Politicke vijesti iz Bosne i Hercegovine, jun 1999


*Jelavic na celu Predsjednistva BiH

Proslo je nesto vise od osam mjeseci kako su okoncani proslogodisnji, septembarski izbori. I, pravo je vrijeme da Bosna i Hercegovina dobije novog predsjedavajuceg u Predsjednistvu Bosne i Hercegovine. Kako sam to vec ranije navodio, zahvaljujuci OSCE-ovim izbornim pravilima, BiH je na posljednjim izborima dobila ne jednog nego tri vrsioca duznosti predsjedavajuceg u Predsjednistvu. Po jednog iz reda bosnjackog, hrvatskog i srpskog naroda. Svakih osam mjeseci drugi. Kao na ringispilu - novi mjesec i novi predsjednik. U naredne, nesto manje od tri godine. Bio je to izgleda jedini nacin da se prekine osmogodisnja vladavina Alije Izetbegovica koji ce se vjerovatno i na slijedecim izborima "posljednji put" kandidovati.
Ante Jelavic preuzeo je desetak dana unatrag u Sarajevu predsjedavanje Predsjednistvom Bosne i Hercegovine. Te je tako nakon osam mjeseci, prema vec pomenutoj proceduri, na mjestu gazde drzave zamijenio dosadasnjeg Zivka Radisica.
Na odrzanoj "primopredaji" Jelavic je svoje "kolege po duznosti" - Izetbegovica i Radisica, kao i predstavnike Vijeca ministara, Parlamenta i Ustavnog suda BiH, pocastio govorom u kome je obznanio strategiju vodenja drzave u periodu od narednih osam mjeseci. Kao osnov politickog djelovanja navedena suu tri osnovna cilja kojima ce Jelavic kao predsjedavajuci teziti.
Od zadaca na medjunarodnom planu na prvom mjestu Jelavic je istakao prijem BiH u Vijece Europe i kao i zajednicku odgovornost za ispunjenje uvjeta koji su pred Bosnu i Hercegovinu postavljeni. Paralelno sa ovim procesom, Jelavic nuznim smatra intenziviranje politickog dijaloga za brzi pocetak pregovora za sporazum o suradnji BiH - Europska unija, te pristup Svjetskoj trgovinskoj organizaciji.
Priblizavanje Bosne i Hercegovine Vijecu Evrope, uskladivanje entitetskih i drzavnih ustava i sto sira primjena Dejtonskog sporazuma, ostvarivanje civilnih sloboda u drzavi u najsirem smislu...
Takoder, Jelavic je istakao kako je pomoc i suradnja medjunarodne zajednice ne samo da je dobrodosla vec i prijeko potrebna, posebno u procesima obnove i izgradnje multietnicke, multikonfesionalne i decentralizirane BiH, rekonstrukcije i transformacije njezina gospodarskog, politickog i drustvenog zivota. Lijepo receno.
Samo, neobicno zvuci slusati sva "multi" zalaganja od strane jednog hardline HDZ-ovca.
Vidjet cemo sto ce se desiti i sto ce zapravo donijeti Jelavicev mandat. No, ako je suditi po proslosti i po njegovim prethodnicima - nista dobro.
Bez previse baksuziranja, interesantno je kako je i Radisic kroz prethodnih osam mjeseci (jednako kao i Izetbegovic tokom posljednjih osam godina) vladavine govorio iste stvari.
Bez razlike, boljitka nije bilo.
A sada?

