Snage NATO pakta izvele su pocetkom aprila, na prostoru Kupresa, vojnu akciju nazvanu "Dinamicki odgovor 1998". Ovogodisnja smotra jedinica imala je za cilj izvrsiti provjeru i dokazati spremnost NATO-ovih borbenih snaga, stacioniranih u regionu Bosne i Hercegovine/bivse Jugoslavije, te pritom pokazati kakve su njihove mogucnosti u slucaju eventualnog ponovnog oruzanog sukoba na balkanskom podneblju. Stotine su aviona, helikoptera, transportera, tenkova, oklopnjaka, minobacaca... i ko zna cega jos sve ne, parali bosankim nebom i zemljom, pritom pokazavsi svu svoju snagu, a u prisustvu vodecih BH politicara, kojima je ta akcija valjda i bila namjenjena, da znaju sta ih ceka, ako se ponovo odvaze igrati ratnih igara. Akcija je prosla, no ostati ce zapamcena sitnica da je za realizaciju akcije utroseno ciglih 17 miliona dolara. Za NATO to je mozda nista, ali cinjenica jeste da su se ti novci mogli iskoristiti na mnogo inteligentniji nacin. Hrana, a ne bombe.

Drugi su put u posljednjih mjesec dana, na prilazima Sarajevu, a koji se nalaze na teritoriju koji kontrolisu lokalni Srbi, osvanule barikade i slicne naprave, a sa ciljem zaustavljanja prometa. Ljudi koji su podigli barikade su na taj nacin izrazili svoj protest protiv sve ucestalijih hapsenja pripadnika srpskog naroda, a pod optuzbom za vrsenje ratnih zlocina. Zid je na Lukavickoj cesti bio sazidan i ovaj put, opet samo na onom dijelu ceste koji vodi u Sarajevo, simbolike radi, oznacavajuci tako nemogucnost slobode kretanja (?!), dok je onaj drugi dio ostao nepregradjen. Protest je trajao nekoliko sati, pao je mrak, i svi su se, kao i prethodni put, razisli kucama. Barikade su sklonjene, sa ceste, u proslost, gdje valjda nikome nece smetati.

Predstavnici medjunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini nedavno su izdali saopstenje kako se projekat povratka prijeratnih stanara u svoje domove na podrucju Federacije BiH odvija sve uspjesnije, i kao primjer za to naveli povratak prognanih u Stolac, Drvar, i jos poneki grad ciji upravitelji bas i nisu bili spremni dozvoljavati takve stvari u bliskoj proslosti. Jos je receno kako se povratnici, veseli i sretni, vracaju kuci i obnavljaju poruseno, misija Ujedinjenih nacija hapsi one koji im smetaju, a mir, izgleda, sve jace kuca na vrata Bosne. Sve bi to izgledalo nestvarno dobro, dok se prije dvije sedmice nisu pocele desavati nemile scene nasilja: Drvar, Derventa... Povratnici se napadaju, njihova se imovina unistava... Ostaje pitanje koliko ce neko biti spreman na povratak u sredinu za koju zna da ga u njoj ne ceka zivotna sigurnost i normalan zivot. Vjerovatno mali broj njih. Na Ujedinjenim nacijama je potez.

Konacan epilog price o povratku srpskih izbjeglica u Drvar ukratko bi se mogao opisati u par slijedecih rijeci/redova: ubijeno dvoje povratnika, ponovo protjerano/izbjeglo 200-tinjak njih, brrojne zapaljene i opljackane kuce, gradonacelnik Drvara, Mile Marceta, nakon hirurskih intervencija zbrinut u Banjaluckoj bolnici... A prica je duga. Grad, sa vecinskim srpskim stanovnistvom, u ljeto 1995. godine zauzele su snage Hrvatskog vijeca obrane. Domicijalno je stanovnistvo protjerano. Od tada traju Marcetini napori za povratkom Srba u Drvar, u medjuvremenu naseljen hrvatskim izbjeglicama. Oko 1300 prognanih drvarcana uspjelo je istrajati u svojoj namjeri, a povratak je najavilo jos 9000 njih. Najave se, zahvaljujuci posljednjim dogadjajima u ovom gradu, mozda i nece obistiniti. Sredinom ovog mjeseca ubijeno je dvoje povratnika, a njihove kuce su spaljene. Jos nekoliko kuca je zapaljeno. Umjesto desavanja policijske akcije kojom bi se kaznili pocinitelji zlocina, desili su se protesti na kojima je hrvatsko stanovnistvo demonstriralo protiv povratnika. Demonstracije prelaze u nasilje usmjereno na pripadnike srpske nacionalnosti i medjunarodne zajednice. Brojni su objekti zapaljeni, cak i onaj u onaj u kome su se skrivali gonjeni povratnici. Mnogi su povrijedjeni. Gradonacelnik Drvara, Mile Marceta, jedan od glavnih inicijatora povratka u grad, zbrinut je u bolnici, nakon sto je napadnut od strane demonstranata. Jos jedna prica o povratku dobila je svoj tuzan zavrsetak. Nebrojeni su oni koji ponovo odlaze. Medjunarodna zajednica na sve to samo slijeze ramenima i nijemo suti.

