Politicke vijesti iz Bosne i Hercegovine, juli 1999


*Srebrenica - cetiri godine kasnije

Cetiri je godine proslo od pada Srebrenice. Cetiri godine otkako je ovaj grad na najkrvaviji moguci nacin usao u noviju bosansku i svjetsku istoriju.
O pokojnicima obicno govori sve najbolje. I obicno se svako potrudi nesto recI.
Tako su se mnogi i ovoga puta i ove godine okupili oko Srebrenice, osjecajuci neizrecivu potrebu izrecI "to nesto". Pa makar bilo sto. Centralna manifestacija obiljezavanja dana pada Srebrenice, imenom "Ne zaboravimo", odrzala se sredinom minulog mjeseca u Tuzli. Kako to obicno desi u slicnim prilikama, politicki su komesari obisli prezivjele Srebrenicane - porodice poginulih boraca, ratnih vojnih invalida, demobilisanih boraca... A cija je, vjerovatno, jedina svrha i jedini smisao postojanja da budu posjeceni jednom godisnje. Kako bi politicki komesari, velikim dijelom saocesnici u tragediji ovih ljudi, jednom godisnje, ponovo, sperali krivicu sa sebe. Jos jednom, do slijedece godisnjice. Uz poneko obecanje, koje se uz budzaka vadi jos samo u predizborno vrijeme.
Kao sto rekoh, i ovaj su put u Tuzlu oko nje dosli brojni manje ili vise obicni i dobronamjerni ljudi - pripadnici lokalne vlasti, te takodjer, brojni strani aktivisti, politicari. A posebno oni holandski.
Tek podsjecanja radi, holandske jedinice, koje su bile u sastavu UN bataljona obezbjedjivale su zasticenu zonu Srebrenice. Cetiri godine nakon sto se Srebrenica desila, nakon sto su holandske snage UN u sastavu zastitile grad i ljude na nacin nakoji jesu (Srebrenica je bila zona pod zastitom Ujedinjenih nacija i njihova obaveza je bila da stite taj grad i te ljude, zar ne?) neko dolazi da polozi cvijece.
Isuvise je kasno.
Ako je bilo vazno reagovati, trebalo je to ciniti ljeta te 1995. godine.
Licemjerje ili nesto drugo?
Imam dovoljno predrasuda i dovoljno gorcine da odgovor na ovo pitanje prepustim drugima.
No, niti politicki komesari, niti brojni strani aktivisti nisu dali odgovor na pitanje mnogo vaznije od svih onih koje svakodnevno postavljaju, koje sada vjerovatno i deplasirano. Zasto se i da li se Srebrenica morala desiti. Da li je zaista bilo potrebno skoro 10 000 ljudi poslati u SMRT.
Zbog cega i zasto?
Mozda svi oni nisu kadri dati odgovor, no to iskazuju ogromnom kolicinom suosjecanja. Tu su svi, okupljeni nad pokojnikom. Svi oni, kojima je "griznja savjesti" natjerala da i ove godine budu dio pomenute manifestacije.
Da su cetiri godine ranije bili odlucniji istorija bi danas zasigurno izgledala drugacije.
No, danas je vec kasno.
Za mnoge stvari.
Uvjeren sam da ce kroz par godina neki drugi politicki komesari, i gradjani nekih drugih drzava isto tako zaliti i polagati cvijece. No, ovaj put na Kosovu. A nakon toga negdje drugdje.
Spisak je svakim danom sve veci. A Srebrenica je samo jos jedna od metafora za masovne ljudske klanice koje je kraj dvadesetog stoljeca zatekao kao jedan od najcesce upraznjivanih obicaja.
Koji iz dana u dan raste sve vise, zasigurno.
Krv (nasa, naravno) je danas najjednostavniji i najbrzi nacin za sticanje novca. A novac pokrece svijet.
O humanosti drugi put.
*Pakt o stabilnosti u Jugoistocnoj Evropi - Samit u Sarajevu
Jedna od naznaka da Medjunarodna zajednica ne zaboravlja ovu zemlju (po vlastitim rijecima) jeste samit koji bi se krajem ovog mjeseca odrzava u Sarajevu. Pakt o stabilnosti Jugoistocne Evrope prvi je u nizu sastanaka koji za cilj imaju razmatranje i unaprijdjenje sigurnosne situacije u ovom dijelu kontinenta.
