Clanci o medijskoj situaciji u Bosni i Hercegovini nastali u periodu april 1998 - novembar 1999


Pocela transformacija drzavnih medija

April 1998.

Rok koji je Medjunarodna zajednica postavila predstavnicima bosnjacke i hrvatske strane, a u svezi sa prestruktuiranjem dosadasnje Televizije Bosne i Hercegovine istekao je, no televizija prestruktuirana nije. RTV BiH, ciji je status i polozaj u Bosni i Hercegovini nakon rata ostao krajnje nedefinisan, u narednom se vremenskom periodu, a kako je to Medjunarodna zajednica, metodom "milom ili silom" predlozila, mora prestruktuirati u radio-televiziju koja bi funkcionisala samo na federalnom nivou, dok bi sadasnja Srpska RTV zadrzala status koji je imala do sada. Medjunarodna zajednica odlucila je da dvije dosadasnje drzavne RTV mreze reorganizuje u sistem dvije javne radio-televizije, jedne na nivou Federacije, druge na nivou Republike Srpske, a koje bi kao takve bile izvan direktnog utjecaja vlade i vladajucih stranaka. Navedene se medijske promjene moraju izvrsiti najkasnije do ljeta ove godine, a kako bi se nadolazeci septembarski izbori mogli odrzati u sto povoljnijem i demokratskom okruzenju.
Uskoro ce biti usvojena i nova pravila Privremene izborne komisije o nacinu tretiranja izbora a koja ce vrijediti za sve medije, pisane i elektronske, a na podrucju Bosne i Hercegovine. Ako vas interesuje nesto vise o usvajanju novih medijskih pravila javite se, pisat cemo vise o tome...

stop the cover up!

vrijheid zijn veel woorden Izmjena pravila medijskog tretiranja septembarskih izbora

Maj 1998

Privremena izborna komisija usvojila je nova pravila koja se odnose na pomenute izbore koji se trebaju desiti u septembru ove godine. Najvaznija donesena odluka zabranjuje placeno politicko oglasavanje putem svih elektronskih medija. U pisanim medijima situacija je nesto povoljnija, oni ce biti u mogucnosti objavljivati politicke oglase, ali pod uslovom da se osigura istovjetan nacin za objavljivljanje svih oglasa. Druga izmjena odnosi se na registrovanje stranki kao alijansi, pored dosadasnjeg koalicijskog nacina organizovanja, a pored toga nagovjestena je mogucnost pravila i propisa koji se odnose na izbor clanova Predsjednistva, sto je umnogome zahtjevano od strane opozicionih stranaka.

Sukob OSCE-a i lokalnih medija

Juni 1998,

Odluka OSCE-a da u predstojecoj predizbornoj kampanji zabrani komercijalno politicko oglasavanje putem komercijalnih medijskih kuca, te da ga zamjeni besplatnim oglasavanjem u reziji Medjunarodne zajednice izazvala je burna reagovanja lokalnih medija, naravno, protiv ove odluke. Sprovodjenjem odluke mediji koji fakticki prezivljavaju od marketinga, nasli bi se u jako nepovoljnoj situaciji - apsurdno je traziti da se besplatno emituju poruke u najskupljim terminima, na kojima ovi zasnivaju svoju egzistenciju. A uz sve to stoji i odluka OSCE-a da ukoliko odredjeni medij odbije emitovati besplatne poruke, Medjunarodna evropska komisija ima pravo da joj oduzme frekvenciju i dozvolu za rad.
No, da stvar bude gora, u njihovom radu nema nicega protuzakonitog. Sve ono sto oni cine, sve su to svojim potpisima u Dejtonu i Sintri odobrili BH politicari, no bez znanja medijskih kuca.
Postavlja se pitanje, sa kojim je ciljem medjunarodna zajednica dosla u Bosnu i Hercegovinu - da bi pomogla pri demokratizaciji drustva i izgradnji mirnodopskog procesa ili da bi omogucila izgradnju vlastitog diktatorskog sistema na ovim prostorima.
Ipak, definitivno je da ostaje cinjenica da cak i iako se OSCE odluci na takvo djelovanje, na zabranu rada pojedinih medija, BH mediji nece olako prihvatiti nametnutu situaciju.