*Posljednji Radisicevi dani

A kad smo vec kod Zivka Radisica, evo jedne od pikanterija iz posljednjih dana njegovog prvog BH predsjednikovanja.
Voden sopstvenim ili pak beogradskim uvjerenjima, Radisic je nekoliko dana prije isteka prvog dijela svg mandata nelegalno imenovao Svetozara Miletica za koagenta Bosne i Hercegovine pred Medunarodnim sudom u Hagu.
A Mileticu nije dugo trebalo.
Odmah po imenovanju pomenuti je na sudu u Hagu povukao tuzbu koju je Bosna i Hercegovina podigla protiv SR Jugoslavije, a zbog dogadaja iz bliske nam proslosti. Tek puka slucajnost?
Sumnjam.
Interesantno je da niti Rodoljubu Etinskom, agentu SR Jugoslavije pred Medunarodnim sudom u Hagu, nije dugo trebalo da reagira. Tek dan nakon sto je "Radisicev mali" povukao tuzbu, Etinski je sudu uputio pismo u kome se najljepse zahvaljuje za ovakav potez uz saopstenje kako to njegova drzava rado prihvata.
No, izgleda kako nece moci.
Radisic sam, bez podrske Predsjednistva, nije imao pravo da odlucuje o pitanjima bitnim za interes drzave, posebno ne da izdaje ovakva ovlastenja. Ocito je da se radilo tek o igri koja je trebala biti zavrsena prije nego li Radisica na mjestu predsjedavajuceg zamjeni Ante Jelavic. Njegova odluka o imenovanju koagenta, kao i pismo Sudu o prekidu postupka proglaseni su ilegalnim i pravno nistavnim.
Proces se nastavlja. Uz prikljucenje Hrvatske reprezentacije, koja je nekoliko dana unatrag, takoder podnijela medunarodnom sudu u Hagu tuzbu protiv SR Jugoslavije. No, cini mi se vodena sasvim drugim razlozima. Jasno je da se Tudman ranije nije usudivao na ovakav korak, imajuci u vidu blisku saradnju sa Slobodanom Milosevicem. A danas, kada Milosevic postaje sva marginalnioja licnost i Tudman mijenja partnere.
No, to je vec druga prica.

*Donijeta odluka o BH lokalnim izborima

OSCE je konacno obzanio odluku o odrzavanju opcinskih izbora u Bosni i Hercegovini.
Elem, umjesto u novembru, kako se to vec ocekivalo, izbori ce se odrzati 8. aprila 2000. godine, objavio je Robert Barry, sef misije OSCE u BiH te predsjedavajuci Privremene izborne komisije. Toj su odluci prethodile konsultacije sa konsultativnim vijecem politickih partija, visokim predstavnikom i predstavnicima Upravnog odbora Vijeca za implementaciju mira i 54 drzave clanice OSCE-a.
Osnovni je razlog za to, kako je Berry saopstio, jeste recentna situacija na Kosovu i SR Jugoslaviji, koja bi onemogucila normalno i bezbjedno odrzavanje izbora. Takoder, u pitanje bi bila dovedena registracija biraca na podrucju SR Jugoslavije. Jos jedan od argumenata koje je OSCE naveo sebi u korist jeste cinjenica da politicke partije ne bi bile u mogucnosti obaviti politicku predizbornu kampanju onako uspjesno kako bi to mogle uraditi nakon sto se ta situacija rijesi. Ili, mozda OSCE ceka da da Westendorp i drugovi "ociste" BH medije od svega fekalnog, pa da se tek onda aminuje pocetak predizborne (mediske) kampanje.
Takoder, OSCE do sada nije razmatrao prijave politickih stranaka i Berry je rekao da stranke mogu da podignu depozit koji su predale da bi se mogle registrovati. Mada, sef misije OSCE-a rekao je da sve stranke koje su se prijavile nece automatski dobiti potvrdu za ucesce na izborima. Kao primjer, naveo je nazive stranaka koji u svom imenu nemaju bas miroljubive odrednice - Ravnogorski cetnicki pokret i Teroristicku stranku (!). Uz sve to Berry nije izrazio optimizam glede implementiranja rezultata na buducim izborima, imajuci u vidu rezultate i efekte prethodnih izbora (Republika Srpska nakon 10 mjeseci od septembarskih izbora jos uvijek zbog nesuglasica nema izabranu vladu!).
Do aprila je ostalo jos dosta vremena, no za ocekivati je da OSCE uskoro intenzivira pripremu izbornih pravila.
Do izbora!

