*Brcko - hronologija dogadjanja
Brcko je pocetkom marta, skoro pa tri godine nakon Dejtonskog sporazuma, konacno dobilo svoju novu sudbinu.
* Sarajevski atentat
Distrikt.
Robert Ovens, bog i batina u cjelokupnom arbitraznom procesu, odlucio je da se nekadasnje Brcko formira kao Brcko Distrikt Bosne i Hercegovine. Grad ce kao takav imati autonomnu multietnicku vlast, skupstinu, izvrsne odbore, policiju, sudstvo... Time bi se trajno izbrisala vlast oba BH entiteta na predratnom podrucju brcanske opcine.
Navodno.
Odluka o Brckom donesena je nakon bezbrojnih odgadjanja koja su se desavala u posljednjih nekoliko godina. Posljednji put, u martu prethodne godine, vlastima Republike Srpske jasko su naznaceni koraci koje su trebali slijediti ako su zeljeli Brcko "za sebe". Da li je potrebno napominjati da se tek mali dio zahtijevanog ispunio.
Istog dana kada je donesena odluka o Brckom, Westendorp je donio odluku o smjenjivanju Nikole Poplasena sa funkcije predsjednika Republike Srpske. Da li zbog lakseg sprovodjenja odluke o Brckom, ili samo zbog "zloupotrebe svog polozaja", a u vezi sa izborom premijera nove RS vlade. Westendorp nije komentarisao, a Poplasena se ionako vise nista ne pita.
Kao po planiranom scenariju, nedugo zatim, ostavku je dao i Milorad Dodik, dotadasnji premijer vlade RS. On je svoj cin obrazlozio protestom zbog nepravicne odluke Arbitrazne komisije. Jasno je da je ovo Dodikov nacin da ocisti savjest i odbaci krivnju zbog donesene odluke. Mnogi smatraju kako ce se ovim aktima produbiti politicka kriza na BH prostoru. Svi Srbi protiv cjelokupne Medjunarodne zajednice.
Nastavak u nizu ostavki dosao je od strane Zivka Radisica, aktuelnog BH predsjednika, koji je stavio moratorij na svoju funkciju. Konacnu odluku o njegovom buducem sudjelovanju u Predsjednistvu BiH trebala bi donijeti Narodna skupstina Republike Srpske.
A na vanrednoj sjedinici iste te Narodne skupstine RS usvojena je rezolucija o neprihvatanju odluke Arbitraznog tribunala za Brcko. To je bila jedina stvar oko koje su se tamosnji poslanici uspjeli sloziti. Ostatak mamutske sjednice proveden je u unakrsnom optuzivanju za gubitak Brckog. Dodikova je ekipa kriva jer je prodala Brcko strancima. Poplasenova je ekipa kriva jer je svojim radikalnim konceptom vlasti uvjerila iste te strance da Brcko ne dodijele Srpskoj.
"Federalci" uglavnom slave.
Poraz neprijatelja njima je u svakom slucaju i uvijek pobjeda. Ma koliko ona pirova bila. Zapravo, jedina bitna stvar je ta da Brcko nije pripalo srpskom entitetu.
U posljednjih nekoliko mjeseci Alija Izetbegovic i Haris Silajdzic najavljivali su ostavke u slucaju "nepovoljne odluke" za Brcko. Podsjecanja radi, nepovoljno je rijesenje za njih bilo svako ono koje Brcko ne dodjeljuje Federaciji.
Grad je dobio status distrikta, no od ostavki nije bilo nista. Cak, Izetbegovic se ponasa kao da je on oduvijek bio za bas ovakvo rijesenje - za distrikt. Vlastite najave ostavke ovaj put, kao niti bezbroj puta do sada nije komentarisao, no uspjeli smo saznati kako je to najispravnija odluka koja je mogla biti dodjeljena tom gradu. I, kako Izetbegovic tvrdi, kroz nekoliko godina Brcko ce, zahvaljujuci distriktnom statusu biti najprosperititetniji grad u Bosni i Hercegovini.
Rekao je to isti onaj Izetbegovic koji se pocetkom devedesetih tvrdio da rata nece biti jer, za rat su potrebne dvije strane.
Haris Silajdzic se pokazao kao malo mudriji pa ne daje nikakve izjave.
Bosanski se Hrvati glede Brckog, pak, ne uzbudjuju previse. Trenutno ih mnogo vise interesuje borba za treci, vlastiti entitet. A sve to pod parolom "Nema identiteta bez entiteta". Ipak, interesantno je pomenuti da je HVIDRA, hrvatska boracka organizacija, bila jedna od prvih koja je Nikoli Poplasenu uputila javnu podrsku u borbi protiv Carlosa Westendorpa.
No, bilo kako bilo, sigurno je da je jos puno Save kroz Brcko proteci dok svi ne budu kadri prihvatiti i sprovesti ovu odluku na nacin koji se to zahtijeva. Vec prve reakcije stanovnika srpskog entiteta govore da se oni ne mire tako lako sa gubljenjem "srpskog" Brckog.