Upad lokalnog krimi bossa u redakciju casopisa BH DANI

Juni 1998

Kako to lijepo pise u naslovu, lokalni je gazda, koga se ovde moze naci u kontextu jos pokojeg texta ovdje, nebitnog imena i prezimena odlucio, zajedno sa jos par prijatelja, posjetiti redakciju "nezavisnog" casopisa DH Dani te im tim "cinom" staviti do znanja kako mu se bas i ne dopada pisanje doticnih. Takodjer, pistoljem je prijetio uredniku Dana. Plasticnim, sto gosn urednik nije znao.
Nepotrebnio je navoditi kakve su reakcije uslijedile od strane ovdasnje "nezavisno" orjentisane javnosti na ovaj dogadjaj. Da, to je razumno. Razumno je ocekivati takve reakcije na takve aktove.
U svemu je tome jadno da urednik Dana od svega toga pravi sliku napada na cjelokupne nezavisne medije ovde. A upravo taj urednik bio je onaj koji je pomenutom "gazdi" redovno ustupao prostor u magazinu, u kome je ovaj do najintimnijih detalja pricao o svome zivotu i slicnim glupostima. I sve to na racun njihovog prijateljstva. I nikome nista nije smetalo. Sada kada prijateljstva vise nema i kada se stari prijatelji svadjaju (a jaci pobjedjuje) radi se o napadu na nezavisne medije, slobodu govora...
A jos je jadniji svrsetak te farse kada se pomenuti dvojac nasao na sudu, koji je odlucio da se "gazdi" zaplijene 4 plasticna pistolja na vodu + da se njemu i njegovim pajtosima naplati kazna od po 60 DM. Da, zastrasujuce. Ako BH pravosudje nastavi raditi na taj nacin u sljedecem broju mozete ocekivati jos stotinjak ovakvih vijesti.

Smjena urednika medijskih kuca u RS

Avgust 1998

U sklopu medijskih priprema za septembarske izbore, Vlada Republike Srpske donijela je odluku o razrijesavanju duznosti nekolicine urednika RS medijskih kuca, a koji se u posljednje vrijeme nisu ponasali bas "demokratski". Kako bi ih se otarasili zbog interesa vlastitih, kao i interesa, bolje reci zahtjeva/ultimatuma zajednice medjunarodne.
Zbog krsenja zakona o, kako su to vrhovni naredbodavci rekli, javnom informisanju, ovi ljudi vise nece imati priliku praviti gluposti na mjestima na kojima su ih do sada pravili. Nihovo uklanjanje sa mjesta na kojima su do sada obnasali svoje duznosti preduslov je za "fer i demokratsko" medijsko tretiranje izbora, kazu jedni, a drugi se slazu.
No to ne znaci da ce se sa tim sloziti i predstavnici SrpskeDemokratskeStranke i SrpskeRadikalneStranke, koji sadasnju vlast, u kojoj su u manjini, nazivaju diktatorskom, fasistickom, antisrpskom i sl. Vjerovatno povezano sa cinjenicom da je gro smjenjenih pripadao bas tim dvijema strankama. Ko zna? "Demokratija" cini svoje.

