*O sastavljanju Vlade Republike Srpske, ponovo, i ko zna koji put

Vec nekoliko mjeseci trajala su nagadjanja o novom mandataru za Vladu Republike Srpske. Milorad Dodik ili neko drugi? Prvi mandatar Dragan Kalinic nije bio kadar skupiti skupstinsku vecinu potrebnu za sastavljanje nove vlade.
Rijesenje (mada ne bas najbolje, kako se cini u ovom trenutku) je napokon i ponovo ponudio Nikola Poplasen, novopeceni predsjednik Republike Srpske. Na zalost mnogih, za mandatara vlade predlozen je Brano Miljus, politicki protivnik Dodika i Plavsicke. I tu krecu svi problemi.
Miljus ili ne?
Ako je vjerovati njegovim politickim protivnicima, radi se o jednom od najvecih zlocinaca iz posljednjeg rata. Ako je vjerovati njemu samom, radi se o covjeku koji ce "preporoditi" Republiku Srpsku, a sve u skladu sa Dejtonskim sporazumom. Miljus najavljuje multietnicku vladu, masovne povratke izbjeglih i prognanih... Istinu je nesto teze dokuciti. Interesantno je da istovremeno Poplasen, koji je Miljusa izabrao, govori kako nista od obecanog nece postati stvarnoscu u Republici Srpskoj.
Dok Dodik uglavnom pokusava osporiti dignitet protukandidata, Miljus posljednje vrijeme provodi u Federaciji BiH trazeci kod ovdasnjih politickih partija podrsku za sastav nove vlade. I u tome sve vise uspjeva. U ime pomenutog programa, koji odBiH ima namjeru stvoriti ni manje ni vise no Kaliforniju. Vecina federalnih partija odlucila je dati podrsku Miljusu. Koliko u ovom cinu ima naivnosti i politickog sljepila njima na zanimanje. Obecanja zbog kojih su "federalci" prije godinu dana podrzali Dodika i Plavsicku i dalje su samo obecanja.
Ured Carlosa Westendorpa jos uvijek nije iznosio u javnost svoje komentare vezane za ovaj slucaj, no izvjesno je da bi oni na mjestu premijera vlade radije gledali Dodika, no Miljusa. I to Miljusa koga su kandidirali radikali. Kako kazu, oni ce Miljusa priznati, ali ne i podrzati. Demokratski, nema sta. A da li ce Miljus uspjeti u svojoj nakani, ostaje da se vidi iz skore sjednice na kojoj bi trebala biti izabrana nova vlada Republike Srpske.

Da li politicki sat Alije Izetbegovica otkucava posljednje trenutke?
Tek je nekoliko mjeseci proslo od posljednjih bosanskih izbora. Tek sto je nekoliko mjeseci proslo od ponovnog izbora Alije Izetbegovica za predsjednika predsjednistva (zajedno sa Radisicem i Jelavicem) i vec su pocele kruziti glasine o njegovom povlacenju sa politicke scene. I to iz usta samog Izetbegovica - na novogodosnjoj pres konferenciji njegove SDA.
Da li je Izetbegovicevo povlacenje bilo izvjesno i prije no sto se on kandidovao na posljednjim izborima? I sto je uopste bio razlog za ponovnu kandidaturu?
Izetbegovic je jos davno najavio kako je njegova politicka karijera pri kraju. A onda je sve nas "obradovao" vijescu o ponovnom kandidovanju koje je uslijedilo na proslogodisnjim izborima.
Biti ce da se radilo o fakatu koga je dosta ljudi pretpostavljalo. Svjesna cinjenice da bezIzetbegovica gubi trku za vlast, SDA je odlucila da se Aljo po ko zna koji "posljednji put" kandidira na izborima. "Jos jednom". I sada, kada je izborna pobjeda obezbjedjena, moguce je ga je pustiti na putovanje u mirovinu. Jasno je da SDA nije imala dovoljno autoritativnog pojedinca koji bi bio u stanju parirati sve jacim opozicionim liderima, kao sto je jasno da SDA nije imala pojedinca koji bi zadovoljio grupacije prisutne unutar partije. Alija za sve. Kao potencijalni Izetbegovicev nasljednik pominje se Edhem Bicakcic.
Koliko ce on (i da li ce uopste) biti kompetentan nastaviti hoditi stopama svog svetog prethodnika pokazat ce nadolazeci period. I, da li ce to donijeti vece promjene na BH politickoj sceni, imajuci u vidu slabljenje nacionalnih partija, ujedinjenje socijaldemokrata...
Nadam se da da.

