Radnicki je pokret u Bosni i Hercegovini, po osmi put od sticanja nezavisnosti, docekao svoj praznik rada, Prvi maj.
Cini se, u nikada losijoj poziciji.
O cemu se radi. Nista novo. Nista novo nije ako se istakne cinjenica o mizernim primanjima, o mizernim pravima ili bolje reci nepravima rada, o predominaciji stranih proizvoda na domacem trzistu, o ionako losoj sveopstoj privrednoj situaciji... Jednostavno, lose. A da stvar bude jos gorom, pobrinula se tradicija kapitalistickog sistema, koja se, po svemu sudeci, vec odomacila u Bosni i Hercegovini. I, kako izgleda, ugodno joj je jako i nece nas jos za dugo napustiti.
Krajem aprila poceo je dugo ocekivani proces privatizacije. Ispravnije receno, proces kupovine svega sto je na profaju. O fabrika do ljudi. Pocetak novog robovlasnickog sistema, na ulazu u 21. stoljece. Pocinje se desavati ono sto se ranije samo nagovjestavalo. Cekajuci privatizaciju i vrijeme za otkup, rukovodioci iliti ljudi na vlasti, uspjeli su upropastiti i ono malo organizacija koje su poslovale sa uspjehom. Razlog je sasvim jednostavan. Unistavanjem organizacija, njihove privredne i trzisne moci, cijena im na trzistu rapidno pada. A onda istu tu fabriku mogu kupiti za nistavnu cijenu.
Dok radnike, koji ce ostati na ulicama, uglavnom niko ne jebe. Da grijesim, ovo sto se sada dogada i sto ce se, na zalost, tek desiti, vjerovatno se nebi odigralo, da neko misli na ljude vise no na kapital. Slijedeci bi korak bio otkup istih tih organizacija od strane inostranog kapitala. Neko bi zaradio izvanredno.
I onda najgori dio. Darvinisticka teorija opstanka u najgorem obliku - oni najpogodniji/najizdrzljiviji opstaju, dok oni, manje sposobni, propadaju, ali doslovice. Samo, sto iz ove prespektive izgleda da ce na taj nacin Bosna i Hercegovina izgubiti pola stanovnistva.
A sta je sa radnicima i njihovim praznikom? Nista, trpjet ce do slijedeceg Prvog maja.
I onda sve ponovo.

Republika Srpska mogla bi uskoro postati svojevrsnim fenomenom.
Naime, proslo vec osam mjeseci od implementacije septembarskih izbora, a srpski entitet jos uvijek nije dobio svoju Vladu. Vec su tri mandatara bila predlozena, no kasnije bi se pokazalo kako je svaki novopredlozeni mandatar bio jos losiji od svoga prethodnika.
Da stvar bude jos gorom, izgleda da Republika Srpska svakom novim danom ima sve manje funkcionera.
Carlos Westendorp je prije nepuna dva mjeseca smijenio Nikolu Poplasena, dotadasnjeg RS predsjednika. Za sto Poplasen, naravno, i nije mario bas pretjerano. Cak naprotiv, izgledalo je kako je Poplasenov status u narodu i entitetu uopste, mnogo stabilniji i cvrsci, no ranije. Djelimicno, zahvaljujuci NATO akcijama i svakodnevnom pozivanju na svesrpsko jedninstvo, a protiv zapadnih dusmana i domacih izdajnika. Cinjenice, medutim, u ovom trenutku govore drugacije. Koliko je Poplasenova vladavina izgledala neprikoslovenom, sada se cini tek poput snijega na suncu.
"Sasvim iznenada i sasvim slucajno" je bivsi predsjednik iznenada otisao na "odmor" u bolnicu. Da li ga je tamo poslao Westendorp ili stvarne zdravstvene poteskoce, moguce je komentarisati do u beskraj, ako za to ima potrebe, a cini mi se da nema.
No, cinjenica ostaje, izgleda da jedna, ne bas brilijantna, politicka karijera ulazi u zenit.
Ko je slijedeci.?
Koliko se stanovnistvo Republike Srpske posljednjih mjesec dana zabavljalo situacijom u SR Jugoslaviji, tako ce se sada morati zabaviti sa situacijom u svom entitetu. Zajedno sa lokalnom vlascu.
I onalo losa ekonomska i privredna situacija u kojoj se srpski entitet nalazio, sada je na sigurnom je putu u propast. Najveci dio ekonomske saradnje Republika je Srpska realizirala sa SR Jugoslavijom. Sada, kada to nije moguce, ekonomija i prazni radnicki stomaci trpe.
Posljednjih se dana mnogo govori o preorijentisanju privrede Republike Srpske na federalno trziste, no nije bilo konkretnih saopstenja kako ce se ta epizoda izvesti.
Tek, ostaje konstatacija, da, ako ce nesto natjerati bosanska plemena da ponovo kontaktiraju, a to je zasigurno privredna i ina saradnja. Neka se uce se na primjeru lopova i svercera koji su prvi pokrenuli bratsku saradnju po okoncanju rata. A ovi se ucise na primjeru vlasti. A kakva vlast takva i drzava.
Kakva, zakljucite sami.