*O (ne)efikasnosti BH policije i vlasti

Par mjeseci unatrag, jednom od najvecih medijskih atrakcija svakako je bilo hapsenje islamskih terorista u Zenici. Tek podsjecanja radi, radilo se o grupici mudzahedina koji su jos nekoliko godina po zavrsetku rata u Bosni i Hercegovini imali cudan obicaj remecenja javnog reda i mira. Najcesce podmetanjem bombi i ubijanjem (ne)duznog stanovnistva.
Teroristi su potom uhapseni, nakon nekolicine bezuspjesnih pokusaja u, kako je to policija rekla, "spektakularnoj akciji".
Kraj bi price bio odvise jednostavan da se radnja ne desava u drzavi u kojoj se desava. Voda teroristicke skupine, Lionel Dumont, koji je na kraju bio jedini uhapseni, dobio je za nagradu 20 godina smjestaja u sarajevskom Centralnom zatvoru. Pravda je bila zadovoljena. Sve do par dana unatrag.
Dumont se, navodno zahvaljujuci radu vjestih ruku nasao na slobodi.
Ako je vjerovati izjavama policijskih zvanicnika, Dumont je iz zatvora pobjegao tek uz pomoc turpije kojom je prepilio resetke. Bas kao i u jeftinim kriminalistickim filmovima i dobrom Talicnom Tomu. I suvise nestvarno da bi bilo za povjerovati. i naravno, odmah je prebjegao, u Republiku Srpsku, a mozda i SR Jugoslaviju, te je samim tim federalnim vlastima nedostupan.
Kraj price.
Radi li se ovde tek o dobro skrojenoj politickoj igri?
Dumont i njegova skupina zarili su i palili Bosnom i Hercegovinom dok je to "nekome" odgovaralo. Kada je pritisak javnosti postao neizdrzljiv oni su u munjevitoj akciji uhiceni. Jer, javnost je uvijek u pravu.
Kao da se nije moglo uciniti i ranije. Samo, da li se zeljelo? No, Dumont je na posljetku izveden na sud i pravda je zadovoljena. Da li?
Ostaje nam tek da spekuliramo o istini koja se skriva iza cjelokupnog slucaja. Oni koji istinu poznaju zasigurno nam je nece saopstiti. Kao i bezbroj puta do sada.
I, radi li se o vec poznatoj igri po kojoj vlast i dalje stiti kriminalce koji su nju i njene interese odrzavali tokom minulog rata, pa ih se sada ne moze lisiti na tako jednostavan nacin.
Uz opasku i nadu da Dumontova sloboda nece donijeti nove bombe i nova ubojstva.
U isto vrijeme u Sarajevu kulminira stanje negativnih tenzija izmedu policije i krimi bossova. Sredinom juna jedan od njih na ulici je zgazio policajca. A onda ga je i propisni izmarisao, jer, pobogu, sto njega policija ima da zaustavlja. Pomenuti je heroj zavrsio u zatvoru, a javnosti je konacno postao dopstupan dokument o njemu i jos nekolicini slicnih koji u poljednjih nekoliko godina terorisu ovaj grad a da nisu krivicno gonjeni za vecinu nacinjenih prekrsaja.
Naravno, oni sve poricu, nisu oni kriminalci no ratni heroji. A dokaze za krivnju je, naravno tesko naci. Cak nemoguce. Jer, nemoguce je naci svjedoke za odrzavanje sudskih procesa. A osnovno je opravdanje strah. Normalna pojava u drzavi u kojoj je zivot postao jako jeftin.
Sve su ucestalije najave da ce se u Bosni i Hercegovini usvojiti program za zastitu svjedoka (public witness program), a zna se da se takav zakon donosi u drzavama u kojma je borba sa kriminalom odavno presla mjeru kontrolisanosti.
Ako policija i sudstvo i ovoga puta poklekne Sarajevo ce definitivno biti prepusteno u ruke mafiji. Zato je od velike vaznosti proces koji treba da se odvija.
Ako nije moguce osuditi covjeka sa desetinama (tezih) krivicnih prijava uz ovakvu medijsku kampanju, onda se postavlja pitanje ima li takvo sudstvo smisla (ili mu ga je dnevna politika oduzela vec davno).
Indikativan je u svoj ovoj prici i odnos kriminalaca sa strankom na vlasti. Jedan od kriminalaca izjavio je kako ce svi oni ponovo glasati za SDA, jer "ako ovi iz SDP-a dodu na vlast sve ce im oduzeti i unistiti".
Dakle, jasno je kakav je odnos stranke i kriminalca. Dodajmo tome jos posljednju izjavu Omera Behmena, jednog od SDA gurua, koji je izjavio kako je SDA interes naroda, sasvim je lako izvesti zakljucak i o stranci i o ljudima koji glasaju za njih.
U tom slucaju, nadam se da ce SDP svoju pobjedu ostvariti sto prije.