Medijska sloboda u Bosni i Hercegovini

Oktobar 1998

"Freedom House", americka agencija koja se bavi istrazivanjem medija, objavila je najnovije rezultate za ovu godinu. A cast da se nadje na listi imala je i Bosna i Hercegovina. I to na listi zemalja koje nemaju slobodne medije, naravno.
Svaka cast, svaka cast.
No, ako bi nekom bilo za utjehu, nismo bas najgori. Na listi zemalja bez medijske slobode, B&H se nalazi izmedju Hrvatske (bolji od nas) i Jugoslavije (gori od nas). A svi smo zajedno u grupi sa ostatkom svjetskih bisera demokratije i slobode - sa Brunejima, Dzibutijem, Cadom, Kambodzom, Zimbabveom, Obalom Slonovace... Da, izgleda da smo zaista uspjeli postati dio civilizovanog svijeta, kako nas uvjeravaju kroz posljednjih par godina.
Takodjer, za napomenuti je da se sloboda informisanja u Bosni i Hercegovini dobila katastrofalne ocjene zarad represija i pritisaka na ovdasnje novinare zabiljezenih u posljednjoj godini. Kao tacka na i dolazi zavrsna, a ujedno i najlosija ocjena glede odnosa dnevne politike naspram informisanja i medija ovde. Ipak, mozda su rezultati jos i zadovoljavajuci. Ko zna koliko bi oni bili losiji, da su, tradicionalno kratkovidi Amerikanci, bili kadri ispravnije shvatiti situuaciju ovde. A da jesu, ocjene bi vjerovatno bile jos i gore.
Vise srece iduci put.

BRT - let iznad kukavickog identiteta
April 1999

Sarajevo je, a zajedno sa njim i Bosna i Hercegovina, dobilo jos jedan elektronski medij. Ovaj put i radio i televiziju.
I to bosnjacku.
Bosnjacka radio televizija (BRT) proizvod je sve glasnijih teznji zagovaranih od vodecih bosnjackih ideologa. Sudeci po njihovim tvrdnjama nemoguce je ocuvati vlastiti, a tesko steceni, identitet jedinstvenim i stvarnim, ukoliko ne postoje institucije, mogucnosti i okolnosti za to. BRT je jedna od institucija.
Recimo da su u pravu.
I zaista, bosnjackom i uopste bosanskom, narodu/naciji u odredjenim okvirima doista prijeti nestajanje zbog interesa koji dolaze iz drzava sa kojima Bosna i Hercegovina granici. Ali ako je zaista tako, onda bi se takav medij trebao baviti onim sto je bosnjacko. Mogucnosti za uspjesno ostvarivanje ideje tada se najvece. No, cak i prostim uvidom u pregled programa koji BRT emituje (a o programu da ne pocinjem sada) uvidja se dominacija stanovitih rijeci tipa "turski", "arapski"... a sve to u deskripciji sadrzaja koji se nudi. Umjesto bosnjackih (kako bi trebalo, bar iz imena sudeci) na televiziji se emituju turska muzika, spotovi, filmovi, programi... Da li je to identitet o kome se govorilo. Da li to znaci da je bosnjacki identitet zapravo turski ili... I da li taj identitet uopste postoji. Ideolozi ovog medija mogli su na jednak nacin emitiovati srpske i hrvatske programe, protiv kojih se toliko bore, efekat je jednak, od bosnjackog, za koje se toliko bore ni traga. Takav je pristup kvaka ovdasnjih problema. Kriza identiteta jednog naroda ne desava se zbog nasrtaja drugih na njega no zbog nesposobnosti istog tog naroda/njegovih ideologa da ocuvaju/izgrade svoje postojanje. Opravdanje u vidu krivnje susjeda za probleme samo je dokaz vlastite nesposobnosti za rjesavanje problema.Ako sadasnja koncepcija rada BRT-a nije proizvod stanovite greske, onda je jedina opcija koja se nudi ovoj medijskoj kuci ili promjena imena (u neku drugu radio televiziju) ili promjena drzave u kojoj emituju svoj program.
Treca opcija tesko da postoji.

