I politicke informacije zapocinju u Dobrinji. To je naselje blizu aerodroma koje je puno stradalo u toku rata. Mnogo ljudi ga je napustilo. To je u stvari prilicno novo naselje, ali više tako ne izgleda. Ovo naselje je najvecim dijelom bilo okupirano od strane Srba u toku rata. Kasnije, pod pritiskom Dejtonskog mirovnog sporazuma, dijelove teritorije su morali vratiti. Ljudi koji tamo zive kazu da su šanse za oporavak neizvjesne, kako je to ranije spomenuto. Na rubu naselja stoji znak koji kaze: "Dobrodošli u Novo Sarajevo". Poslije toga, ništa. Problemi su zapoceli kada je uhapšen covjek, osumnjicen za ubistvo Hakije Turajlica. Njega su ubili srpski vojnici koji su zaustavili UN vozilo u kojem je bio Turajlic. Tada je izbio veliki skandal koji je pokazao svu nemoc Ujedinjenih Nacija za vrijeme rata. Hapšenje je potaknulo okupljanje naroda u tom dijelu Dobrinje gdje su Srbi još uvijek u vecini. Stotine Srba je izašlo na ulice da demonstriraju da bi se osumnjiceni pustio na slobodu. Trupe SFOR-a su bile zaduzene za zaštitu lokalnog stanovništva i policije. UN autobus, kojim uglavnom stariji ljudi putuju u posjet rodbini i kojim se ide u drugi entitet radi kupovine, bio je kidnapovan i zadrzan cijelu noc. Srbi iz ovog naselja pokušali su da podignu Sarajevski zid. Predstavnik UNHCR-a je licno iz zida izvukao prvu ciglu. Sada je to bio zid koga je lako mogao srušiti jednim udarcem i bokser u mirovini. Dodik, novi premijer Republike Srpske, govorio je pomirljivo, rekavši ljudima da je osumnjiceni nevin ali da bi gradnja zida zbog toga bila pretjerana reakcija. Konacno je Srpska policija srušila citav zid.
Ministri unutrašnjih poslova (Bosna ih ima cetvoricu) su se konacno sastali. Ranije to nije bilo moguce jer su predstavnici sa Pala pravili probleme. Srpski ministar je izjavio da je tada policija reagovala profesionalno, ne-nacionalisticki, i da nije bila pod uticajem niti jedne politicke stranke. To je bilo prvi put da je data ovakva jedna izjava. "Prvi zadatak za policiju je taj da goni kriminalce." Kroz ove rijeci
mozete cuti govor predsjednice Plavšic koja je ranije izjavila da se nešto mora poduzeti u vezi sa korupcijom. Dobar znak. Ubijedjeni smo da bi Bosanci voljeli vidjeti da ove rijeci budu propracene akcijom.
Od ovog mjeseca Bosna ima novu zastavu. Graficko rješenje je izradio, kako se cini, jedan Holandjanin, predstavnik Medjunarodnog Instituta za zastave. A Carlos Westendorp ju je promovirao. Sve u svemu, izgleda prilicno dobro.
1 mart je bio drzavni praznik, Dan nezavisnosti, i prodavnice koje su radile bile su obavezne da istaknu zastavu. U slucaju dolaska inspekcije, imali ste izbor, ili da kupite zastavu ili da platite kauciju koja vrijedi cetiri i po zastave.
Pored nove zastave, tu je i novi pasoš i nova registarska tablica za vozila. One su ranije bile izradjene po sistemu kakav je recimo u Njemackoj (koji je trebao biti evropski standard), ali na ovaj nacin svako je mogao prepoznati odakle vozilo dolazi i zbog toga su se javljali mnogi problemi i incidenti (kamenovanje vozila). Sada, preko novih tablica ne mozete raspoznati odakle dolazi vozilo. Mozda to i nije loša ideja, razmotriti ovo pitanje i od strane EU, i postaviti pitanje da li je predlozeni standard uistinu tako dobar. Neki ljudi smatraju da na zapadu nikad ovakvo jedno pitanje ne bi predstavljalo problem, ali ja bih ovdje volio podsjetiti na visoke standarde obrazovanja u bivšoj Jugoslaviji, kao i na ono što je rekao ambasador EU Donato Chiarini: ""i u samoj EU imamo mnogo problema sa rasizmom."
U Mostaru eksplodiralo nekoliko bombi.
Zlokobno, razorno, apsurdno i besmisleno.
Helikopter SFOR-a srušio se blizu Srebrenice. Jedan je vojnik poginuo. Prvo su se oglasili SFOR i IPTF (Medjunarodna policija) sa razlicitim pricama, ali su se kasnije usaglasili. Pretpostavite da je nešto krenulo naopako, bolje da se ne procuje po svijetu. Kad vec spomenusmo Srebrenicu. Drama koja je rezultirala smrcu 6-8000 muškaraca, ostavljajuci unesrecene zene. Organizirajuci redovne demonstracije, one pokušavaju da odrze pritisak prema onima odgovornim za rasvjetljavanje cinjenica o nestalim ljudima.
Prije više od godinu dana mogli smo vidjeti na TV kako se otvaraju masovne grobnice, ali to je bio samo vrh ledenog brijega i dalje od toga se nije mnogo napravilo. Zbog toga, ove zene još uvijek demonstriraju. Morao sam pomisliti na majke u Argentini koje su bili prozvali ludim majkama dok je lud uistinu bio taj sistem koji je ucinio da njihovi sinovi i kci nestanu. Diskusija na ovu temu je postala nadrealna. Svako ima svoje mišljenje, ali malo njih ostavlja prostora za drugacija mišljenja. Jedino je Bosanski ambasador u Švedskoj, koji je igrom slucaja bio naš sugovornik nekih 10 minuta, rekao: "Neka demonstriraju, imaju dovoljno razloga za to, a osim toga, ako one ne demonstriraju niko drugi to nece uraditi." U medjuvremenu, upao sam u saobracajnu guzvu koja je bila posljedica tih dešavanja Sav saobracaj iz glavne Titove ulice je bio usmjeravan prema desno, u pravcu najstrmijeg dijela centra grada. Tu je saobracaj bio potpuno prekinut. Kola nisu mogla dalje jer su njima ljudi nevješto upravljali na tim strmim ulicama. Ostali su morali da ih zaobidju dok su istovremeno Italijanski vojni kamioni pokušavali da sidju niz cestu. Svako ko nema dovoljno strpljenja pokušava da okrene unazad. Sve ovo traje sat vremena. Mozda najraširenija forma frustracije: vozac automobila.
Izvrsno.
Puštam traku Aquarium, bozanstvena muzika iz St Petersburga, i palim još jednu cigaretu. Ako ne budem dovoljno oprezan, oni ce se opet ubaciti ispred mene.