*O (ne)uspjehu BH tima na Eurosong natjecaju

Prvi put od kada je ova drzava postala drzavom, a da se posteno ne obruka na Eurosong natjecaju.
Drzavne je boje ove godine u Izraelu, tacnije Jerusalemu branio Dino Dervishalidovic, zajedno sa svojom skupinom te zajedno sa svojom kompozicijom.
I gle vraga!
Dervishalidovic nije osvojio niti jedno od posljednja 3 mjesta kako je to postao vec obicaj za BH ucesnike Eurosonga. Zauzeto je mjesto cak nevjerovatno sedmo. Sto je malo ko ocekivao, imajuci u vidu pomenutu tradiciju. Dervishalidovic je pokazao kako nije sve onako trulo kako smo to do sada mislili. I kako i drugi misle. Mada se ne morali nuzno slagati sa njegovim ukusima.
Problem je samo, sto su Dinini prethodnici toliko zaglibili da niti njegovo sedmo mjesto nije u stanju omoguciti ovoj drzavi nastup na iducem natjecaju.
Mozda neki drugi put.

*Sloboda medija u BiH?

Na posljednjem zasjedanju Vijeca Evrope u Strazburu vodene su zestoke debate za ili protiv primanja Bosne i Hercegovine u ovu instituciju. Ako je bilo vjerovati BH politickim predstavnicima, prepreke za takvo sto nisu postojale. Ljudska prava, sloboda medija i sve ono sto je bosanskoj stvarnosti tek dio neostvarivog, vec je odavno na jako viskom nivou. Ako je vjerovati onima koji to tvrde.
No sudeci po stvarnosti, istina i nije onakvom kakvom je vlast predstavlja.
Ovaj put, paznju javnosti zadobio je serif Zenice, Ferid Alic, sa svojim napadima na tamosnje novinare. Elem, serif je jedan od onih cija politicka karijera nije toliko blistava koliko bi htjela. Svjedoce o tome brojni protesti ratnih vojnih invalida Zenice, svjedoci o tome nemogucnost povratka prognanih i izbjeglih u Zenicu, svjedoce o tome brojna pisma OHR-a koja se ticu pomenutog serifa i pomenute situacije...
I u cemu je onda problem?
Problem je u tome sto je nekoliko zenickih novinara bilo dovoljno hrabro objaviti tek dio istine o pomenutom serifu. I to na "njegovoj" televiziji! Kakva drskost.
Novinari Nezavisne televizije Zenica odvazili su se objaviti dokumente kojima Medunarodna zajednica tereti zenickog nacelnika za probleme nastale u tom gradu, za vecinu loseg sto se desava a sto ima imalo doticaja sa ljudskim pravima i slicnim referencama.
I kako to ovde obicno biva, doticni su novinari trebali dobiti otkaze. Jer, kako to Alic tvrdi "Sire losu sliku o gradu u kome zive". Ne moze se govoriti protiv Alica na televiziji i u gradu u kome je on nacelnik. Stvara se "ruzna" slika.
A onda je pukla bruka.