Prekinuto emitovanje Kanala "S"
Maj 1999

A da sa Westendorpom i njemu slicnima nema zajebancije, govori i slijedece. Ugasen je i trenutno zaustavljen sa emitovanjem paljanski kanas "S". Tek, nekoliko trenutaka nakon sto je okoncana emisija, a koja je imala za cilj imala iznijeti i objasniti istinu o masakrima koji su se za rata desavali u Sarajevu. Programa je nestalo.
Izgleda da objasnjenja nisu bila dovoljno strucna i miroljubiva. A objasnjenje za prekid programa stiglo je od strane Nezavisne komisije za medije. Sudeci po njima, Kanalu "S" i njemu slucnima, u buducnosti ce biti uskraceno emitovanje i dozvola za rad, ako se na isti ili slican nacin budu salili sa bliskom nam prosloscu.
Da su medjumarodni cimbenici bili ovako brzi i efikasni i ranije, kada je to bilo mnogo potrebnije, zacijelo bi na ovim prostorima ostalo mnogo vise zivih ljudi i neporusenih gradova i sela.
Ovako, ostaje tek pirova pobjeda i zadovoljstvo jer nije niti tako lose kako jos moze biti. U isto vrijeme stizu vijesti kako je komisija za medije pred zatvranje stavila i BRT o kome pisasmo prosli put, te posla opomene na adrese nekoliko drugih medijskih kuca (ukljucujuci drzavnu BHT).
.

Sloboda medija u Bosni i Hercegovini
Juni 1999

Na posljednjem zasjedanju Vijeca Evrope u Strazburu vodene su zestoke debate za ili protiv primanja Bosne i Hercegovine u ovu instituciju. Ako je bilo vjerovati BH politickim predstavnicima, prepreke za takvo sto nisu postojale. Ljudska prava, sloboda medija i sve ono sto je bosanskoj stvarnosti tek dio neostvarivog, vec je odavno na jako viskom nivou. Ako je vjerovati onima koji to tvrde.
No sudeci po stvarnosti, istina i nije onakvom kakvom je vlast predstavlja.
Ovaj put, paznju javnosti zadobio je serif Zenice, Ferid Alic, sa svojim napadima na tamosnje novinare. Elem, serif je jedan od onih cija politicka karijera nije toliko blistava koliko bi htjela. Svjedoce o tome brojni protesti ratnih vojnih invalida Zenice, svjedoci o tome nemogucnost povratka prognanih i izbjeglih u Zenicu, svjedoce o tome brojna pisma OHR-a koja se ticu pomenutog serifa i pomenute situacije...
I u cemu je onda problem?
Problem je u tome sto je nekoliko zenickih novinara bilo dovoljno hrabro objaviti tek dio istine o pomenutom serifu. I to na "njegovoj" televiziji! Kakva drskost.
Novinari Nezavisne televizije Zenica odvazili su se objaviti dokumente kojima Medunarodna zajednica tereti zenickog nacelnika za probleme nastale u tom gradu, za vecinu loseg sto se desava a sto ima imalo doticaja sa ljudskim pravima i slicnim referencama.
I kako to ovde obicno biva, doticni su novinari trebali dobiti otkaze. Jer, kako to Alic tvrdi "Sire losu sliku o gradu u kome zive". Ne moze se govoriti protiv Alica na televiziji i u gradu u kome je on nacelnik. Stvara se "ruzna" slika.
A onda je pukla bruka.
Westendorpov ured, OHR, jako je zainteresovan da se ovaj problem rijesi onako, kako se stvari ovde inace ne rijesavaju - smjenom pomenutog serifa. A da li ce se prica i zaista zavrsiti tako ostaje nam da vidimo i sacekamo sami.
Ipak, indikativan je slucaj Dzevada Mlace, nacelnika Bugojna, koga je Westendorp uredbom smijenio na isti nacin u manje - vise zbog istih razloga kao kod Alica. I sta se desilo. Umjesto da Mlaco ode u zaborav, penziju ili zatvor, maticna ga je SDA unaprijedila obezbjedujuci mu mjesto u drzavnom parlamentu.
Vidjet cemo da li ce se tako zavrsiti i Aliceva epizoda.
Sedmicu - dvije nakon zenickih desavanja, u Tuzli je odrzan seminar koji je za cilj imao naci odgovor na pitanje ko i kako vrsi pritisak na nezavisne bosanskohercegovacke medije. Organizator skupa, Forum demokratske alternative, okupio je predstavnike BH medijskih kuca kao i neke od medunarodnih eksperata za tu oblast.
I naravno, rezultat je sasvim jasan.
Vec je i pticama na grani jasno je ko i kako sputava rad ovdasnjih medija. I jasno je imenovan. Vlast, naravno. Kao i Medunarodna zajednica, koja zahvaljujuci donacijama koje ulaze u iste te medije nastoji kreirati istinu onakvom kakva njoj odgovara. Neshvatajuci bit istine i sustine. Te, naposljetku, i sami mediji, koji u trci za novcem zaboravljaju na profesionalni dignitet, kako je istakao jedan od ucesnika.
No, ono sto je ostalo neodgovorenim, mnogo bitnija stvar, jeste pitanje da li je i kako moguce prevazici tako losu situaciju.
A situacija je zaista losa, a ko ne i katastrofalna.

