Politicki pregled, avgust 1998


Burni avgust Republike Srpske

Zasigurno najinteresantnije vijesti prve polovine ovog mjeseca dolaze iz Republike Srpske. Unutrasnji sukobi paljanske vlasti sa banjaluckim dijelom RS rukovodstva, te unutrasnji sukobi paljanske vlasti sa samom sobom dosli su do najvise tacke.
Hronoloski, pocelo je petog avgusta, kada je uhapsen jedan od najblizih poslovnih saradnika Krajisnik Momcila, a pod optuzbom za debelu kriminalnu proslost. A onda je gosn. Momo najavio da bi oni koji su mu uhapsili partnera za to mogli platitiglavom. Priliku je takodjer iskoristio da novu RS vladu i policiju propisno izvrijedja i nazove izdajnickom. Igrom slucaja, oni, tacnije, onaj koji je uhapsio Mominog partnera, par je dana kasnije otisao u vjecna lovista. Krajisnik ostaje bez obezbjedjenja i pratnje, sa mogucnoscu duzeg odmora u zatvoru, a situacija oko SDS-a sve je napetija.
Rezultat svega ovoga jeste povlacenje kandidature SrpskeDemokratskeStranke za ovogodisnje izbore. Po rijecima predsjednistva SDS-a, zbog nepostojanja elementarnih bezbjedonosnih uslova za djelovanje takve politicke stranke. Mnogi su skloni tvrdnji kako nedavni sukobi nagovjescuju definitivan krah i kraj SDS-a i njegove visegodisnje politike. Podsjetimo se, sve je pocelo jos tokom prosle godine, kada se SDS-ova struja razdvojila na radikalnu, paljansku, te na onu "liberalniju", banjalucku, predvodjenu Biljanom Plavsic, koju je zapadna politicka scena odlucila podrzati. No, izgleda da su jednako odlucili nepodrzati SDS tj. slomiti i pokopati njegove ostatke. A sad izgleda da su u tome i definitivno uspjeli. SDS nece izaci na izbore, stranka je u stanju raspada, i cini se kako je samo pitanje dana kada ce stici vijesti o prestanku rada stranke. P.S.: Par dana nakon pisanja ovoga texta osjecam blagu dozu zbunjenosti. Na jednoj pres konferenciji koja se odrzala nekoliko dana unatrag, jedan od celnika SDS-a izjavio je kako se pomenuta stranka na nadolazecim izborima ne kandiduje. Jucer sam na paljanskoj televiziji cuo da SDS izlazi na izbore. Stvari su mi sve manje jasne.

Smjena urednika medijskih kuca u RS

U sklopu medijskih priprema za septembarske izbore, Vlada Republike Srpske donijela je odluku o razrijesavanju duznosti nekolicine urednika RS medijskih kuca, a koji se u posljednje vrijeme nisu ponasali bas "demokratski". Kako bi ih se otarasili zbog interesa vlastitih, kao i interesa, bolje reci zahtjeva/ultimatuma zajednice medjunarodne.
Zbog krsenja zakona o, kako su to vrhovni naredbodavci rekli, javnom informisanju, ovi ljudi vise nece imati priliku praviti gluposti na mjestima na kojima su ih do sada pravili. Nihovo uklanjanje sa mjesta na kojima su do sada obnasali svoje duznosti preduslov je za "fer i demokratsko" medijsko tretiranje izbora, kazu jedni, a drugi se slazu.
No to ne znaci da ce se sa tim sloziti i predstavnici SrpskeDemokratskeStranke i SrpskeRadikalneStranke, koji sadasnju vlast, u kojoj su u manjini, nazivaju diktatorskom, fasistickom, antisrpskom i sl. Vjerovatno povezano sa cinjenicom da je gro smjenjenih pripadao bas tim dvijema strankama. Ko zna? "Demokratija" cini svoje.

Jos par dana do izbora

Dobro, nemamo namjeru niti sebe a niti druge zamarati birokratskim tricarijama vezanim za nadolazece izbore - u promo brosuri koju OSCE dijeli znatizeljnom bosanskom narodu nalazi se popis sa vise od 100 stranaka/koalicija/alijansi koje ucestviju na izborima. Sasvom dovoljan razlog da zaobidjemo tu stvar. Brojnost prijavljneih je lako objasnjiva, OSCE je prosle godine davao 10 000 DM novcane pomoci za svaku prijavljenu stranku/kandidata, pa su mnogi i ove godine mislili zaraditi nofce na jeftin nacin, no nije niti OSCE naivan, ove godine materijalno ne podrzava nikoga. A to su naravno saopstili po zavrsetku prijavljivanja ucesnika za izbore.
Ipak, mora se pomenuti nekoliko stranki/imena, npr., ona koja prijete odnijeti titulu za najbolje izborno ime - na primjer Bosanska partija islamsko krscansko razumjevanje pravde - istine - slobode - mira - opstanka sa izuzetno zanimljivom skracenicom BP IKR PISMO, ili recimo Muhamed Kadric - Hamo od Bosne... bilo bi interesantno da neko uvede nagrade za ovakve stvari. Ili jos poneki anegdot. Par dana unatrag, direktor Europlakata, firme koja je posadila na stotine dzambo plakata po miloj nam domovini, izjavio je kako su stranke zainteresovane za oglasavanje na dzambo nacin svoj prostor trebale rezervisati 30 dana unatrag, inace nista od oglasavanja. I samo par dana nakon sto je pomenuti diso dao pomenutu izjavu, StrankaDemokratskeAkcije, ili budimo precizniji Koalicija za cjelovitu i demokratsku BiH u Sarajevu je postavila stotinjak vlastitih plakata. Ili vise od stotinjak... toliko da to predstavlja mnogo vise od tek obicne marketinske perverzije, toliko da to postaje nevjerovatno iritirajuce. Sto bi se reklo - jebanje naroda u zdrav mozak. U svojoj zemlji, u svojoj vjeri i sa svojim dzambo plakatima.

