*Srebrenica - cetiri godine kasnije
Cetiri je godine proslo od pada Srebrenice. Cetiri godine otkako je ovaj
grad na najkrvaviji moguci nacin usao u noviju bosansku i svjetsku
istoriju.
*Pakt o stabilnosti u Jugoistocnoj Evropi - Samit u Sarajevu
O pokojnicima obicno govori sve najbolje. I obicno se svako potrudi nesto
recI.
Tako su se mnogi i ovoga puta i ove godine okupili oko Srebrenice,
osjecajuci neizrecivu potrebu izrecI "to nesto". Pa makar bilo sto.
Centralna manifestacija obiljezavanja dana pada Srebrenice, imenom "Ne
zaboravimo", odrzala se sredinom minulog mjeseca u Tuzli. Kako to
obicno desi u slicnim prilikama, politicki su komesari obisli prezivjele
Srebrenicane - porodice poginulih boraca, ratnih vojnih invalida,
demobilisanih boraca... A cija je, vjerovatno, jedina svrha i jedini
smisao postojanja da budu posjeceni jednom godisnje. Kako bi politicki
komesari, velikim dijelom saocesnici u tragediji ovih ljudi, jednom
godisnje, ponovo, sperali krivicu sa sebe. Jos jednom, do slijedece
godisnjice. Uz poneko obecanje, koje se uz budzaka vadi jos samo u
predizborno vrijeme.
Kao sto rekoh, i ovaj su put u Tuzlu oko nje dosli brojni manje ili vise
obicni i dobronamjerni ljudi - pripadnici lokalne vlasti, te takodjer,
brojni strani aktivisti, politicari. A posebno oni holandski.
Tek podsjecanja radi, holandske jedinice, koje su bile u sastavu UN
bataljona obezbjedjivale su zasticenu zonu Srebrenice. Cetiri godine
nakon sto se Srebrenica desila, nakon sto su holandske snage UN u
sastavu zastitile grad i ljude na nacin nakoji jesu (Srebrenica je bila
zona pod zastitom Ujedinjenih nacija i njihova obaveza je bila da stite
taj grad i te ljude, zar ne?) neko dolazi da polozi cvijece.
Isuvise je kasno.
Ako je bilo vazno reagovati, trebalo je to ciniti ljeta te 1995. godine.
Licemjerje ili nesto drugo?
Imam dovoljno predrasuda i dovoljno gorcine da odgovor na ovo pitanje
prepustim drugima.
No, niti politicki komesari, niti brojni strani aktivisti nisu dali
odgovor na pitanje mnogo vaznije od svih onih koje svakodnevno
postavljaju, koje sada vjerovatno i deplasirano. Zasto se i da li se
Srebrenica morala desiti. Da li je zaista bilo potrebno skoro 10 000
ljudi poslati u SMRT.
Zbog cega i zasto?
Mozda svi oni nisu kadri dati odgovor, no to iskazuju ogromnom kolicinom
suosjecanja. Tu su svi, okupljeni nad pokojnikom. Svi oni, kojima je
"griznja savjesti" natjerala da i ove godine budu dio pomenute
manifestacije.
Da su cetiri godine ranije bili odlucniji istorija bi danas zasigurno
izgledala drugacije.
No, danas je vec kasno.
Za mnoge stvari.
Uvjeren sam da ce kroz par godina neki drugi politicki komesari, i
gradjani nekih drugih drzava isto tako zaliti i polagati cvijece. No,
ovaj put na Kosovu. A nakon toga negdje drugdje.
Spisak je svakim danom sve veci. A Srebrenica je samo jos jedna od
metafora za masovne ljudske klanice koje je kraj dvadesetog stoljeca
zatekao kao jedan od najcesce upraznjivanih obicaja.
Koji iz dana u dan raste sve vise, zasigurno.
Krv (nasa, naravno) je danas najjednostavniji i najbrzi nacin za
sticanje novca. A novac pokrece svijet.
O humanosti drugi put.
Jedna od naznaka da Medjunarodna zajednica ne zaboravlja ovu zemlju (po
vlastitim rijecima) jeste samit koji bi se krajem ovog mjeseca odrzava u
Sarajevu. Pakt o stabilnosti Jugoistocne Evrope prvi je u nizu sastanaka
koji za cilj imaju razmatranje i unaprijdjenje sigurnosne situacije u
ovom dijelu kontinenta.