U ovom trenutku urednici dva medijski najeksponiranija i najjaca BH politicka magazina - Slobodne Bosne i BH Dana nalaze se na uslovnoj kazni i direktnoj prijetnji odlaskom u zatvor. Protiv Senada Avdica, urednika Slobodne Bosne u ovom se trenutku vodi jos nekoliko procesa, koji cemu, ako rezultat po njega bude negativan, omoguciti besplatno odmaranje u nekom od sarajevskih zatvora. Rezultat je to obracuna koji je pokrenut prije nekoliko mjeseci od strane Alije Izetbegovica, koji nezavisne BH medije voli porediti sa prostitutkama. Usporedba je nejasna, no sasvim je jasno sto on misli o njima. I cilj je sasvim jasan - osloboditi se svih onih koji neprestano ukazuju na lose poteze lose vlasti. A to je njihova jedina krivica. No, koliko daleko je moguce ici i raditi na takav nacin?
Jos je nebrojen broj novinara tuzenih od strane vlasti i njihovih satelita. Svakim je danom sve gore, pritisak vlasti na novinare je sve veci, no ipak, vlast se ponasa kao da se nista ne desava.
I jos hoce u Vijece Evrope.
E, nece moci.

O hapsenju i privodjenju novinara

Septembar 1999

BH vlast, a sa njom i BH policija valjda nema pametnijeg posla, pa svako malo hapse ili privode nekoga. Novinare, naprimjer. A posebice one sa crne liste drzavnog vrha.
Prije no sto ce napustiti Bosnu i Hercegovinu, Carlos Westendorp je donio zakon kojim se izricito zabranjuje privodjenje, hapsenje i sudjenje novinarima. Sto je u posljednjih par godina bio nerijedak slucaj u ovoj drzavi.
No, ko jebe Westendorpa i njegove zakone.

Nekih mjesec dana unatrag policija je prisilno privena Senada Avdica, urednika "Slobodne Bosne". U sud, zbog klevete. Bez obzira sto je mogucnost sudjenja po tom osnovu izbacena iz zakona.
Pa onda opet.
Sredinom septembra revnosni su se policajci pojavili na vratima redakcije BH Dana, sa nalogom za privodjenje opet Senada, ovaj put Pecanina, urednika pomenutog magazina. U sud, zbog klevete, naravno. Koliko je slucajno sto se vlast nameracila hapsiti bas ovaj urednicki dvojac nije tesko pretpostaviti. Pitanje je koliko ce to jos trajati.
Posebno imajuci u vidu posljednje izjave Alije Izetbegovica, koje u najboljem maniru karakterisu ovdasnju vlast i njene namjere. Elem, jadao se izetbegovic sebi bliskim medijima, kao "uhapsis novinare, a oni se odmah pozivaju na imunitet koji im je odobren. Bez hrabrosti da brane ono sto su napisali. i, gdje je tu novinarska etika..."
Dobar je Izetbegovic. To je isti onaj cicica koji je prosle godine, nakon sto ga je Sejfudin Tokic iz SDP-a jurio po ovdasnjim sudovima zbog klevete, iskoristio pravo na diplomatski imunitet. Na sudjenju se, naravno, nije pojavio. Bez hrabrosti da brani ono sto je rekao.
Toliko o pravdi "jednakoj" za sve.

