U Sarajevu se, kao i u cijeloj Bosni i Hercegovini, posljednjih mjeseci toliko malo stvari desava na politickoj sceni da je to prosto iritirajuce. Status quo, koji je ovde postao sveopstom pojavom, narusi tek poneka bomba ili ubojstvo.
Ili pak vijesti o enormnim finansijskim malverzacijama koje se vezuju za vodece ljude u BH vlasti. Ako su takve stvari jos uvijek kadre nekoga uzbuditi.
U takvoj su situaciji za pomenuti interesantne tek dvije stvari - smrt Joze Leutara, doministra federalnog MUP-a, te novonastala situacija u Bosni i Hercegovini, a inicirana razvojem situacije u SR Jugoslaviji, nakon pocetka NATO udara na ciljeve u toj drzavi.

Dogadaj koji je prijetio ozbiljno uzdrmati drzavu i koji to mozda jos uvijek prijeti - atentat na Jozu Leutara, zavrsen je tragicno. Leutar je pocetkom ovog mjeseca (april) preminuo na sarajevskoj klinici. Federalno je Ministarstvo policije ostalo bez svog doministra. HDZ, iako u zalosti, iz rukava spremno vadi novu zamjenu. Bas kako sam i ocekivao, Leutarova je smrt, kao i sam cin atentata, imala najmanje veze sa njim samim. Sve reakcije i posljedice koje je atentat izazvao bile su tek dio borbe za popravljanje uzdrmanih politickih pozicija. Kod oba federalna partnera. Njegova je smrt izvrsno posluzila za obe federalne stvari kako bi mogli nastaviti sa unutrasnjim ratom nerazumjevanja i netoletancije.
Cak i preko mrtvog covjeka.
No, taj je covjek mrtav i njega se vise nista ne pita.
Naravno, iluzorno bi bilo ocekivati da, od samog osnivanja ne bas revnostna, BH policija otkrije pocinioce ovog akta. Stoga i ne treba cuditi njihova sutnja u svezi sa cijelim slucajem. Pocinioci su nepoznati, a istraga je u toku, i ako je suditi po prethodnim iskustvima, trajati ce do u nedogled. Kako je to postalo vec uobicajeno. Vec je vise od mjesec dana proslo od atentata i jos uvijek nisu izneseni nikakvi dokazi koji bi upucivali na otkrivanje pocinioca ovog akta.
Vec sam jednom rekao, pitajte suprotne strane i o ovom cete dogadaju dobiti do krajnosti razlicite odgovore. Naravno, u ovisnosti o teritoriju na kome se nalazite ovisi da li su na Leutara atentat izvrsili hrvatski ekstrmisti ili islamski fundamentalisti.
Ono sto je u cijelom slucaju bilo mnogo interesantnije bilo nastojanje HDZ-a da na "prepad" osvoji BH i medunarodnu javnost tvrdnjama o neophodnosti formiranja treceg entiteta. Glavno je polaziste postala tvrdnja o atentatu na Leutara. Ako je ostvarivanje takvog cilja bilo makar na tren realno u trenutku kada se desio atentat, sada zacijelo nije. Skoro cjelokupno bosansko politicko vodstvo odlucilo si je dati malo oduska i zadovoljstva te promatrati razvoj dogadaja u SR Jugoslaviji. Zbog cega su pojedini sretniji nego da su dobili kakav novi entitet ili identitet.

Dakako, u ovom je trenutku NATO-ova akcija napada na vojne ciljeve u SR Jugoslaviji mnogo bitnija tema. Mnogo bitnija i ozbiljnija, jer i same posljedice akcije mogu biti ozbiljne i dugorocne. Za Bosnu i Hercegovinu, kao i ostale zemlje balkanskog regiona.
Bosnu i Hercegovinu svakodnevno prelijecu NATO avioni, izbjeglica je sve vise, cak su se i neke akcije desile na prostoru drzave. Brojni su oni koji opravdano strahuju od pocetka novog sukoba.
Prvi se incident desio desetak dana ranije kada je nekoliko aviona vojske Jugoslavije uslo u BH zracni prostor, vjerovatno sa ciljem napada baza US armije, stacioniranih oko Tuzle. Dva su aviona oborena, dok su se ostali vratili neobavljena posla. Iz ovoga je jasno da ce i u buducnosti jugoslovenska vojska biti spremna gadati ciljeve u BH. Ukoliko je to u njihovom interesu, a izgleda da jeste. A da li ce NATO odgovarati dinamicno i brzo kao sada vjerovatno ovisi o samim ciljevima. Ili, od cinjenice da li su ugrozeni zivoti vojnika zapadne alijanse ili tek "samo" zivoti bosanskih civila. Nekoliko jugo helikoptera naslo se nad BH teritorijem svega par dana kasnije no niti on nisu djelovali.
NATO-ova je avijacija bila brza. Helikopteri nisu oboreni, ali jesu "uklonjeni" unutar granica SR Jugoslavije. Pored jos nekoliko incidenata "manjeg" karaktera, za pomenutije ostao jos jedan.
