Studio 99 jedna je od prvih medijskih kuca koja je na ovim prostorima prokrenula termin nezavisnog radio novinarstva, I stvarima koje se uz taj termin vezuju. Prvobitno samo radio stanica, Studio 99 se na svom razvojnom putu razvio u medijski sistem koji u bosanskom informativnom prostoru dobiva sve vecI znacaj. O genezi Studia 99 i onome sto je u njegovom daljnjem razvoju uslijedilo, razgovarali smo sa Adilom Kulenovicem, direktorom Studija.

"Nezavisni radio Studio 99 poceo je sa radom cetri mjeseca prije rata i tada smo bili ubjedjeni da cemo biti samo komercijalna stanica koja bi emitovala dobru muziku i reklame. Naravno, kao komercijalna stanica nismo namjeravali raditi informativni program, pogotovo ne informatoivno politicki. U to vrijeme takodjer smo izdavali  list Slobodna Bosna, koji je bio politicki angazovan i mislili smo, ako imamo jedan angazovan medij, drugi ne treba biti takav. No, cetri mjeseca nakon osnivanja dolazi rat, i tada je trebalo donijeti druge odluke. Na samom pocetku rata u Sarajevu su se ugasili mnogi mediji, ali je redakcija Studija 99 donijela odluku da ce, bez obzira na okolnosti, imati istu sudbinu kao i gradjani. Mi smo jedina radio stanica, koja je uspjevala da se odrzi kroz citav rat, izuzimajuci drzavni radio. Osnovna orjentacija, uspostavljena tada, na samom pocetku rata,  podrazumjevala je da mi radimo za sve gradjane, bez obzira na njihovu nacionalnu, polnu ili vjersku pripadnost. Bili smo svjesni da takva orjentacija nije izbor ideologije, nego da je to stvar zivotnog izbora i mogucnosti opstanka na ovim prostorima. Jer, u to vrijeme, Studio 99 je mogao, kao sto je podrzavao odrzavanje prve mirovne manifestacije ispred hotela Holiday Inn, sestog aprila 1992. godine gdje se skupilo oko  100 000 gradjana, izazvati ovde Bartolomejsku noc, u smislu da se vrse unutrasnje diferencijacije u Sarajevu na vjerskoj, nacionalnoj ili bilo kojoj drugoj osnovi. Radio 99 radio je za gradjane Sarajeva, tako radi i danas i sve dok budemo mogli raditi na tim principima mi cemo i postojati. Istrajavajuci u svojim uvjerenjima mi smo prezivjeli sve krize koje smo imali u ratnom periodu, od gladi i opasnosti po zivot, do onoga sto se ispoljavalo u svim vrstama ekstremizma. U prvoj godini rata Studio 99 davao je ljudima nadu da je normalan zivot moguc, tada smo imali podrsku najveceg broja ljudi. Takodjer, tada nismo imali nekih specijalnih unutrasnjih problema, izuzev onih koji se desavaju u svakom ratu, sem cinjenice da smo bili prva radio stanica koju su okupirale tadasnje paravojne formacije".

O problemima koji su uslijedili u radu Studija 99 gospodin Kulenovic kaze:

"U drugoj godini rata vec nastaju prvi problemi,  i to uvijek u vezi opredjeljenja  Studija 99 za gradjansku i multietnicku Bosnu i Hercegovinu, i  orijentacije koja kao prvi princip istice ljudska prava.  Onoga trenutka kada su porasle nacionalisticke tendencije, tada smo prvi put dosli u sukob sa snagama koje su se zalagale za etnicku podjelu BiH, a koje su pokusavale zatvoriti Studio 99.  Prvi takav sukob desio se u julu 1993. godine.  17. 07. 1993. godine nama je skinut transmiter i nismo emitovali program sve do 15.09. 1993. godine, kada smo uspjeli nabaviti novi transmiter, zahvaljujuci novinarima iz  francuske organizacije "Pravo na rijec". Naredni problem ozbiljnije vrste desio se u septembru 1995. godine, kada je zapaljen nas radio televizijski transmiter, takodjer, od strane lokalnih politickih ekstremnih snaga, koje su u tom trenutku procjenile da je osnovna ideja Studia 99 -demokratska i multietnicka BiH - nesto sto je suprotno njihovoj namjeri podjele Bosne. Zahvaljujuci podrsci UNESCO-a, uspjeli smo nastaviti sa radom 27 dana kasnije".

Iz male radiostanice, Studio 99 se razvio u medijsku kucu u cije je aktivnosti bilo ukljuceno i osnivanje televizije.

