Krajem mjeseca, tvrde dobro obavijesteni izvori bliski ovdasnjem AID-u, domaca se obavjestajna sluzba kani upisati u demokratski svijet. Cin koji se najavljuje uistinu zavredjuje paznju: na uvid javnosti i cjelokupnog gradjanstva pruzit ce se enormno zanimljiva historijska gradja - otvorit ce se dosjei pravljeni prije 50 godina. Tako to radi napredan svijet, a eto i mi smo radi da se u taj svijet upisemo. Sto znaci da ce bolna provjeravanja il' si za Tita il' za Staljina, ko to sumnja u svijetlu buducnost radnickog pokreta ili barem duboko razradjene teze o svjetskoj zavjeri tog i tog koji se divio doticnoj Ruskinji - poprimiti svoje uoblicene tragicne i manje tragicne ljudske sudbine, zatvorske dane i noci, putovanja na Goli otok ili barem mukotrpni transport do najblize tamnice. Bosanska ce se krajina ponaosob prisjetiti svoje relativno bliske proslosti: Cazinska buna takodjer bi trebala dobiti svoja imena, prezimena i stranice pojedinacnih iskaza o motivima ucesca u pripremi opcenarodnog protesta. I sve bi to bilo za posvemasnju pohvalu da, istovremeno sa najavom sirokog otvaranja vrata demokraciji sve do vremena najcrnje Udbe, ovaj dobro obavijesteni izvor nije pripomenuo i jedan problem sa kojim se napredni obavjestajci vec suocavaju: ima i onih koji traze da se njihov ili barem njima vazan dosje spali, unisti, naprosto skloni. Ko su oni? Ne mogu da vjerujem da ih treba traziti medju predsjednicima penzionerskih udruga sto ovih dana intenzivno objasnjavaju da su svoje crkavice, koje neredovno primaju, posteno i mukotrpno decenijama zaradjivali. Prije ce biti da su u pitanju oni koji vladaju informacijom i dirigiraju njome, doziraju je na kasicice za potrebe historije po mjeri njih samih, oni isti koji su dovoljno bliski da se pred njima otvaraju i takva vrata kakva ljubomorno cuvaju gospoda obavjestajci: vrata arhiva pakla o kojem dosjei svjedoce. Ko je revidirao, ko je koga pokazao i prokazao? Ciji je dosje dobio pecat: dousnik?!
Historija, ma kako znacajna za kolektiv bila, uvijek je zbirka pojedinacnih prica. I obicno je jedna vaznija od druge, no samo sve zajedno i potpuno kompletirane mogu ponuditi cijelu sliku. I nedavna nam je proslost to tako bolno potvrdila. Na padinama Trebevica, tamo gdje se ocajnicki branilo Sarajevo, iza kulisa herojstva nastali su Kazani. Jama iz koje se kosti jos nisu prebrojale, cije zrtve jos cekaju svoje sahrane i ciji dzelati jos strepe od Haaga. Osnivac, akter i egzekutor iz Kazana, Musan Topalovic Caco, nije rekao ni rijec o Kazanima: branio se ubistvom devetorice mladica, da bi i sam, pod jos uvijek nerazjasnjenim okolnostima, bio ubijen 27. oktobra 1993. godine. Cetiri godine kasnije, iz NN grobnice prenesen je na sehidsko mezarje Kovaci: dzenaza koju je klanjalo 20.000 ljudi mogla se ponovno vidjeti prosle nedjelje u udarnom vecernjem terminu BHT-a. Dokumentarni film Sukrije Omeragica najavljen je benigno, kao obicna sarajevska Dzenaza. Je li to bas tako? Ili su svoje prste ponovno umijesali manipulatori narodnih svijesti, homogenizatori pucanstva tako radi da osvijeste jos neosvijestene i dobiju naredne izbore? Oni isti koji ne zele cekati 2043. da se otvori dosje "Kazani". Pa djeluju blagovremeno.
Da se ne lazemo: nista u ovoj zemlji nije slucajno pa ni vrijeme otvaranja dosjea. Ako obavjestajci ostvare svoju nakanu, bit ce to dobar predizborni potez osmisljen da oblati SDP i objelodani (uz sve ostalo) i pikantne detalje o onima koji su se zaklinjali u Tita i partiju, Jugoslaviju i njeno bratstvo i jedinstvo nalazuci hapsenja svih koji su protiv navedenih svetinja. Sto, naravno, i ne treba kriti, no cini se da nam je uz malo dalju prijeko potrebna i revizija blize proslosti i vanredno otvaranje dosjea tajnih sluzbi nastalih u posljednjih 10 godina: samo tako bismo uz cijelu sliku o Caci, saznali i kako je vlast i Bosna dijeljena sa Karadzicem i Bobanom, kako je pripremana "kreposna fildzan Bosna", kako je nastala kasta novopecenih milionera, kako su dijeljene pare za odbranu i obnovu Bosne...