Nakon sto je dobilo amanet od suda u Den Haggu, BH pravosudje odlucilo je pozabaviti se slucajem Fikreta Abdica.
U prethodnih dekadu i pol poznat po mnogo cemu, u posljednjih par godina ponajvise po Autonomnoj zajednici "Zapadna Bosna" i svemu sto se desavalo u njoj, Abdic bi se uskoro mogao naci pred BH sudskim organima. Bio bi to zasigurno najveci posljeratni BH sudski proces. Abdica se tereti za ubistva i zlostavljanja civila koja su se, kako optuznica kaze, desavala na teritoriji pod njegovom kontrolom u periodu od 1993. do 1995. godine.
Sam proces haskim sudijama nije izgledao dovoljno interesantno sa bi usao u sferu njihovog interesovanja. Haski sud zainteresovan je samo za "medjunacionalne sukobe". To je i glavni razlog zasto je citav slucaj prebacen u nadleznost BH pravosudnih organa. No, ono fakat je da oni do Abdica nece doci tako lako kao sto su dosli do procesa.
Abdic se trenutno nalazi u Hrvatskoj, no nije izvjesno da li ce ova drzava biti spremna izruciti jednog od vlastitih ratnih saveznika. A sumljam da ce se doticni dobrovoljno predati BH policiji.
Anyway, Abdic ce se uskoro naci na listama Interpola i slicnih utjerivaca i ljubitelja pravde i nadolazeci ce period pokazati da li ce i on zavrsiti iza resetaka, kako je to postalo sve ucestalije za ratne lidere. Te kako ce izgledati daljnja sudbina nekadasnjeg gazde Agrokomerca, jednog od najuspjesnijih biznismena, jednog od najvecih predratnih politickih zatvorenika, covjeka koji je na izborima 1990. godine imao vise glasova no Izetbegovic Alija...

Lov SFOR-ovih vojnika na osumljicene za ratne zlocine nastavio se i u ovoj godini.
Prethodnog je vikenda u Foci pri pokusaju hapsenja ustreljen Gagovic Dragan. Jedan od osmorice optuzenih iz tog grada, ratni sef focanske policije, covjek koga se teretilo za brojne zlocine pocinjene u doticnom gradu. Gagovic je ustreljen u pokusaju uhicenja od strane francuskih snaga SFOR-a. Po objavljenoj prici, SFOR-ovci su Gagovoicevom vozilu zaprijecili put, i posto se on nije imao namjeru zaustaviti, zaustavili su ga oni sa par metaka. Na zalost ili ne, cio se dogadjaj zavrsio krvavo, a jedno od mjesta u haskim celijama ostalo je upraznjeno.
U ovisnosti o politickim afinitetima, zaintesovani za bosanske igre bez granica reagovali su fanaticno protiv pocinjenog ili fanaticno za pocinjeno. Kao i bezbroj puta do sada.
A stanovnici Foce?
Kao i u prethodnim slucajevima, odlucili su ne ostati duznima stranim okupatorskim snagama zbog ovog cina. Vec tradicionalno, ponovnim napadom na stanicu medjunarodne policije u Foci. U konacan bi bilans uslo nekoliko slomljenih prozora, nekoliko slomljenih glava i snage SFOR-a koje na kraju balade evakuisu medjunarodne policajce iz Foce.
Ovim je cinom medjunarodna zajednica, po svemu sudeci, namjerila pokazati kako ce i u tekucoj godini istrajati u hapsenja optuzenih za ratne zlocine. Nepoznato zbog kojih razloga i pobuda, ali tako je. Da bi "ocistili" vlastitu savjest ili zato sto zaista vjeruju u ispravnost toga cina? U korist navedenom tome svjedoci cinjenica o enormnom porastu broja hapsenja u posljednjih nekoliko mjeseci. Brojni analiticari nagovjestavaju kako su ova hapsenja samo uvertira u lov na zvjerke koje se odazivaju na prezimena Karadzic i Mladic, a koji se najavljuje za proljece 1999. godine.