A kad smo vec kod plakata, da pomenemo najzanimljivije, ili one koji su ucinjeni takvima. Zanimljivo je vidjeti Edhema Bicakcica ili predsjednjika Alju Izetbegovica sa brkovima, alkoholnim podocnjacima i hipi zolufima iz 1969-te. Zasto bi izbori bili samo jednostrana politicka zabava? Saljivdzije sa flomasterima ovih su dana vise no aktivni, samo pogledajte oko sebe. Stjepan Kljujic, predsjednik Republikanske stranke na plakatu izgleda kao da mu je neko osim foto aparata u lice uperio i kalasnjikov. Mirnes Ajanovic, nekada krajnji ekstrem, ove se godine kune u radnicku klasu, sindikalizam, Che Gevaru i Josipa Broza Na plakat Nove hrvatske inicijative, ciji je izborni slogan "Korak naprijed" niko se jos nije sjetio dopisati dva natrag ili nesto slicno. I tako u beskraj... a on vec spada u neku drugu pricu.

* Travnik - eksplozije, kao i obicno


Vec je odavno postalo dosadno i nemastovito to sto se u Travniku zbiva, jednako je postalo dosadno i nemastovito pisati o tome, ali...
U eksploziji bombe u samom centru grada poginuo je jos jedan COVJEK, igrom slucaja policajac, jos jednom. Policajci hrvatske nacionalnosti u znak su protesta napustili svoja radna mjesta, jos jednom. Legendarna taktika BH policije opet se ponavlja. Umjesto rasvjetljavanja zlocina/otkrivanja zlocinaca/zastite civila kojih je iz dana u dan sve manje, oni ponovo nude velike sume novca onome ko ponudi informacije bitne za otkrivanje zlocinaca. Mozda bi nekad bilo efikasnije te novce dati policiji te ih bar na taj nacin stimulisati na bijedno/nikako placeni rad.
No, sve to postaje nebitno pred cinjenicom da jednog COVJEKA VISE NEMA. Zanima me do kada ce se raznorazni nacionalnim ponosom retardirani i mrznjom poremeceni ljudi zabavljati ubijanjem ljudi naokolo?

Blokirani putevi, granice…

Jos jedna od stvari koja postaje sve cescem pri pomenu imena Bosne i Hercegovine jeste sve cesca blokada raznoraznih puteva. I iz raznoraznih razloga. Neki traze minimalna ljudska prava, neki neisplacene invalidnine, a neki da mogu neometano prodavati voce i povrce u Hrvatskoj.
No, krenimo redom. Granicni prelazi sa Hrvatskom bili su blokirani nekoliko dana od strane nezadovoljnih hercegovackih poljoprivrenika. Sveta hrvatska vlada, kojoj ovi ljudi vise nisu potrebni odlucila je navuci im poreze na uvoz voca i povrca u Hrvatsku, te im fakticki onemogucila prezivljavanje. Kako je to jedan od demonstranata izjavio "Prvo smo zbog Tudjmana ratovali sa Srbima, onda sa Muslimanima, a sad kad nema rata, kao da nepostojimo." I bas zato sto su ratovali sa Srbima i Muslimanima, vise nisu u stanju prodavati im svoje proizvode, kako su to prije cinili, i kako su prije prezivljavali. A sada im niti papa Franjo ne dozvoljava prodavati svoje proizvode svojoj sabraci. No, da se neko ne naljuti, ubrzano su doneseni novi zakoni i ljudi zadovoljni nastavljaju zivjeti.
Clanovi porodica poginulih boraca + ratni vojni invalidi blokirali su prilaze Zenici zbog neisplacenih primanja, koja datiraju cak iz prosle godine. Po ko zna koji put. Vlada kantona im je dala obecanja a da li ce im dati obecane novce ne znam. Put je deblokiran.
I treci u seriji blokiranih puteva i granica jesu protjerani stanovnici sela Gacice. Oni su se shodno potpisanom sporazumu o povratku pokusali vratiti u svoje domove, no to se bas i nije svidjelo stanovnicima hrvatske koji zive na tom podrucju. A kako izgleda batinaski epilog ove price, i ko je batinas, uopste, nepotrebno je napominjati.
Revoltirani takvim razvojem dogadjaja ovi su se prognanici odlucili blokirati put izmedju Zenice i Viteza. Efekt je mali. Domovima se jos vratili. Problem je mnogo kompleksniji.
A mi cekamo sankcije.