"Televizija je pocela sa radom 01.02.1995. godine, sa namjerom da nastavimo sa obezbjedjivanjem objektivnog informisanja, a preko televizije, kao dominantnog medija. Rani period predstavljao je rad u okolnostima borbe sa lokalnim autoritetima u ocuvanju nase nezavisnosti, a na jasnoj programskoj orjentaciji. No, borba sa autoritetima za nas je imala i drasticne, vec pomenute krize,  no vrijeme je pokazalo da covjek ima slobode onoliko koliko sam uzme u svoje ruke. Da smo mi cekali da nam neko da slobodu, nikada je ne bi docekali. Smatrali smo da je nasa sloboda nas rizik. Ne moze se medijska sloboda stvoriti tako sto  ce neko stvoriti uslove za nju. Svaki novinar mora biti svjestan svetosti profesije kojom se bavi, i mora u ime te profesije biti odvazan kako ljudima ne bi ucinio zlo, a zlo se cini upravo lazima, propagandom usmjerenom  na mrznju. Dolaskom mira nastali su novi problemi. Suocili smo se sa odrzanjem nezavisnosti u kontekstu medjunarodnih autoriteta. Politicari, lokalni ili medjunarodni, uvijek zele instrumentalizirati medije, te da ih postave u funkciju sredstava svojih politickih ambicija. To je bio osnovni razlog zasto je Studio 99, koji je bio kreator stvaranja nezavisne televizijske mreze OBN, nakon 12 dana tog projekta napustio OBN. Napustili smo projekat jer su neki centri politicke moci medjunarodne zajednice, putem OHR-a, pokusali da pretvore Studio 99 u puki propagandni instrument. Za 12 dana emitovanja mi nismo bili u mogucnosti emitovati niti jednu minutu vlastitog programa, te smo imali i ultimatum, da svoj program ne smijemo emitovati u vremenskom periodu od 18. 00 do 24. 00 sati. To za nas ne dolazi u obzir. Oni su insistirali da ne emitujemo nas vlastiti, nego da emitujemo njihov program. Pa kakva je to onda nezavisnost? Po izlasku iz OBN-a, Studio 99 medijski je bio izolovan godinu i pol dana, bili smo izolovani od svih organizacija, imali smo podrsku jedino od UNESCO-a, no oni nisu bogata organizacija koja bi nas finansirali, ali, bila nam je dovoljna moralna podrska".

Na nasu konstataciju da vecina domacih medija ovisi o inostranim donacijama i upit  o buducnosti rada na takav nacin, dobili smo slijedeci odgovor:

"Ja sam siguran da ce OBN mreza propasti, iste sekunde kada ode strani kapital. Medij koji je uspio prezivjeti radom bez medjunarodn pomoci jeste upravo Studio 99. Prosle godine, tokom sest mjeseci, mi smo imali platu od 85 DM prosjecno za mjesec. Trebalo je da sami dozivimo sok trzisnog prilagodjavanja zivota i opstajanja kao samostojeceg projekta. Narednih sest mjeseci nasa su se primanja povecala na 250 DM. Upravo takva situacija natjerala nas je da se prilagodjavamo novim uslovima i okolnostima, i "umjesto da nam neko daje ribu, naucili smo se kako je loviti samostalno". Zato i jesmo opstali kako samostojeci projekat. U maju prosle godine, ja sam bio u strasnoj dilemi da li da zatvorimo Studio 99, jer je visina nasih dugova premasila onu cifru koju ja psiholoski nisam mogao podnijeti. Bio sam u dilemi da li stati sa radom, no ipak smo istrajali i zavrsili kao jedan od rijetkih BH medija koji je u prosloj godini uspio isplatiti sva primanja svojim zaposlenima. U ovom trenutku Studio 99 nema niti jednog jedinog dinara duga, nikakve finansijske donacije u smislu novca za isplatu primanja ili nabavku tehnicke opreme. Nemamo pomoc niti od politickih partija, niti od inostranih medijskih organizacija. Nasa kriza uslovljena je cinjenicom da mi zivimo od trzista, a OBN od donacija. Oni zaposlenima mogu davati deset puta vecu platu, nego sto smo mi to u mogucnosti da zaradimo. Mi moramo zaradjivati novac od reklama, i u isto vrijeme biti konkurenti OBN-u, a sa neuporedivo manjim mogucnostima. Finansije su za nas u ovom trenutku limitirajuci faktor i napredovati mozemo samo u onoj mjeri u kojoj nam to finansije dozvoljavaju. Da bi smo imali jos vise rekalma moramo raditi sto vise i sto kvalitetnije emisije, tako da je to neka vrsta kola koga nastojimo prevazici. Takodjer, po prvi put u istoriji Studia 99, ulazimo  u jednu inveticiju koja se realizuje sopstvenim finansijama, ali koju ce pomoci Evropska komisija. Radi se o izgradnji novog transmitera, na lokaciji sa koje cemo pokriti Centralnu Bosnu, investicija iznosi oko 670 000 DM, i do sada smo vlastitim poslovnim aranzmanima, putem reklama, ili zakupa medijskog prostora,  uspjeli obezbjediti realizaciju ovog projekta. Evropska komisija, prvi put nakom godinu i pol dana, odlucila je donirati   20 000 ekija Studiju 99, koji ce jedino i iskljucivo biti upotrebljeni za nabavku nove tehnike, novog transmitera i novih kamera. Zamolili smo UNESCO i oni su prihvatili vrsiti kontrolu nacina trosenja doniranog novca, kako niko ne bi mogao sumljati u nesvrsishodno koristenje donacije. Sa novim transmiterom dobit cemo 200 000 novih direktnih gledalaca, i oko 500 000 slusalaca. A indirektno, nadamo se da cemo na taj nacin dobiti mogucnost boljeg povezivanja sa lokalnim TV stanicama.  U ovom trenutku, nasu glavnu informativnu emisiju "Oko 22" direktno prenosi Televizija Visoko, a kada napravimo novi transmiter omogucit cemo da i druge TV stanice prenose nase programe".