U trenutku dok se u Drvaru desavalo to sto se desavalo, u Derventi, gradicu koji se nalazi u sjevernom dijelu Republike Srpske/Bosne i Hercegovine, lokalni su stanovnici nastojali, a u svom nastojanju i uspjeli fizicki sprijeciti kardinala Vinka Puljica i tom prigodom okupljene katolicke vjernike da odrze svetu misu. Prognani su katolici u polurazrusenoj derventskoj crkvi namjeravali odrzati misu, a na blagdan svetog Jurja, no u tome ih je omela prethodno pomenuta skupina. Doslo je do otvorenog napada na okupljene, kao i na prisutno svestenstvo, koji su potom, bili primorani napustiti grad, a sa par razbijenih glava. Postoje li slucajne ili namjerne veze izmedju Drvarskih i Derventskih/Derventskih i Drvarskih zbivanja ostaje vama na procjenu. Mi se nadamo da se takve stvari vise nece desavati, a kako u bubucnosti ne bi bilo razloga za glupave procjene.

Lokalni i svjetski mediji utrkuju se posljednjih dana u objavljivanju vijesti o trenutnoj i buducoj sudbini Radovana Karadzica, nekadasnjeg predsjednika Republike Srpske. Prvobitno su se, mjesec dana unatrag, pojavile glasine da se pomenuti gospodin odselio u Bjelorusiju, pa kako su ga potom SFOR-ovi vojnici odlucili traziti na staroj adresi, pa kako ga tamo nije bilo, pa kako je on ipak u Republici Srpskoj i spreman da se preda, samo dok pronadje advokada, i pod uslovom da ga sprovedu direktno u Hag... i tako u nedogled. Karadzic na Palama definitivno vise nije, a da li je uopste u Republici Srpskoj samo rijetki znaju. Tek, ostaju price, kako se bivsi predsjednik predaje i kako priprema svoj advokatski tim. Nakon sto su svoje mjesto u Hagu dobili oni koji su optuzeni za cinjenje ratnih zlocina, dosao je red i na one koji su ih bodrili u tome. Mnogi su skloni tvrditi kako je Karadziceva predaja uslovljena dobrom voljom Slobe Milosevica, jer Radovan posjeduje dokaze o Slobinoj umjesanosti u krvave balkanske igre, dokaze cije objelodanjivanje Milosevicu daje titulu pocasnog gosta haskog zatvora. Vrijeme ce pokazati da li ce se, i kada, Karadziceva predaja zaista desiti.

Rok koji je Medjunarodna zajednica postavila predstavnicima bosnjacke i hrvatske strane, a u svezi sa prestruktuiranjem dosadasnje Televizije Bosne i Hercegovine istekao je, no televizija prestruktuirana nije. RTV BiH, ciji je status i polozaj u Bosni i Hercegovini nakon rata ostao krajnje nedefinisan, u narednom se vremenskom periodu, a kako je to Medjunarodna zajednica, metodom "milom ili silom" predlozila, mora prestruktuirati u radio-televiziju koja bi funkcionisala samo na federalnom nivou, dok bi sadasnja Srpska RTV zadrzala status koji je imala do sada. Medjunarodna zajednica odlucila je da dvije dosadasnje drzavne RTV mreze reorganizuje u sistem dvije javne radio-televizije, jedne na nivou Federacije, druge na nivou Republike Srpske, a koje bi kao takve bile izvan direktnog utjecaja vlade i vladajucih stranaka. Navedene se medijske promjene moraju izvrsiti najkasnije do ljeta ove godine, a kako bi se nadolazeci septembarski izbori mogli odrzati u sto povoljnijem i demokratskom okruzenju. Uskoro ce biti usvojena i nova pravila Privremene izborne komisije o nacinu tretiranja izbora a koja ce vrijediti za sve medije, pisane i elektronske, a na podrucju Bosne i Hercegovine. Ako vas interesuje nesto vise o usvajanju novih medijskih pravila javite se, pisat cemo vise o tome..