Fotofilm

Holandsko ministarstvo odbrane - protiv svih optuzbi

Glasine o ponasanju holandskih vojnika, pripadnika UN snaga u Srebrenici, a tokom nelokiko najtezih dana u istoriji toga grada, kruze i danas, tri godine nakon krvavih srebrenickih dogadjaja. Dva nestala fotofilma i nemar ispoljen u vezi sa cijelim slucajem, pojacavaju utisak da Holandsko ministarstvo pokusava nesto sakriti.
Tadasnji holandski ministar odbrane, Joris Voorhoeve (1995), izjavio je da su filmovi koji su sadrzavali snimke ubijenih Bosnjaka i snimke koji su dokazivali ucesce vojnika holandskog bataljona u etnickom razvrstavanju, unisteni zbog slucajne greske.
Novi NL ministar odbrane, De Grave, zahtijevao je ponovnu nezavisnu istragu u vezi sa slucajem kada su unisteni filmovi koje je snimio porucnik holandske armije u julu 1995. godine. De Grave je ovlastio starog ministra odbrane De Ruijtera (1988 -1991) da vodi istragu o tom slucaju. De Ruijter je tokom 1995/96 godine bio savjetnik ministarstva odbrane i potpisao je konacni srebrenicki raport napravljen 30.11.1995. godine. Zanima me odgovor na dva pitanja vezana za ovaj slucaj. Kako, i pod cijom su odgovornoscu holandski vojnici dosli u ovu situaciju. I drugo, sta su holandski oficiri i vojnici cinili u toj situaciji. Odredjene informacije govore da je holandski bataljon asistirao srpskim snagama pri razvrstavanju Bosnjaka. Nista nije potvrdjeno, a bez zvanicne potvrde svako je daleko od sumnje. Ipak, neugodne price su ostale. U holandskom jeziku rijec neugodan znaci da se prica o necemu o cemu se radije ne bi trebalo razmisljati, o necemu sto se ne bi trebalo iznositi u javnosti.
I jos mnogo toga ostaje nepoznanicom, vezanom za proslost. Slucaj generala Karremansa, koji je pricao o dobrim i losim ratnim momcima, dok je u isto vrijeme pio sa generalom Mladicem. Ministar Joris Voorhoeve trazio je podrsku iz vazduha. Podrske nije bilo. Kako se to vec dogadja u ratu, konfuzija se povecava kada se neprijatelj priblizava. Da li su se holandski vojnici morali braniti u situaciji kada je poraz bio izvjestan. To nije bio plan. Stoga su postali svjedoci etnickog ciscenja.
U posljepodnevnim satima 13. jula 1995, porucnik Rutten, pripadnik holandskog UN bataljona bio je bjesan. Pored staba holandskih snaga u Potocarima, u zauzetoj enklavi, vidio je pripadnike srpske vojske kako razvrstavaju Bosnjake. "Zasto pomazete deportaciju", pitao je visokog oficira Van Dujina. "Zasto saradjujete sa Srbima" pitao ga je. "Pomozite nam ili se vratite u bazu" glasio je Van Dujinov odgovor. Van Dujun je sklopio jasan dogovor sa srpskim snagama. Dogovor, po kome bi muski dio srebrenicke bosnjacke populacije, "sticene" od strane NL bataljona, bio izrucen srpskoj vojsci. Rutten je napravio fotosnimke na kojima su bila tijela devet Bosnjaka ubijenih od strane srpskih snaga. Takodjer, obratio se najvisen srpskom oficiru "Ovo me podsjeca na slike od prije 50 godina". Srpski oficir je poceo raspravu sa Ruttenom. Umjesao se Van Dujin, koji je bijesno otjerao Ruttena u bazu.
Tri godine kasnije, Rutten je jos u holandskoj vojsci. I veoma frustriran. Ono sto je vidio tih dana u Srebrenici, kao da nikome nije nista znacilo. Njegova svjedocenja o razdvajanju i ubijanju Bosnjaka data Ministarstvu odbrane i nekim novinarima nisu donijela nikakav efekat.
Holandsko ministarstvo odbrane odlucilo je pokrenuti istragu, na osnovu dnevnih izvjestaja koje su iz Srebrenice dobivali od svojih podredjenih. ali, istraga o holandskim "ratnim zlocinima" nikad se nije desila. Cak, svjedocenje porucnika Ruttena nije stavljeno u izvjestaje u kojima se govorilo o iskustvima vojnika holandskog bataljona.
Covjek koji je potpisao takav izvjestaj, sada je odredjen da vodi istragu koju zahtjeva novi ministar odbrane

Text je napisan na osnovu nekoliko textova objavljenih u magazinu "De Volkskrant", 12.08.1998.