Tokom 29. I 30. jula ocekuje se dolazak od oko 4000 diplomata, i svih 66
glavesina clanica Pakta. Nedostaje jos samo jedan broj 6 da naslutim
kakvo zlo, no, bez pretjerivanja i losih primisli ovaj put. Jedan od
najvisih duznisnika bosanske policije opisao je ovaj dogadjaj kao dolazak
ne jednog, nego 66 Papa u Sarajevo. Te ga tako treba i tretirati. Jos za
napomenuti da je najveca zvjerka prvog Pakta o stabilnosti Bill Clinton
licno.
Jasno je da danas bez upliva SAD-a nije moguce odlucivati niti o cemu.
Makar to sa Amerikom imalo tek malo (ili niti toliko) veze.
Glavninu organizacije trebale bi na svojim plecima (kako se to nekad
socijalisticki entuzijasticno znalo recI) iznijeti drzavne institucije
uz podrsku snaga SFOR-a i medjunarodne murije.
Interesano je da predracun troskova za samit iznosi tek sitnih 6 miliona
maraka. I naravno, naivno je vjerovati da je EU ona koja ce pokriti
troskove. Dobar dio njih ipak ce snositi ova nesretna drzava. No, ko jo
primjecuje takve sitnice u situaciji kada glad kuca na sve vise vrata u
Bosni i Hercegovini, kada je privreda u kolapsu, kada samo rijetki
primaju plate. Bitan je samit.
Htjeli smo samit +IBM- imamo ga.
Na njemu ce zaraditi oni koji trebaju. A oni isticu kako zarada nije
bitna. Bitno je da Sarajevo dobije prvorazredni politicki znacaj i
dogadjaj.
Lijepo je imati opravdanje.
Iz drzavnih budzeta su izdvojene ogromne sume novca, no jasno je da ce
profit ici na racune pojedinaca, a ne racun iste te drzave. Zato je,
takodjer, sasvim jasno zasto ista ta drzava ne dijeli novce dok ih traze
izgladnjeli radnici, penzioneri, i svi oni kojima je rat dodijelio
titulu socijalnih slucajeva. A kojih je svakim danom sve vise.
Na ovim se ljudima zaradjuje jedno ako im se uzima, nikako ako im se
daje.
Sve su gradske sluzbe ustale na noge da grad u vrijeme odrzavanja samita
bude u "naljepsem" izdanju. Zasto takvo Sarajevo ne mozemo imati kao
dio svakodnevnice, cisto i lijepo, kako kaze jedna od vodecih parola
ovdasnjeg komunalnog preduzeca, nepoznato je. Mozda je recept za to
samit svaki drugi dan, govore ljudi u sali. Sarajevo je cisto kao
nikada. Sve sto moze biti obnovjeno obnavlja se.
Da li ovaj grad postoji zbog ljudi koji u njemu zive ili zbog zvijeri
koje bauljaju svuda gde mirisu krv i novac, zacinjeni sa stotinama
kamera i fotoaparata? Na zalost, cini mi se da je druga tvrdnja mnogo
bliza istini.
Nekoliko mjeseci unatrag pisao sam o Sarajevu onakvom kakvo ono zaista
jeste. Na mjestu gdje zaista jeste. O buvljoj pijaci koja se nalazi
nadomak centra grada, gdje je bijeda, kao nikada do tada, isplivala na
povrsinu. Gdje je stvarnost onakvom kakva ona zaista jeste. Bez dodatnih
uljepsavanja. Par dana unatrag buldozeri su unistili i posljednje
tragove tog Sarajeva. Kao i nade ljudi koji su tu prodavali posljednje
dijelove vlastite imovine kako bi zaradili bar nesto novaca za
prezivljavanje u novodolazecem danu. Nepozeljna je ta slika u prici i
katalozima o Sarajevu koji ce se nuditi posjetiteljima Pakta o
stabilnosti u Jugoisticnoj Evropi.
Brehtova prica o majci koja ubija vlastitu djecu jos je jednom postala
istinitom. Nakon sto su uspjesno popunili mjesto u masineriji smrti, ovi
su ljudi gurnuti u propast.
A o samom sadrzaju dvodnevnog samita malo se raspravlja. Taj je dio
valjda i najmanje interesantan. Da li ocekujete nesto spektakularno,
radikalno? Mozda novi atentat ili nesto slicno?
Ja ne.
Tek, euforija pocinje.
U grad dolazi veliki cirkus i trka za novcem i uzbudjenjima iz dana u dan
postaje sve veca.
O rezultatima kroz mjesec dana.