Mediji u Bosni i Hercegovini na kraju milenija
Novembar 1999

Vijesti o losoj poziciji u kojoj se nalaze bosanskohercegovacki nedrzavni/nezavisni mediji vjerovatno ce biti dio svakodnevnice dok na drzavnim pozicijama budu oni koji se na njima nalaze danas. Dobrim dijelom njima zahvaljujuci, danas vise niti jedna vijest o atentatima i napadima na novinare ne zacudjuje.
Krenimo redom. Prethodni put tek smo pomenuli...

Krajem mjeseca oktobra u Banjoj Luci je izvrsen atentat na Zeljka Kopanju, direktora i glodura tamosnjih Nezavisnih novina. Mjesec dana kasnije, Kopanja se oporavlja od teskih tjelesnih povreda. Ipak, bomba postavljena pod Kopanjin automobil nije skrenula niti promjenila koncepciju njegovih "Nezavisnih novina". Jer, da se to desilo, "Ove dvije noge bile bi djaba date" izjavio je Kopanja za banjalucki Reporter.
Mnogi atentat na Kopanju povezuju sa serijom tekstova objavljenim u Nezavisnim novinama, a koji su se ticali zlocina koje su pripadnici Vojske RS i njima slicni pocinili tokom rata 1992 - 1995. Sto Kopanja prihvata tek kao djelimicnu istinu. Mozda se mnogo vise radi o strahu onih koji bi tek mogli biti otkriveni, tvrdi on.
Ako je vjerovati inerciji koja prati sve policijske akcije u Bosni i Hercegovini, pocinioci ovog zlocina nece biti pronadjeni. Ili bar ne tako lako. Cinjenica da je unisteni automobil na vjestacenju u britanskom Skotland Jardu ukazuje na da je lokalni MUP nesposoban za bilo vrstu antiteroristicke akcije, tvrdi Kopanja.
A, sudeci po njihovom radu, Kopanja nije daleko od istine.
Nezavisne novine su i dalje na koiscima.

Pocetkom novembra u Sarajevu je odrzan okrugli sto sa temom "Ataci na medije: ko je slijedeci?". U diskusiji su trebali ucestvovati predstavnici nedrzavnih medijskih redakcija sa jedne, te aktuelne vlasti i njenih ogranaka sa druge strane. Obzirom da se gospoda iz vlasti nije pojavila, Zlatko Dizdarevic, glodur, izgleda ugaslog sarajevskog Svijeta, pametno je zakljucio kako ce svaki daljnji razgovor biti razgovor gluhih. Realisticna diskusija donijela je pesimistican odgovor - "Slijedeci smo svi mi. Biti ce sve gore". "Apsurd je, kako tvrdi advokat Senka Nozica, da su novinari preuzeli istragu nad u recentnoj istoriji pocinjenim zlocinima, te time preuzeli ulogu drzave". A drzava ih zauzvrat, i u znak zahvalnosti napada i osudjuje. Kada su sarajevski BH Dani objavili dosijee o zlocinima nad ne Bosnjackim stanovnistvom u Sarajevu, pocinjenim za vrijeme rata, vlast ih je prozvala kao izdajnicke i antidrzavne. Te optuzila kako ce zbog objavljivanja pomenutog dosijea izgubiti 200 - 300 miliona dolara medjunarodne pomoci. Da li trebaju optuzivati medije, ili sebe, jer, ti su zlocini cinjeni u izravnom interesu iste te vlasti. Naravno, iluzorno je ocekivati da krive sami sebe.
Na zalost.