Snage SFOR-a prekinule su vojnom akcijom zeljeznicku prugu Beograd - Bar na dijelu koji prolazi kroz bosansku teritoriju, a srpski entitet. Sa ciljem onemogucavanja Vojske Jugoslavije da na taj nacin salje snage na Kosovo. U akciji je ubijen jedan od cuvara pruge. Ovaj, ako i cjalokupna NATO akcija naisla je na brojne proteste diljem Srpske.
Najvece su se demonstracije desile u Banjoj Luci. Hiljade su ljudi nekoliko dana izalazile na ulice klicati protiv fasizma koji provode "omrazne sile zapada". Da se podsjetimo, radi se o istoj onoj Banja Luci koja je za posljednjeg bosanskog rata postala jednim od sinonima za etnicko ciscenje. A da su rijetki bili oni koji su se u to vrijeme bunili protiv fasisticke politike. Cak niti nakon rata, kada su rusevine banjalucke dzamije Ferhadije sa temelja odvlaceni na smetljiste. Ili to ne spada u domen fasizma.
Ili sam ja tek nepotrebno cinican.
Nakon sto bi demonstranti rekli svoje obicno bi krenuli u mirno i dostojanstveno demoliranje svega sto nosi prefiks "stranog" - ambasade, predstavnistva raznorazne organizacije...
Vlasti Republike Srpske nekoliko su se dana nakon toga uctivo su se ispricale, no nisu objasnjavale da li ce neko biti odgovoran za pocinjeno.
Federacija ima unekoliko drugaciji problem.
Izbjeglice.
Proslog proljeca, kada se ratni fitilj na Kosovu definitivno upalio u Bosnu je stigao veliki broj albanskih izbjeglica. Situacija je ovog proljeca nesto drugacija. Albanaca ovog puta nema u tolikom broju, da li zato sto se odlucuju za zemlje blize od Bosne ili ne, ali se broj pristiglih iz Sandzaka mjeri hiljadama. U tom dijelu SR Jugoslavije rata nema, no izbjeglice tvrde kako bjeze iz straha upravo zbog toga, zbog prisilne mobilizacije i slicnih ratnih zgoda. Vlada drzave, Federacije ili onoga ko bi vec trebao biti odgovoran za ove ljude, jos nije iznasla nikakvo rijesenje za njih. Bar za sada ne. No, kraj je vjerovatno vec sada poznat. Vecina izbjeglih (jednako kao hiljade drugih pristiglih iz Sandzaka tokom posljednjih godina) dobiti ce bosansko drzavljanstvo. Vlast ce jednostavno postupiti tako. Bez obzira na sve vece proteste domicijalnog stanovnistva. Mislim da se ovde ne radi o ksenofobili. Mnogo je razloga zapravo skriveno u cinjenici da je sandzacki lobi odavno preuzeo vlast nad Sarajevom.
Izbjegli ce stanovnici Sandzaka dobiti nova drzavljanstva, a vlast (citaj SDA) nebrojeno mnogo novih glasova za slijedece izbore. U znak zahvalnosti, jer da nije Alije i Stranke demokratske akcije...
Sasvim jasno i sasvim jednostavno. Zadovoljni su i jedni i drugi, dok se trece (bosanske gradane) ne pita uglavnom niti za sto. Urbano ce nestati na ustrb ruralnog, no to ljude uglavnom ne brine. Navikli su se tokom posljednjih nekoliko godina.
Sve izneseno dio je trenutnih cinjenica.
Tvrdnje o zacetku novog sukoba mozda jesu tek dio moje puke spekulacije, no fakat je da osnovi za takvo sto postoje. Znam da je nemoguce i bez smisla predvidati sta, kako i kada, no strah u ljudima postoji. No, jednako se nadam da je sem straha u ljudima ostala bar trunka razuma.
Biti ce zaista potrebna ovog puta.
(05.04.1999)

Vec je opste poznatom postala cinjenica da se na politickoj sceni u Bosni i Hercegovini nista ne desava. Bas nista, sve tokom posljednjih par mjeseci. Ako je to vrijedno daljnjeg pominjanja.
I bas zato bosanskohercegovackim politickim djelatnicima izvrsno odgovaraju desavanja poput onih u SR Jugoslaviji. Mnogo je lakse baviti se tudim no svojom poslom/problemima. No, i tim se bave jako lose. Tek par konstruktivnh misli izaslo je iz usta vec pomenutih, vezano za vec pomenuto. Od stotina utrosenih strana dnevne stampe i stotina minuta utrosenih na isprazno silovanje gradana putem elektronskih medija. Elem, vec je mjesec dana proslo od pocetka NATO udara na SR Jugoslaviju, tema je postala tek polovno zanimljiva i krajnje je vrijeme da se vlast Bosne i Hercegovine pocne baviti necim koristim. Mozda onim bog cega postoji.
Mozda rjesavanjem vise nego nagomilanih problema. U svim drzavnim sferama.
No, krenimo redom.
Nemam namjeru baviti se prorocanstvima, no zaista mi se cini da se ce recentna situacija u SR Jugoslaviji u blizoj buducnosti odraziti zaista lose na Bosnu i Hercegovinu. Ako se vec ne odrazava. Iz dva velika razloga - Republike Srpske i Federacije BiH. I dva miliona malih razloga.