Srpski su radikali pozivali "bracu" na novi ustanak te na otpor Westendorpu.
Do konacne pobjede.
Ili mozda poraza?
Za sada nepoznati pocinioci, sluzbeno receno, izvrsili su atentat na Jozu Leutara, doministra MUP-a Federacije BiH. Leutar je sedam dana unatrag krenuo na nove radne obaveze, jednako kao i prethodne cetiri godine. Jedina je razlika bila u bombi koja ga je tog utorka u jutro cekala skrivena u automobilu. Pocinioci se nisu dvoumili. Na jednoj od jutrom prepunih sarajevskih ulica odjeknula je eksplozija.
Nisam siguran u namjere pocinitelja atentata, no doministar je ostao ziv. Ziv, no sa posljedicama koje ce ga trajno onemoguciti u vrsenju bilo kakvih funkcija, a posebno one na kojoj se do sada nalazio.
Leutar je dakle prezivio. Ono sto je uslijedilo nakon atentata, cini se, ima najmanje veze sa njegovom tragedijom. Leutar je izvrsno posluzio kao argument "za" ili "protiv" zaracenim bosanskim stranama.
Leutar je, naime, Hrvat. A uz to i clan HDZ-a.
Bura je uslijedila.
U ovisnosti o strani kojoj "zaraceni" pripadaju.
Slucaj "Leutar" poklopio se sa trenutkom u kome HDZ BiH sve glasnije promovise ideju o trecem BH entitetu. Kako sam to vec ranije napominjao, glavni razlozi za takvu teznju bili su sadrzani u cinjenici o sve manjim pravima i slobodama Hrvata u Federaciji. Kada takve teznje dosezu vrhunac napada se doministar policije, Hrvat. U sred Sarajeva. HDZ nije trebao bolji dokaz za svoje tvrdnje.
Krenuli su u akciju.
Sasvim je logicno bilo ocekivati da HDZ za zlocin optuzi suparnicku federalnu stranu. Njih ili njihovu mudzahedinsku sabracu. Sto je mozda i tacno, ali mozda i ne. Izvjesno je, svakako, da ovaj akt ima debelu politicku pozadinu. HDZ zahtijeva ostavke najvisih politickih duznosnika iz reda bosnjackog naroda. Ipak, sumnjam da ce im udovoljiti takve zelje.
Prvi se konkretan korak HDZ-a ogleda se u Deklaraciji o polozaju Hrvata u BiH. Dokument je upucen cjelokupnoj domacoj i medjunarodnoj politickoj javnosti. I isti bi mogao biti platformom za pretvaranje treceg entiteta iz faze planiranja u stvarnost. Dokument je stvaran duze vrijeme. Ovo je bio savrsen trenutak za njegovo pustanje u javnost. Njegove su osnove ljudska prava Hrvata danas u BiH, uskladjivanje Daytonskog sporazuma, prijedlozi o novom glavnom gradu Federacije, stav naspram suda u Den Haggu...
Neki od ostalih koraka ogledali su se u napustanju svakojakih federalnih institucija od strane hrvatskih uposlenika.
Interesantan je slucaj kada je HVIDRA - hrvatska udruga ratnih veterana, protjerala bosnjacke radnike iz carinske uprave u Sirokom Brijegu. Navodno zbog izvrsenog atentata. Ili mozda zbog utaje poreza o kojoj se tih dana sve vise govorilo.
Ipak, jasno je da zivot Joze Leutara ima najmanje veze sa ovom pricom. Ili, za njega se najmanje mari. Mnogo je bitnija prilika koja je stvorena napadom na njega.
Bosnjacki politicari, naravno, na metu su uzeli Hrvate. Ako im je vjerovati, zapravo su hrvatski ekstremisti postavili eksplozivnu napravu kako bi imali razloga traziti treci entitet. Tek perfidna politicka igra. Alija Izetbegovic pokazao se malo sumnjicavijim te je ustvrdio kako su za atentat vjerovatno odgovorni hrvatski ekstremisti ili citiram "nase budale". Rijecito i intelektualno, nema sta. Izetbegovic je tom prilikom naglasio svoj polovican optimizam rekavsi kako se atentatori vjerovatno nikada nece pronaci. I tu nema nista cudno, nisu ni Kenedijeve ubice nasli, pa se svijet i dalje okrece.
Bravo Alija!
U medjuvremenu u ustragu su se ukljucili svi oni koji su se mogli ukljuciti. Od lokalnih drotova do FBI-a.
Ko zna? Mozda to ipak ostvari presedan u istoriji atentata te nam bar ponekad iznese krivce/pocinioce.
Napomena: Jozo Leutar umro je u Sarajevskom klinickom centru, tri dana prije slanja ovog broja. Vise informacija slijedeci put.