Izgleda da pojedini BH politicari jos uvijek nisu shvatili ko je stvarni gazda u drzavi. I sta gazda Westendorp Carlos dopusta a sta ne.
Bas kao sto to Ante Jelavic nije shvatio.
I sto je zgrijesio ovaj, po vokaciji hrvatski clan Predsjednistva BiH?
Slijedece!
Jelavic je svojevoljno, i bez prethodno utvrdjenih procedura, odlucio imenovati nove generale u hrvatskom dijelu federalne armije. Iliti, u HVO-u. I nije samo odlucio, no je to i ucinio. Em se nije pridrzavao potrebnih procedura, em je imenovao generale koje je bas on htio imenovati... E to kod Westendorpa ne prolazi. Samo dva dana nakon imenovanja novih generala, SFOR-ove su snage blokirale vecinu vojnih objekata HVO-a na podrucju Federacije BiH. A pored toga, poceli su unistavati oklopna vozila, oruzje, municiju i slicne stvari u nekoliko vojnih objekata koji su "pod kontrolom" HVO-a. U znak "upozorenja" i kao jasan signal Jelavicu da bi trebao promjeniti prirodu svoje odluke. Unistavanje oruzja jos uvijek traje. Sto ce znaciti samo jedno - Jelavic jos nije opozvao svoju odluku. A dok to i ne ucini, SFOR-ovci ce se zabavljati unistavanjem netom kupljenog oruzja za potrebe federalne armije. Istog onog oruzja na koga je utroseno na stotine hiljada dolara, maraka, konvertibilnih maraka...
Sa Westendorpom nema sale.

Jedan od prethodnih izvjestaja dotakao se dogadjaja koji su se zbili u Martinbrodu - gradicu koji se nalazi na sjeverozapadu Bosne i Hercegovine, na samoj granici sa Hrvatskom.
Snage SFOR-a protjerale su tada sa BH teritorije snage hrvatskog MUP-a, koji se na tom prostoru nalazo vec nekoliko godina. Uz neskriveno nezadovoljstvo Franje Tudjmana i njegovih politickih partnera. Akcija je imala jasnu poruku - ozbiljnost prijetnji medjunarodne zajednice. Hrvatske su snage protjerane nakon sto je Tudjman odbio ispuniti zahtjeve koje su mu medjunarodni zvanicnici upucivali a glede njihovog povlacenja. Par dana unatrag, hrvatski je MUP ponovo postavio kontrolne punktove na BH teritoriju. Oni, istina, nisu bila duga vijeka, no jasno pokazuju namjere hrvatskih vladara. Nakon ponovne akcije SFOR-a kontrolni je punkt ukolnjen.
Naizgled nebitan incident, postaje jedan od sve ucestalijih, i to u trenutku kada pitanje zapadnih granica izmedju Bosne i Hercegovine i Hrvatske sve upitnije. Jasno je da se iza ovih aktova ne skriva tek puka zelja hrvatskih policajaca za posjetom susjednom teritoriju. Jasno je da bi danasnja hrvatska politika na celu sa njenim ideologom Franjom Tudjmanom vrlo rado vidjela dobar dio bosanskog teritorija u okviru svoje drzave. Zato ne bi trebali cuditi ovakvi, a ni radikalniji aktovi od strane pomenutih.
Interesantno je da se niko iz BH drzavnih organa nije se oglasio povodom ovih dogadjaja.
Nagovjescuje li to buducu strategiju borbe za vlastiti teritorij? Uz nadu kako ce sve nastale probleme rijesavati snage SFOR-a.
Siguran sam da ce Tudjman takvu igru zasigurno prihvatiti. Pobjednik bi bio izvjestan.