Tokom 29. I 30. jula ocekuje se dolazak od oko 4000 diplomata, i svih 66 glavesina clanica Pakta. Nedostaje jos samo jedan broj 6 da naslutim kakvo zlo, no, bez pretjerivanja i losih primisli ovaj put. Jedan od najvisih duznisnika bosanske policije opisao je ovaj dogadjaj kao dolazak ne jednog, nego 66 Papa u Sarajevo. Te ga tako treba i tretirati. Jos za napomenuti da je najveca zvjerka prvog Pakta o stabilnosti Bill Clinton licno.
Jasno je da danas bez upliva SAD-a nije moguce odlucivati niti o cemu. Makar to sa Amerikom imalo tek malo (ili niti toliko) veze. Glavninu organizacije trebale bi na svojim plecima (kako se to nekad socijalisticki entuzijasticno znalo recI) iznijeti drzavne institucije uz podrsku snaga SFOR-a i medjunarodne murije.
Interesano je da predracun troskova za samit iznosi tek sitnih 6 miliona maraka. I naravno, naivno je vjerovati da je EU ona koja ce pokriti troskove. Dobar dio njih ipak ce snositi ova nesretna drzava. No, ko jo primjecuje takve sitnice u situaciji kada glad kuca na sve vise vrata u Bosni i Hercegovini, kada je privreda u kolapsu, kada samo rijetki primaju plate. Bitan je samit.
Htjeli smo samit +IBM- imamo ga.
Na njemu ce zaraditi oni koji trebaju. A oni isticu kako zarada nije bitna. Bitno je da Sarajevo dobije prvorazredni politicki znacaj i dogadjaj.
Lijepo je imati opravdanje.
Iz drzavnih budzeta su izdvojene ogromne sume novca, no jasno je da ce profit ici na racune pojedinaca, a ne racun iste te drzave. Zato je, takodjer, sasvim jasno zasto ista ta drzava ne dijeli novce dok ih traze izgladnjeli radnici, penzioneri, i svi oni kojima je rat dodijelio titulu socijalnih slucajeva. A kojih je svakim danom sve vise. Na ovim se ljudima zaradjuje jedno ako im se uzima, nikako ako im se daje.
Sve su gradske sluzbe ustale na noge da grad u vrijeme odrzavanja samita bude u "naljepsem" izdanju. Zasto takvo Sarajevo ne mozemo imati kao dio svakodnevnice, cisto i lijepo, kako kaze jedna od vodecih parola ovdasnjeg komunalnog preduzeca, nepoznato je. Mozda je recept za to samit svaki drugi dan, govore ljudi u sali. Sarajevo je cisto kao nikada. Sve sto moze biti obnovjeno obnavlja se.
Da li ovaj grad postoji zbog ljudi koji u njemu zive ili zbog zvijeri koje bauljaju svuda gde mirisu krv i novac, zacinjeni sa stotinama kamera i fotoaparata? Na zalost, cini mi se da je druga tvrdnja mnogo bliza istini.
Nekoliko mjeseci unatrag pisao sam o Sarajevu onakvom kakvo ono zaista jeste. Na mjestu gdje zaista jeste. O buvljoj pijaci koja se nalazi nadomak centra grada, gdje je bijeda, kao nikada do tada, isplivala na povrsinu. Gdje je stvarnost onakvom kakva ona zaista jeste. Bez dodatnih uljepsavanja. Par dana unatrag buldozeri su unistili i posljednje tragove tog Sarajeva. Kao i nade ljudi koji su tu prodavali posljednje dijelove vlastite imovine kako bi zaradili bar nesto novaca za prezivljavanje u novodolazecem danu. Nepozeljna je ta slika u prici i katalozima o Sarajevu koji ce se nuditi posjetiteljima Pakta o stabilnosti u Jugoisticnoj Evropi.
Brehtova prica o majci koja ubija vlastitu djecu jos je jednom postala istinitom. Nakon sto su uspjesno popunili mjesto u masineriji smrti, ovi su ljudi gurnuti u propast.
A o samom sadrzaju dvodnevnog samita malo se raspravlja. Taj je dio valjda i najmanje interesantan. Da li ocekujete nesto spektakularno, radikalno? Mozda novi atentat ili nesto slicno?
Ja ne.
Tek, euforija pocinje.
U grad dolazi veliki cirkus i trka za novcem i uzbudjenjima iz dana u dan postaje sve veca.
O rezultatima kroz mjesec dana.