Westendorpov ured, OHR, jako je zainteresovan da se ovaj problem rijesi onako, kako se stvari ovde inace ne rijesavaju - smjenom pomenutog serifa. A da li ce se prica i zaista zavrsiti tako ostaje nam da vidimo i sacekamo sami.
Ipak, indikativan je slucaj Dzevada Mlace, nacelnika Bugojna, koga je Westendorp uredbom smijenio na isti nacin u manje - vise zbog istih razloga kao kod Alica. I sta se desilo. Umjesto da Mlaco ode u zaborav, penziju ili zatvor, maticna ga je SDA unaprijedila obezbjedujuci mu mjesto u drzavnom parlamentu.
Vidjet cemo da li ce se tako zavrsiti i Aliceva epizoda.
Sedmicu - dvije nakon zenickih desavanja, u Tuzli je odrzan seminar koji je za cilj imao naci odgovor na pitanje ko i kako vrsi pritisak na nezavisne bosanskohercegovacke medije. Organizator skupa, Forum demokratske alternative, okupio je predstavnike BH medijskih kuca kao i neke od medunarodnih eksperata za tu oblast.
I naravno, rezultat je sasvim jasan.
Vec je i pticama na grani jasno je ko i kako sputava rad ovdasnjih medija. I jasno je imenovan. Vlast, naravno. Kao i Medunarodna zajednica, koja zahvaljujuci donacijama koje ulaze u iste te medije nastoji kreirati istinu onakvom kakva njoj odgovara. Neshvatajuci bit istine i sustine. Te, naposljetku, i sami mediji, koji u trci za novcem zaboravljaju na profesionalni dignitet, kako je istakao jedan od ucesnika.
No, ono sto je ostalo neodgovorenim, mnogo bitnija stvar, jeste pitanje da li je i kako moguce prevazici tako losu situaciju.
A situacija je zaista losa, a ko ne i katastrofalna.

U ovom trenutku urednici dva medijski najeksponiranija i najjaca BH politicka magazina - Slobodne Bosne i BH Dana nalaze se na uslovnoj kazni i direktnoj prijetnji odlaskom u zatvor. Protiv Senada Avdica, urednika Slobodne Bosne u ovom se trenutku vodi jos nekoliko procesa, koji cemu, ako rezultat po njega bude negativan, omoguciti besplatno odmaranje u nekom od sarajevskih zatvora. Rezultat je to obracuna koji je pokrenut prije nekoliko mjeseci od strane Alije Izetbegovica, koji nezavisne BH medije voli porediti sa prostitutkama. Usporedba je nejasna, no sasvim je jasno sto on misli o njima. I cilj je sasvim jasan - osloboditi se svih onih koji neprestano ukazuju na lose poteze lose vlasti. A to je njihova jedina krivica. No, koliko daleko je moguce ici i raditi na takav nacin?
Jos je nebrojen broj novinara tuzenih od strane vlasti i njihovih satelita. Svakim je danom sve gore, pritisak vlasti na novinare je sve veci, no ipak, vlast se ponasa kao da se nista ne desava.
I jos hoce u Vijece Evrope.
E, nece moci.