U Republici Srpskoj stanje je napeto. Stranci, a posebice pripadnici SFOR-a, nisu bas najdobrodosliji tamo. Izuzev tek sporadicnih incidenata, vecih sukoba za sada nema. Ne, jer niti Srbi nemaju dovoljno muda za da napadnu SFOR, kao sto ni SFOR nema dovoljno muda da se brani/reaguje onako kako mu to pravila nalazu.
Na svu srecu.
Nadam se da ce na tome i ostati. Svakodnevno se sirom srpskog entiteta organiziraju svakojake demonstracije u znak podrske braci sa druge strane Drine. I u znak protesta, ili, malo stvarnije receno, izlivanja bijesa i mrznje na pomenute strane drzavljane, najrazlicitjeg profila.
Cini se da Republika Srpska cuva Srbiju jednako kao Srbija Rusiju. Jednostavno. No, kako danas cuvanje sebe i svog a a priori znaci i napadanje drugih, zivo me zanima kako ce se zavrsiti ova epizoda.
Pa onda Federacija.
Opet se pominju sankcije kojima se Federacji BiH mahalo iznad glave tokom prethodnih godinu i kusur dan. A razlog ili motivacija za to? Slicno kao kod Srpske.
Neposlusnost.
Jedino sto stanovnici i politicko vodstvo Federacije mnogo vise simpatisu onu drugu stranu u sukobu. Procurile su pouzdane, i, cini se, jako istinite, informacije kako federalna armija dostavlja oruzje na Kosovo i Sandzak. Isto ono oruzje koje je dobila tokom prethodnih par godina kroz program "Opremi i obuci", realiziran od strane US vojske. sto se Amerima bas i ne dopada.
Kao i vecini razumnih ljudi.
Elem, navodno je pomenuti program vec obustavljen, i upitno je da li ce se ikada nastaviti. sto i nije tako lose. Umjesto neprestanog naoruzavanja, pomenuta je US vojska mogla jednostavno demilitarizirati Balkan. No, onda nebi imali trziste za prodaju naoruzanja koga vise ne koriste. Ili, k vragu, da li bi se Amerika bila u stanju toliko pribliziti Rusiji da je rat zaustavljen onda kada je poceo i onda kada je trebalo zaustaviti. Cini se da su razne strane na prokletom Balkanu ovde zbog raznih interesa. Ne toliko vezanih za mir za koji se, zapravo, svi oni zalazu.
Broj izbjeglica pristiglih iz SR Jugoslavije u Federaciju i dalje je veliki. No, takoder, velika vecina pristiglih nalazi svoje mjesto u redu ispred ambasada neke od zapadnih zemalja stacioniranih u Sarajevu. Jako je lako shvatiti i zakljuciti sto mogu dobiti u Bosni i Hercegovini. A sudeci po redovima ispred ambasada, dobiti mogu malo toga.
Tesko je suditi sta ce se u narednim mjesecima desavati u Bosni i Hercegovini. Neko mora da je gadno prokleo ovu zemlju kada ju je izmjesao i napravio onakvom kakva je sada. Fakat je da mnogi strahuju od novog sukoba. Da li je to zapravo i cilj svega ovoga ili...
U meduvremenu, dok su se BH politicari zabavljali situacijom u SR Jugoslaviji, problemi u vlastitoj drzavi narasli su toliko da prijete da ih udave (i nas zajedno sa njima).
Vlada Federacije je pred bankrotom. Nedavno je obznanjeno kako ista ima manjak u budzetu od nekoliko desetina miliona maraka, i kako im samo dragi Bog moze pomoci. Niko nije rekao gdje su nestali novci. Jednostavno, nema ih. Vlada drzave ili (u ovom slucaju) entiteta trebala bi biti ozbiljnom institucijom koja bi se brinula o sveopstem razvoju drzave. Ovde je situacija, cini se, malo izvrnuta. Kao da nekome cilj svopsta propast. No, svakako se radi o volji naroda. Oni su vlast i izabrali. Pa, kad su vec trazili...
Prije nekih godinu dana iz Londona su stigle vijesti o sve masovnijoj korupciji u Bosni i Hercegovini. I, lokalna se vlast ubila od dokazivanja kako su pomenute tvrdnje bile tek prosta laz i propaganda protiv njhovog rada. Zelja za destabilizacijom legalne vlasti. Oni najvise optuzivani u napadu na izvore informacija prednjacili su najvise.
Danas je situacija unekoliko drugacija. Ili cak potpuno. Godinu dana kasnije vec i ptice na grani znaju sve o korupciji u drzavi. SDA ce se, izgleda, morati otarasiti pola svog kadra, kako bi se ocistila od pocinjenih grijeha. No, sada su tu u ulozi velikih sprovoditelja pravne drzave, za koju se navodno bore. Potrebno je unistiti korupcione sisteme, za koje godinu dana radije, vidi slucajnosti, nisu znali. Sve je javno poznato i priznato, samo, da li je to dovoljno, da bi se stvari promjenile na bolje?
I da li ce se ikad promjeniti?
(20.04.1999)