Tek nesto manje od dvije sedmice ostalo je do pocetka konferencije daljnjem statusu Brckog. Zasjedanje u Becu trebalo bi obznaniti konacnu odluku Arbitrazne komisije o daljnjoj sudbini ovog bosanskog grada. Tri i pol godine nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma sudbina ovog grada jos uvijek je svojevrstan status quo. Napredak je ocit - multietnicnost vladajucih struktura, sporadicni povratci prognanih... Ipak sve je to daleko od stanja koje bi se smatralo "normalnim".
Sa priblizavanjem datuma odredjenog za pocetak sjednice sve se vise intenziviraju i aktivnosti bosanskih politickih figura. No, iskreno, i najprostijim uvidom u subjekte doticnih aktivnosti, jasno je da nije moguce cuti nista vise od do sada recenog. Razlozi zbog kojih Brcko trebalo pripasti Federaciji ili razlozi zbog kojih bi Brcko trebalo ostati u sastavu Republike Srpske... Sturi, neargumentovani i neinteligentni i tu se prica zavrsava. Ostavke koje su u prethodnim mjesecima nagovjestavane u slucaju nepravicne odluke vise se ne pominju.
Oni upuceniji govore kako konacnog rijesenja zapravo nece biti.
U nemogucnosti zadovoljavanja gladnih nacionalnih apetita, Arbitrazna bi se komisija vjerovatno odlucila za kompromisni rijesenje. Sto iskljucuje "konacnost" u odluci. Ako je vjerovati, Brcko bi u narednih pet godina trebalo imati status distrikta sa zasebnim ustavom. Nakon petogodisnjeg cekanja sami gradjani odlucili bi se o njegovoj konacnoj sudbini.
Ipak, jos uvijek je neizvjesno kom ce Arbitrazna komisija rijesenju pribjeci. Jasno je da svako ekstremno rijesenje radja novi sukob. Toga je medjunarodna zajednica duboko svjesna.
Da li ce ih to natjerati na razmisljanje?

Prica o trojici Srebrenicana koje je srpaka policija uhapsila nekoliko mjeseci nakon krvavog srebrenickog ljeta dobila je svoj novi nastavak.
Cisto sjecanja radi, uhapsenima, koji su nakon pada Srebrenice nekoliko mjeseci lutali po bosanskim bespucima, na teret se stavljalo nekoliko ubistava. Sudski proces koji je okoncan u posljednjem mjesecu prethodne godine podario im je zatvorske kazne u ukupnom trajanju od pedesetak godina. Uz brojne proteste medjunarodne i domace javnosti.
Par dana unatrag ovi su ljudi oslobodjeni. Ili, ispravnije receno, samo uvjetno "oslobodjeni". Umjesto odsluzenja kazne u Bijeljini, dopusteno im je da kaznu sluze u Tuzli. Naizgled human postupak srpskog pravosudja, predstavlja zapravo dobru manipulaciju smisljenu u glava federalnih lidera. Bila je ovo najobicnija razmjena zatvorenika. Trojici zatvorenika srpske nacionalnosti, koji su svoje kazne sluzili u zenickom (Zenico, mrzim svaki kamen tvoj!) zatvoru dopusten je nastavak odsluzenja kazni u Republici Srpskoj. Idealan cin za glorifikaciju politickih moci Alije Izetbegovica i njegovih bliznjih, koja je kasnije uslijedila. Oni su, naime, bili zasluzni za ovu pobjedu pravde i za "oslobadjanje" srebrenicana. O cinjenici da je to zapravo bila klasicna razmjena nije bilo bas mnogo govora. Vazno je bilo sakupiti pokoji politicki poen. Trojica zatvorenika samo su sporedne figure u toj igri.
"Pravda je jos jednom pobijedila". Radoznalo pitam koga.

O posljednjem izdanju Parlamentarne skupstine BiH tek nekoliko crta.
Dnevni je red predvidjao rijesavanje brojnih aktuelnih pitanja - pitanje nove drzavne himne, novog grba, zakona o drzavljanstvu, zakona o telekomunikacijama... Ipak, kako je to postalo uobicajeno, skupstina nije bila u stanju usvojiti niti dnevni red a vec je raspustena i odgodjena za neke bolje dane.
Novu drzavnu himnu, novi grb, zakon o drzavljanstvu i telekomunikacijama vjerovatno ce usvojiti Carlos Westendorp, koji ih je, by the way, i predlozio.
O tome nesto vise u sljedecim javljanjima.
Da li ste se nadali necemu drugom?