*Povodom Medunarodnog dana izbjeglica

Za one koji to ne znaju, 16 juni slavi se (ili obiljezava, ovisno koja je rijec prikladnija) kao Medunarodni dan izbjeglica. I dealna je prilika za analizu recentnog stanja vezanog za izbjeglicko stanje u Bosni i Hercegovini i van nje.
Krenimo redom.
Tek podsjecanja radi, izbjeglistvo je termin koji je u noviju bosansku istoriju uslo sa pocetkom rata u susjednoj Hrvatskoj. Mnogi su stanovnici Hrvatske svoje utociste tog ljeta 1991. godine nasli u tada jos uvijek sigurnoj Bosni i Hercegovini. Neki su to i ostali. Zauvjek?
Svoje prve "vlastite" izbjeglice Bosna i Hercegovina dobila je u avgustu iste godine. Snage tadasnje JNA unistile su selo Ravno koje se nalazilo na krajnjem jugu zemlje, tik, uz tada ratom vec jako obuhvacenu hrvatsku granicu.
Nekoliko mjeseci kasnije, taj se proces intenzivirao. Od aprila 1992. godine desetine hiljada ljudi, ili, ako je nekome draze, naroda i nacija, biva prisiljeno promjeniti svoja dotadasnja stanista. Zbog prijetnji, straha, nadolazeceg rata... zbog svih onih razloga koji su nas uznemiravali tokom prethodnih godina Tek, sedam godina kasnije, broj izbjeglih i raseljenih lica doseze do brojke od zapanjujucih 1, 5 milion.
Bosna i Hercegovina ovogodisnji dan izbjeglica, 16. juni, nije docekala obiljezavajuci ga, jednako kao i prethodnih godina, pa cak i o pominjanju ovog datuma nije se moglo cuti mnogo toga. Cak niti malo. Sto nije zacudujuce, imajuci u vidu cinjenicu da vodeci ljudi ministarstva nadleznog za izbjeglice i raseljena lica nisu znali za postojanje ovog datuma. Sve do trenutka do kada sam doministra zamolio za podatke o trenutnom stanju, navodeci pritom razloge zbog kojih su mi oni potrebni. Apsurdno, no na zalost, istinito. No, ako ne u Bosni i Hercegovini, ovaj je datum obiljezen u mnogim mjestima izvan nje.
Tog su dana na jednom od glavnih ljubljanskih trgova bosanske izbjeglice ucestvovale u nekoliko akcija. Tamosnji je Radio Student svoj dnevni program posvetio toj temi - izbjeglicama u svijetu danas. Vjerujem da je tako bilo i u slicnim, informisanim svjetskim centrima. Svijet je danas pretpan izbjeglicana. Sa svih strana i iz najrazlicitijih zemalja. Bez izgleda za skoro i sigurno rjesavanje njihove situacije.
Zadrzat cu se na recentnoj situaciji u Bosni i Hrecegovini. Ona nam je najbliza, no, uostalom, to i jeste jedna od tema vodilja ovog newslettera.
Po posljednjim podatcima, dobivenim od Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica, u Bosni i Hercegovini se trenutno nalazi oko 680 000 raseljenih lica (termin koji se koristi za one koji nisu u svojim domovima, ali u jos unutar maticne drzave), te pored njih jos 100 000 izbjeglih iz drugih zemalja. Konkretno, 30% njih potice iz Hrvatske dok su preostalih 70% (oko 68 000 izbjeglih) iz SR Jugoslavije. U broju izbjeglih jugoslovena prednjace stanovnici Sandzaka (30 000 njih), Kosovara je u Bosni i Hercegovini trenutno oko 14 000.
Podatak od 24 000 izbjeglih stanovnika srpske nacionalnosti nije relevantan jer registracija izbjeglih u srpskom entitetu nije obavezna. Koliko ce ova brojka izbjeglih varirati zbog posljednjih desavanja na Kosovu ostaje da se vidi.
Van granica Bosne i Hercegovine izbjeglicki status ima 850 000 njenih gradana. Evidentno je da ce se ovaj broj u bliskoj buducnosti umanjiti. Djelimicno zbog cinjenice da ce se dio njih vratiti natrag (milom ili silom, no cini se, vise silom, kako to u posljednje vrijeme praktikuju neke zapadne zemlje), djelimicno zbog cinjenice da ce dio izbjeglog stanovnistva dobiti dokumente potrebne za legalan zivot u zemlji u kojoj se nalaze (u Sloveniji od nekada registrovanih 60 000 izbjeglica danas je registrovano tek oko 3500 njih).