Banjalucki magazin Reporter susrece se sa problemom unekoliko drugacije vrste. Reporter je, po rijecima jednog od urednika 200 % tiraza prodavao u SR Jugoslaviji. Nakon sto je Milosevicev rezim ovaj magazin ocjenio "opasnim" po sebe, Reporter se nasao na crnim listama jugoslovenskih granicara. Kako se to ekonomski odrazava na ekonomsku situaciju iz Reportera odgovaraju sa samo jedom rijecju - "lose". Ipak, za nadati se ce Reporter iznaci dovoljno novih citalaca u ostatku "slobodnih" balkanskih zemalja te tako sacuvati svoj ekonomski i uopste, opstanak.

Ako se neko sjeca (a ako ne, moze se podsjetiti POO web arhivu) u prvim mjesecima ove godine pisao sam o tada osnovanoj BRT (Bosnjackoj televiziji) i mojim nedoumicama glede njihova postojanja i identiteta. Te na kraju zakljucio kako se toj ustanovi nude samo i iskljucivo dvije solucije. Ili da prestanu sa djelovanjem ili da umjesto bosnjacke ponesu ime turske, arapske ili iranske televizije. Sumnjam da se vodstvo ove TV kuce citalo ono sto sam pisao, no u svakom slucaju, osam mjeseci od pocetka emitovanja programa (sa manjom pauzom, kada je Medjunarodna komisija za medije BRT-u zabranila emitovanje zbog neposjedovanja za to potrebne dokumentacije) BRT ne postoji u onom obliku u kome je postojala do sada. Kraj. Sukobi hardline vjerske i one ne toliko hardline vjerske a vise trzisne linije doveli su do prekida programa uz polovican skandal, za skandala gladnu ovdasnju publiku. Rezultat je osnivanje nove medijske kuce - RTV Alfa, uz daljnji nastavak BRT-a, no nepoznato u kom obliku.
No, no se cini najmanjim problemom imajuci u vidu one ostale (mnogo vaznije). Za osam mjeseci postojanja BRT-a, po pisanju sarajevske Slobodne Bosne, skrseno je sitnicavih 8 miliona dolara. A da rezultati nisu bili onakvi kakvi su se ocekivali.
Svejedno, osam mjeseci kasnije, umjesto jednog imamo dva cirkusa... Do nove podjele.

Po svemu sudeci, izumrijet ce jos jedno medijsko carstvo sa nacionalnim predznakom - hrvatska televizija EROTEL, sa prebivalistem u "svom" Mostaru. A ako ne izumrijeti, onda bar zazivjeti u mnogo "prihvatljivijem" obliku u odnosu na onaj koji trenutno egzistira. Nezavisna je komisija za medije zabranila je rad ovoj televizijskoj stanici, poznatoj po nerijetkom emitovanju programa ekstremnodesnicarskog sadrzaja. Na sto se EROTEL jos uvijek neobazire pretjerano. Emituje program i skuplja podanike oko teze o vjecnoj ugrozenosti Hrvata u BiH (od druga dva naroda i Nezavisne komisije za medije). Do kada, vjerovatno ovisi o tolerantnosti OHR-a i Nezavisne komisije medije. SFOR je odbio komentarisati mogucnost djelovanja uz ovom slucaju, uz opasku kako je i njima dosta pentranja po BH bdrima i trazenja svakojakih predajnika.

Nakon sto je Nezavisna komisija za medije transformirala/preimenovala SRT i BHT u Radio televiziju Republike Srpske, odnosno Federalnu televiziju, cjelokupna igra sa "neposlusnim i nepodobnim" medijima podsjeca na generalno spremanje pred ulazaku novi milenij.