Nepune dvije godine nakon sto je uzeo vlast u Bosni i Hercegovini pod svoje, ovaj spanjolac odlazi po svemu sudeci odlazi. Carlos Westendorp, Visoki predstavnik za ovu nesretnu drzavu na zalost ili radost napusta funkciju na kojoj se jos uvijek nalazi.
Da li je Westendorpu konacno dosadilo hvatati se u kostac sa lokalnim politickim i inim probisvjetima?
Mozda.
A mozda i ne.
No, razlog vjerovatno lezi u cinjenici da Westendorp, kao jedan od vodecih ljudi spanjolske Socijalisticke partije treba biti izabran u evropski parlament.
Iz divlje Bosne u sigurnost Evrope. Dvije su godine bile i previse.
Jos uvijek nije poznato ime Westendorpova nasljednika. Zasigurno, velika je to odluka. Nije lako naci covjeka koji ce se tako spretno suprotstaviti poglavicama bosa nskih plemena, kao sto je to ovaj cinio.
Nakon Westendorpa Visoki predstavnik moze bisi samo onaj koji je u provodjenju odluka jos odlucniji no on. U protivnom, sav napredak ostvaren u prethodnih godinu I pol pada u vodu (kako se to popularno kaze).
Tek, nama ostaje da cekamo.

A da sa Westendorpom i njemu slicnima nema zajebancije, govori i slijedece. Ugasen je i trenutno zaustavljen sa emitovanjem paljanski kanas "S". Tek, nekoliko trenutaka nakon sto je okoncana emisija, a koja je imala za cilj imala iznijeti i objasniti istinu o masakrima koji su se za rata desavali u Sarajevu. Programa je nestalo.
Izgleda da objasnjenja nisu bila dovoljno strucna i miroljubiva. A objasnjenje za prekid programa stiglo je od strane Nezavisne komisije za medije. Sudeci po njima, Kanalu "S" i njemu slucnima, u buducnosti ce biti uskraceno emitovanje i dozvola za rad, ako se na isti ili slican nacin budu salili sa bliskom nam prosloscu.
Da su medjumarodni cimbenici bili ovako brzi i efikasni i ranije, kada je to bilo mnogo potrebnije, zacijelo bi na ovim prostorima ostalo mnogo vise zivih ljudi i neporusenih gradova i sela.
Ovako, ostaje tek pirova pobjeda i zadovoljstvo jer nije niti tako lose kako jos moze biti. U isto vrijeme stizu vijesti kako je komisija za medije pred zatvranje stavila i BRT o kome pisasmo prosli put, te posla opomene na adrese nekoliko drugih medijskih kuca (ukljucujuci drzavnu BHT).

U Sarajevu je odrzana i sjednica Doma naroda Skupstine BiH. Glavnom temom rasprave bio je drzavni budzet za tekucu godinu. Sjecajuci se mucnih i beskonacnih sjednica iz proslosti, a koje su se ticale ljudskih prava, prava povratnika, slobode medija... na kojima su se te stvari trebale rijesavati (a nisu) prosto je za nepovjerovati kako su sve odluke donesene u minimalnom roku. Vjerovatno zato sto se ticu fondova koji vlasti trebaju za trositi silne novce. Od ostalih bitnih stvari za izdvojiti nema nista. Bitne se stvari ponovo nisu desile.
Tek mozda jos jedan od bisera veselog i poznatog poslanika Dzevada Mlace. Elem, doticni je sugerirao da u slucaju rebalansa budzeta pitanje povratka izbjeglica dobije prioritet u dodjeli sredstava. Za napomenu, radi se o istom onom Mlaci koji je smijenjen sa funkcije serifa Bugojna zbog najrazlicitijih nacina i pokusaja da sprijeci povratak prognanih u taj grad. Pa ga je onda SDA za nagradu preselila u skupstinske klupe.
Ludo!

Sarajevo je, po svemu sudeci, spremno nastaviti sa trendom pracenja najrazlicitijih sitnica danas popularnih u degradirajucoj zapadnoj civilizaciji.
A dio tog trenda i jedna od tih sitnica nazalost jeste kriminal. Preciznije, mafija.
Stanovnici Sarajeva vjerovatno su vec zaboravili na tvrdnje izrecene prije nekoliko godina kako je Sarajevo jedan od najbezbjednijih gradova u Evropi. Realnost je drugacija.
Prethodne dvije sedmice ostat ce zabiljezene po nekolicini obracuna u tzv. Sarajevskom podzemlju.
Nekoliko je ljudi ubijeno, a neki su, tek onako, u znak upozorenja, prosvirani metcima. Izgleda da borba za stvarnu vlast nad gradom tek pocninje.
Dok policija sve to posmatra uglavnom skrstenih ruku.
Prije par godina ljudi su se u Sarajevu jako zabavljali filmovima o neveseloj beogradskoj krimi stvarnosti. Par godina kasnije, isti ti filmovi postali su najbolji udzbenik za ulazak u svijet kriminala, naravno uz dobar savjet, sa zapada protjeranih kriminalaca.
Sada mafijasku stvarnost imamo u svome dvoristu. I u svojim zivotima.
Filmove jos niko nije poceo snimati.