U posljednje cetri godine, od potpisivanja Dejtonskog sporazuma u Bosnu i Hercegovinu se vratilo oko 400 000 izbjeglica, sto nadlezni u Ministarstvu za izbjeglice i prognana lica smatraju izuzetnim uspjehom. I pak i sami oni izrazavaju pesimizam po pitanju daljnjeg razvoja procesa povratka. Od 350 000 prijavljenih za proces dobrovoljnog povratka, pokrenutog od strane Medunarodne zajednice lokalne su vlasti odobrile tek 1% zahtjeva. Sto je u najmanju ruku apsurdno. Ako ste izbjeglica i vracate se u poruseni dom donoseci pritom pokucstvo koje vam je potrebno za zivot iz zemlje u kojoj dolazite, imajte na umu da na sve sto unostie morate platiti porez. I pak, kako sam nekoliko puta svjedocio, na raznoraznim granicnim prelazima, takvi slucajevi imaju potporu okruga u kojima su zivjeli, koji im obezbjeduju potreban prevoz, finansije za poreze kao i za obavezni mito carinicima. Da li zato sto im zaista zele pomoci ili zato da bi ih se napokon otarasili, nisam mogao saznati.
Istaknuti problem lokalnih vlasti i losih zakona je jedan od najvecih razloga zbog kojih proces povratka ne funkcionise onako kako bi trebao. Ako se sjecate stvari o kojima smo pisali tomom prethodne godine, vidjet cete da je jedina stvar koja se pominjala u vezi sa izbjeglicama bila napad i nasilje. Napadane su izbjeglice u Hercegovini, u Drvaru, u Istocnoj Bosni, diljem Republike Srpske... Sarajevu nad glavom neprestano vise nove sankcije zbog teznji vlasti da uspore povratak manjinskih naroda u grad. OHR je nedavno obustavio proces povrata u Drvar jer nisu u mogucnosti garantovati bezbjednost srpskim povratnicima.
Ironicna je cinjenica da je bas ta 1998. godina, godina nasilja i napada na izbjeglice, bila proglasena godinom povratka. Ako povratak izgleda onako kako je izgledao te godine, onda je bolje da se njegovo provodenje zaboravi. I Medunarodna zajednica je shvatila istu stvar.
Gromoglasni povratak nije najavljen niti za 1999. niti za 2000. godinu. Svi izrazavaju pesimizam, ali ipak se nadaju.
"Sa izbjeglicama i u 21 vijek" izgleda da je parola kojom se vode ovdasnji politicari.
Haris Silajdzic, predsjednik Stranke za BiH izjavio je kako u Bosnu i Hercegovinu izbjeglice treba vratiti silom, primjenjujuci pritom kosovski model. Silajdzic nije odgovorio da li to znaci da je potrebno bombardovati Banja Luku i druge gradove sirom Republike Srpske. To zasigurno nije mislio, jer, u tom bi se slucaju i mnogi gradovi Federacije BiH nasli na meti. I stina je da se u Republiku Srpsku od planiranih 70 000 prognanika iz Federacije vratilo tek oko 4000 njih, no, da li je moguce rijesiti situaciju nametanjem rijesenja silom? Nekoliko posljednjih ratova kojima smo ( na zalost) iamli priliku svjedociti uvjeravaju nas u suprotno.
Jos jedan od faktora koji koce povratak jeste nesrazmjernost i nekoordiniranost povratka izmedu dva bosanska entiteta. Uglavnom su nerazrijesive situacije kada se vlasnik zeli vratiti u stan u kome borave izbjeglice kojima je prethodni dom unisten i koje se nemaju gdje vratiti. A takvih je slucajeva bezbroj. A novog je stambenog prostora jako malo. Tek, ostaje nada da ce najavljeno ulaganje novaca u obnovu stambenog fonda donekle rijesiti recentnu situaciju koja je vise no teska. I upitna. Da li neko zeli obnavljati stanove u Sarajevu, u koje se njihovi predratni vlasnici potom nece moci vratiti. I da li moze i zeli izbjeglicama taj mnogo pominjani 21. vijek uciniti bar malo laksim.
Bar se nadam da moze.