grijehova i problem ce jednostavno biti rijesen. A onima koji su bili njihove zrtve mogu pruziti utjehu gradnjem psihijatrijskih klinika, domova za nezbrinutu djecu, mogu im sagraditi cak i poneku kucu.
Ako stvari zaista tako stoje.

Iako je Kosovo sada mozda geografski daleko, posljedice rata koji se tamo vodi (ili je valjda zavrsen) osjecaju se i u Bosni i Hercegovini. I ne samo zbog vise od sada vec desetak hiljada izbjeglica, koji su u B&H nasli svoj, tek privremni, spas od rata. Mnogo je veci broj stvari koje se usloznjavaju (koje su se usloznjavale) jednako sa situacijom na Kosovu.
Sigurnost stranih drzavljana, na primjer.
Medjunarodna je zajednica vise nego ozbiljno uzela u obzir mogucnost da neki od pomenutih, tokom eventualnog NATO-ovog bombardovanja na Kosovu, posluze kao taoci (kako se to vec ranije desavalo, za vrijeme NATO-ovog bombardovanja polozaja bosanskih Srba). Brojne ambasade upozoravale su svoje gradjane da napuste Republiku Srpsku zbog mogucnosti odmazde. Koliko je to zaista tako, ili se radi samo o predostroznosti, to je tek njihova stvar. Tek, panika koju su pokazivali, izgledala je u mnogome slicno odjecima koji su u isto vrijeme dolazili iz SR Jugoslavije.
Carlos Westendorp je uputio je pismo Slobi Milosevicu u kome ga je upozorio da Voju Seselja, takvog kakav je, drzi podalje od Bosne. Valjda zato jer Voja, takav kakav vec jeste, nije poricao mogucnost osvete nad NATO-ovom pripadnicima u B&H, kao i nad ostatkom stranih drzavljana ovde. Cak naprotiv! Uz to, pomenuti je gospodin, valjda obzirom na cinjenicu da je njegov pajdo Poplasen novi predsjednik Srpske, izrazio negodovanje u svezi sa trenutnom RS politikom, te se tu nesto kao mora (radikalno?) mjenjati. Takodjer, nekoliko je izvora navelo informaciju kako su za bombardovanje bili predvidjeni neki ciljevi u Republici Srpskoj (zbog navodnog znacaja i povezanosti sa obavjestajnim sistemom Vojske Jugoslavije). Koliko je sve to istina nisam siguran, neko je govorio da je u Banjaluci odrzan protest protiv NATO-ovog vojnog djelovanja, no ponavljam, nisam posve siguran.
Elem, kako je opasnost od bombardovanja prosla, tako su i tenzije spale. Cak je i sve manje vijesti vezanih za Kosovo prisutno u ovdasnjem medijskom prostoru. Tek poneka statistika o broju nastradalih, ili pak vijest o zakonima kojima Sloba Milosevic podrzava slobodu javnog informisanja.
O povratku 12 000 kosovara izbjeglih u Bosnu niko ne govori.

"Freedom House", americka agencija koja se bavi istrazivanjem medija, objavila je najnovije rezultate za ovu godinu. A cast da se nadje na listi imala je i Bosna i Hercegovina. I to na listi zemalja koje nemaju slobodne medije, naravno.
Svaka cast, svaka cast.
No, ako bi nekom bilo za utjehu, nismo bas najgori. Na listi zemalja bez medijske slobode, B&H se nalazi izmedju Hrvatske (bolji od nas) i Jugoslavije (gori od nas). A svi smo zajedno u grupi sa ostatkom svjetskih bisera demokratije i slobode - sa Brunejima, Dzibutijem, Cadom, Kambodzom, Zimbabveom, Obalom Slonovace... Da, izgleda da smo zaista uspjeli postati dio civilizovanog svijeta, kako nas uvjeravaju kroz posljednjih par godina.
Takodjer, za napomenuti je da se sloboda informisanja u Bosni i Hercegovini dobila katastrofalne ocjene zarad represija i pritisaka na ovdasnje novinare zabiljezenih u posljednjoj godini. Kao tacka na i dolazi zavrsna, a ujedno i najlosija ocjena glede odnosa dnevne politike naspram informisanja i medija ovde. Ipak, mozda su rezultati jos i zadovoljavajuci. Ko zna koliko bi oni bili losiji, da su, tradicionalno kratkovidi Amerikanci, bili kadri ispravnije shvatiti situuaciju ovde. A da jesu, ocjene bi vjerovatno bile jos i gore.
Vise srece iduci put.

Od vlasti vjerovatno strpani u isti fah, pa tako i u ovde, bez losih primisli.
Rudari bosanskih rudnika su ponovo strajkali. Naravno, zbog cega drugog nego zbog neisplacenih licnih dohodaka. Izgleda da je to postao uobicajen, a po svemu sudeci, i jedini nacin za dobivanje zaradjenog novca - prekid proizvodnje, izlazak na ulice, po mogucnosti dolazak u Sarajevo... I par dana nakon toga dugovi su izmireni. I tako iz mjeseca u mjesec, ko zna do kada.
Takodjer, clanovi JOB-a, Jedinstvene organizacije boraca iz Zenice, ponovo su demonstrirali. Na okupljanju nazvanom "Jos smo zivi" JOB-ovci su, po ko zna koji put, odlucili ukazati na probleme sa kojima se susrecu u svakodnevnom zivotu. A da li ih je neko saslusao nije mi poznato. Vjerovatno ne. Ili se radi o tome da JOB-ovci, nakon obecanja koja svaki mjesec iznova dobivaju od vlasti redovito vracaju na ulicu kako bi svoju srecu podjelili sa drugima. Interesantno je kako su par dana kasnije JOB-ovci od strane zenickih vladajucih struktura bili optuzeni za namjeru za izazivanjem socijalnih nemira.
Ko je ovde lud?
A oni koji jos nisu izlazili na ulice, a po svemu sudeci hoce, jesu gradjani koji ce uskoro biti pogodjeni realizacijom Sarajevske deklaracije o povratku. Proces povratka, koji se ponajmanje zasniva na reciprocitetu i obostranoj slobodi povratka, biti ce svakakav, samo ne logican i realan. Proces povratka (koji se odvija samo na podrucju Federacije), u najmanju je ruku apsurdan i bizaran. Zakon doslovice tumacen nalaze izbacivanje gradjana kojima su domovi unisteni/gradjane prorjerane iz RS-a iz povratnickih stanova. Nije problem sto oni moraju napustiti stanove u kojima borave, nije problem sto ce se neko vratiti, problem je u tome sto iz tih stanova mogu ici jedino na ulicu. Druge im se opcije trenutno ne nude.
Za Medjunarodnu zajednicu sasvim moguca opcija - primoravanje srpskog entiteta da prihvati protjerane/da prihvati proces obostranog povratka jos nije realizovana i pitanje je kada ce biti. Vladajuce strukture RS-a to u ovom trenutkusvakako ne zele. Medjunarodna zajednica moze, a da li hoce, i kada, to je vec drugo pitanje. A do tada - socijalni nemiri.
Na ulice!