Zanimalo nas je i koliko je tehnicna nesavrsenost ometala potpunu realizaciju zamisljenog programa, i  koliko ce se program poboljsati nabavkom nove opreme. Odgovor je glasio:

" Ova tehnicka pomoc zaista ce pomoci. U ukupnoj investiciji od 670 000 DM,  oko 100 000 DM biti ce utroseno za tehnicko povezivanje opreme Studija 99.  Nasa oprema tehnicki je maksimalno iskoristena i opterecena, te nedostaje mnogo tehnickih detalja koji omogucavaju normalan rad. Ja vjerujem da cemo nakon pristizanja ove opreme imati "top" emisije, koje ce biti najboljeg kvaliteta. Sto se tice ostalih emisija, i one ce se razvijati u ovisnosti od nabavka nove opreme, ali i jednako, ako uspijemo nabaviti finansijska sredstva za pokrivanje tih emisija. Ukoliko napravimo dodatne, komercijalne emisije, iz kojih bi Studio 99 mogao crpiti novac za tekuce troskove i plate, to bi bilo idealno, no ono cega se mi u ovom trenutku najvise plasimo jeste problem ekonomske moci. U sadasnjem trenutku, kada nekom strancu kazem koliko kosta minuta naseg programa on se obicno smije, ali to je realno stanje. S druge strane nisam siguran da li ce  novi zakon o frekvencijama biti zakon koji nas sve dovodi u isti polozaj.  U ovom trenutku reklo bi se da vlast postupa po principu logoke vlasti, te da pokusava obezbjediti apsolutnu dominaciju medija koji su pod njenom kontrolom. Na zalost, po predloscima zakona, vidljivo je da ce oni strategijom snazenja drzavnih medija istovremeno nastojati da ukinu svaku pretpostavku za opstanak nezavisnih medija".

O nadmocnosti drzavnih medija Kulenovic dodaje jos i ovo:

"Zakon velike medije ne ogranicava reklamama, nego im omogucava da na osnovu reklama sticu prihode kolike zele, te im istovremeno budzetom podmiruju ostale obaveze, tako da Studio 99 zahtjeva da drzava ogranici broj reklama velikim medijima, te da moraju kupovati do 25% programa nezavisnih medija. Nadam se da cemo sa asocijacijom koju smo stvorili, TV POOL-om, izaci
sa jedinstvenim amandmanima kojima cemo traziti ravnopravnost drzavnih i nezavisnih medija".

Kakva je saradnja Studia 99 sa ostalim medijima u Bosni I Hercegovini?

"Jos kada sam stvarao ideju OBN-a, mislio sam da bi nezavisni mediji biti povezani izmedju sebe i da se dalje razvijaju na racun povezanosti. Sada zelimo saradjivati sa svim otvorenim medijima, ne samo nezavisnim, i ostvarujuci taj projekat okupili smo TV POOL koga u ovom trenutku cine televizije: Gorazde, Visoko, Zenica, 99, Bugojno, Travnik, Tesanj, Tuzla i Bihac, a sto se tice Republike Srpske, u kontaktu smo sa jednom televizijom iz Rudog I nastojat cemo ostvariti saradnju sa njima. Takodjer povezani smo za SKY SAT Televizijom iz Crne Gore, a to je nezavisna TV mreza u Crnoj Gori, sa kojom planiramo napraviti skup nezavisnih  novinara mediteranskih zemalja".

O buducnosti nezavisnih medija receno je jos:

"Ja vjerujem, da ako smo mi mogli u jos gorim, ratnim okolnostima opstati, buducnost je na nasoj strani, i da bez obzira koliko ce borba za slobodu i demokratizaciju Bosne i Hercegovine trajati, nadam se da ce se pokazati koliko je jaci  zivot od smrti.

Kontakt: