Obala Art Centar
Subota je 29-og Novembra
u Obala klubu,
Protest, za one koji imaju pozivnice !!!

Eksplozivna postava, ekstravagantni pjevac, cvrst zvuk i prepuna sala pratili su nastup Protesta do kraja predstavljanja njihovog CD-a. Muzika za klince i za odrasle. Bivajuci  kritican kao i uvijek, bend me iznenadjuje jer ostajem do kraja. Dobar posao.  Toliko se toga desava sto mi zadrzava dah. Bez previse price izmedju pjesama, dobra izvedba sa zvukom i svjetlom, koja ne postaje pompezna.  Cujem neke ljude gdje kazu da 'Protest ne protestuje kao ranije ali znam da uvijek postoji razlog da se na nesto zali. Protest je svirao sa U2 i napravio mali problem govoreci masi da sve to ne valja, U2 ne valja, Sikter ne valja, Protest ne valja i vi ne valjate. Pjevac Damir je bio malo slobodan.

Ovo je prvi u nizu clanaka o ambijentu Obala Art centra. To je centar koji organizuje Sarajevski filmski festival, koji je organizovao koncert U2, koji radi previse dobrih stvari da bi se sve mogle staviti na papir odjednom. Prijatno smo bili iznenadjeni sa ovom grupom Protest pa smo ih odmah pozvali na razgovor. Kritike ovog CD-a kao i mnoge druge balkanske muzike mozete naci na: http://www.dse.nl/2B7hhs/sarajevo/sabalkon.htm

Svaki sastanak u Sarajevu trazi svoje vrijeme, i tek treceg puta smo se sreli sa Eminom, basistom grupe. Ovo je prica o grupi koja ima sta da kaze. Bez spominjanja rata ili sa njim.

E: Emin Voloder
V: Vedran
M: Martin

U klubu Obala
9-12-97

V: Protest?

E: Protest... euh..pa, euh... u pocetku nije bilo imena, bile su neke ideje. Onda je slucajno ispalo da je to 'Protest’. Kasnije smo otkrili da je mozda to ime ono sto nas je okupilo zajedno. U stvari, na kraju je dobilo konacno znacenje. Ja sam u grupi od 1991, i znam da nismo nikada razmisljali o tome. Nismo planirali kako cemo se odnositi prema Protestu, niti da Protest znaci da cemo biti takvi, jednostavno je ispalo da smo mi ti i ime se odmah pojavilo.

V: Moze li muzika biti oruzje u vasem protestu?

E: Naravno da jeste. Sama muzika, kao i sve sto radimo jeste u stvari oruzje. Borimo se protiv besmislica, primitivizma, protiv pravila koja su nam nametnuta,  ali cinjenica da su nam nametnuta ili naturena ne znaci da svakome odgovaraju. Ovo jednostavno znaci- pustite svakog da ima svoju svijest, pustite svakog da kaze ono sto zeli. Mi, kako god bilo, radimo ono sto zelimo i ako neko zeli da nam se pridruzi i stane na nasu stranu-OK. A ako to neki nece-ne moraju, pustimo ih neka rade stvari na svoj nacin, ali mi samo ne zelimo da oni budu ljudi koji ne koriste svoju glavu da bi razmisljali.

To je oruzje, to je alat. Pa sad, da li se taj alat koristi? Jer oruzje obicno znaci 'ubijati’ ili 'braniti sebe’. U stvari, mi branimo sebe sa njim ali takodje i napadamo.

V: Reci mi malo o tome kako je vas CD napravljen, proces pravljenja pjesama, snimanja...?

Imate li ikakav ugovor?

E: Znate kako je to. Neke pjesme su davno prije napravljene- neke od njih su napravljene prije rata, neke za vrijeme i poslije rata, tako da je ovaj CD zbirka onoga sto smo napravili do sada. Birali smo sta cemo staviti - neke pjesme vise ne sviramo, a neke smo odlucili da ne stavimo na CD.

Sto se tice samog CD-a on se pojavio slucajno. Upravo nakon nase mini turneje po Sloveniji, par dana posto smo se vratili iz Ljubljane, Slovenci su nas pitali 'hocete li da snimite materijal... imamo nesto para...’ Imali smo nase nade, svako ima zelju da uradi nesto jednog dana. Razmisljali smo bar o singlu,  tome smo se nadali godinama. Poslije svega, pa mi vec sedam godina radimo istu stvar.

Najgora je stvar bila sa nekim ljudima ovdje (u Sarajevu) koje smo pitali za neku pomoc, koju nismo nikada dobili. Za to smo prihvatili ideju tih ljudi u Sloveniji jer se konacno pojavio neko ko je bio zainteresovan  za ono sto mi radimo. Obezbijedili su jedan dio neophodnog novca, mi smo izracunali da je jos novca potrebno pa smo trazili najjeftinije mogucnosti u okviru kojih bi mogli uraditi sto je moguce vise. Bili smo ograniceni i novcem i vremenom.

-Mi znamo da je to bilo moguce bolje uraditi, ali s obzirom na nas budzet mi smo vise nego zadovoljni sa onim sto smo uradili i to nas motivira da nastavimo dalje. Znamo da nam je trebalo vise... ima nekih stvari koje nismo tada znali a koje sad znamo...

M: CD je izdala Zalozba FV?

E: To je bio njihov projekat. Pitali su nas gdje bi zeljeli da snimimo materijal. U stvari prva sugestija je bila Slovenija, ali to je bilo preskupo, pa je druga bila Zagreb, da odemo zajedno sa producentom u Zagreb, sto je takodje bilo poskupo; tako smo odlucili da bi to bilo dobro uraditi ovdje, u Sarajevu. Tehnicki to je bilo OK uraditi ovdje, ali jedini je problem bio u tome ko ce biti producent ovdje? Zbog toga smo pitali Senor Babic (Babo) iz Ilirske Bistrice (SLO) da dodje. On nam je dao najbolji zvuk na nasim nastupima u Sloveniji. Predlozili smo ga ljudima iz slovenackog SOROS-a, oni su ga pozvali - i on je prihvatio ponudu i tako smo dobili tim.
Zovu ga slovenacki Steve Albini.

M: Zaboravi Steve Albinija. On je dobar.

E: Apsolutno. Svakako.

V: Sto se tice vaseg CD-a gdje ce se distribuirati, na koje trziste?

Ukupno 1000 CD-ova je napravljeno. Sa Zalozba FV smo se dogovorili da oni dobiju 500 kopija, a mi cemo kao bend dobiti 500. Pa, sta to znaci u smislu obaveza- mozete pitati. To znaci da, u ime Zalozbe, Monika distribuira nas CD na Slovenackom trzistu, ali na nama je da prodamo nas dio gdje god nadjemo mogucnosti ili gdje ima ljudi koji ga traze. Mi ne dobijamo nista od onog dijela koji oni prodaju i oni ne dobijaju nista od naseg. Koliko znam vec su prodali u Sloveniji ono sto su imali. Takodje smo imali neke pregovore sa Aleksandrom Glavasem iz Zagreba. Mislim da su do sada samo neki ljudi dobili CD u svrhu promocije.

V: Da li to sve znaci da mozemo ocekivati neko dostampavanje na kraju?

E: Pa ... znate sta...stvar je u tome da je cijeli budzet za ovaj projekat bio stvar donacija. Troskovi su bili pokriveni po pola od strane Slovenackog i od Bosanskog SOROS-a. Slovenacki dio je pokrivao troskove stampanja CD-a, omota itd. Lokalni SOROS je platio troskove studija i Bobine plate. Tako da je budzet u to potrosen i nemamo para da idemo u dostampavanje. Od manjeg broja CD-ova koje mi imamo, racunamo da ce bar 150 ili vise ici u promotivne svrhe, sto znaci da ce oko 300 od njih ici u prodaju - i sta mozete uciniti sa tim?  Imamo zelju za dostampavanjem, ali ako se odlucimo na to, onda to nece biti na CD-u. Ja sam vise za snimanje na kasetama. To je zbog novcanih problema sa kojima se vecina mladih u Bosni suocava, tako da su kasete pogodnije za svakoga. Cijena naseg CD-a je 35 DM u Sloveniji i mogla bi biti oko 30 DM u Hrvatskoj, sto znam da nije dostupno vecini ljudi ovdje. Bilo kako bilo razmisljali smo da novac koji nam ostane od prodaje CD-ova u ulozimo u dostampavanje. Vidjecemo kako ce stvari ici ovdje- da li ljudi kupuju nas CD ili ne, a ako ne - to je ili zbog cijen ili zbog nedostka interesovanja...Vidjecemo...

M: Vec imamo odgovore na pitanja kao sto su ko pomaze R’n’R’ scenu. Na primjer, SOROS...

E: SOROS pomaze na neke nacine i koliko znam nastavice to da cine. Mnogi pomazu indirektno. Na primjer Radio ZID ( projekat 'Rock Under Siege’), Obala Klub, Klub KUK, oni su obezbjedjivali  na svoje nacine, neku podrsku ili neki novac. i to je nesto sto stvarno morate cijeniti a kada nemate nista - sve sto dobijete je dobrodoslo. Mi nismo nezahvalni. Ali pomoc koju smo dobili od Slovenije je upravo ona koju muzickoj sceni BIH nedostaje - konkretne stvari. Nije bitno da li to znaci novac za snimanje ili za neku opemu ili distribuciju.

M: Razgovarali smo o vasoj turneji u Sloveniji i o nekim kontaktima u Hrvatskoj. Jeste li svirali van bivse Jugoslavije?

E: Da, poslije 'Rock Under Siege’, otisli smo u septembru 1995 po prvi put van Bosne. Bili smo u Ceskoj Republici za vrijeme manifestacije 'Dani Bosanske kulture’. Otisli smo tamo sa nekim drugim bendovima kao sto su SCH, Lezi Majmune, Beastly Stroke, ali to nije bila prava stvar zato sto su samo SCH i Beastly Stroke bili kompletni. Bubnjar od Lezi Majmune i moj brat nisu mogli dobiti neophodne papire za izlazak iz Sarajeva.

Poslije smo bili u Berlinu sa nekim drugim bendovima iz Bosne. Tamo smo svirali pet, sest puta na trgovima, za vrijeme omladinskih demonstracija protiv njemacke armije. Demonstracije su bile zato sto su mladi morali ici u vojsku, sto prije nije bilo obavezno.

M: Da, jer dok je Berlin bio podijeljen svako ko je zivio u Berlinu nije morao ici u vojsku. Rezultat je bio da je svako ko nije zelio da ide u vojsku odlazio u Berlin...

E: Da. i dosli su k nama zato sto su znali da mi dolazimo iz Sarajeva, da smo bili u ratu, i jednostavno nas pitali da sviramo. i svirali smo po pet, sest puta na dan i to posvuda u Berlinu.  To je bilo po cijeli dan tokom demonstracija i bilo je zaista dobro. Tako da je to bio nas drugi put.

To je bilo takodje uz pomoc Rudigera Rossiga?

E: Yeah. i poslije toga otisli smo u Sloveniju. Poslije toga smo bili ponovo u Njemackoj, ali ovoga puta u Minhenu. Onda smo jos jednom bili u Berlinu - svirali smo tamo...poslije toga dolazi Slovenija, onda Hrvatska gdje smo svirali na Art Music Festival u Puli, i to je bila posljednja od nasih posjeta van BiH.

V: Imam jednu drugu vrstu pitanja za tebe.
Koje je tvoje misljenje o natjecanjima u Sarajevu kao i uopste u Bosni?

E: U BiH? Pa, znas sta je najgora stvar ovdje?
To je cinjenica da, da biste imali natjecanje, moraju postojati bendovi koji ce ga sacinjavati. Danas, u  uslovima koji sada vladaju, ja to ne vidim. Postoji samo jedan bend koji radi kao mi i to je Sikter. Mi se ne smijemo natjecati sa Sikterom i oni ne trebaju biti isti kao i mi. Ljudi gledaju pogresno na stvari.  Mislim, mi sviramo razlicite vrste muzike. Na isti nacin ne bi se trebao Beck natjecati sa Metallicom jer sviraju razlicitu vrstu muzike. Metallica i, na primjer Pantera su metal grupe i oni se natjecu sa ostalim metal grupama. Madonna se ne moze natjecati sa Metallicom!

M: Nisam potpuno siguran da je to istina, ali kao ideja, mislim da ste vi i Sikter vise partneri nego opozicija?

E: Yeah, ali problem su ljudi koji su oko muzicara.
Sve ono sto mi i Sikter sviramo, i sto neki drugi ovdasnji bendovi sviraju, je u nekoj vrsti pravca koju bi mogli nazvati alternativa ili underground ili kako vec bilo. i unutar toga ima mnogo podpravaca, sto u stvari znaci da mi ne mozemo biti konkurencija jedni drugima. Moram da se vratim na pitanje koje mi je Vedran postavio - da li postoji nadmetanje u BiH, da li je to vidljivo? Pa, za sada ne vidim takvu stvar u Bosni. Ali bilo bi korisno kada bi postojalo tako nesto. Sa jedne tacke gledista, ako imate kvantitet - imacete i kvalitet poslije svega.

M: Mislim da smo postavili ovo pitanje zato sto...Pa, ja sam imao na umu ovo pitanje zato sto takodje znam da postoje neki mladi sarajevski bendovi koji se nisu pojavljivali tokom rata vec poslije njega - na primjer Ricocet - ljudi stari oko dvadesetak godina, i oni se suocavaju sa poprilicnim teskocama kada idu u klubove kao sto su Bok ili Obala. Zato sto nisu priznati bendovi, zbog cega imaju vrlo malo sansi. i to je jedan od razloga zasto smo postavili pitanje. Drugi razlog je taj da postoje drugi bendovi u Mostaru, Zenici ili Travniku na primjer, i cujem kako tamo ljudi pricaju da u Sarajevu kazu: grupa iz Travnika - to ne moze biti dobro. i to je takodje, da tako kazemo, oblik natjecanja ali zasnovan na egu i koristen da ljudi sami sebe ucine vecim.

E: Da, yeah...znam. Mogu ti odgovoriti na oba pitanja. Prije svega mozes vidjeti kod nas, na primjer. Sviramo vec sedam godina, sto znaci da smo se takodje suocavali sa istim problemima kada smo zapocinjali. Nismo cak imali ni gitare a zvali smo sami sebe grupom. i stvarali smo muziku, pravili pjesme. i jos uvijek imamo isti problem - jos uvijek nemamo svu opremu koja nam treba. Ali pod tim ne mislim na PA's i tome slicno, ja cak jos uvijek nemam svoje pojacalo.

Postoje takodje neki projekti koji ce pomoci novim bendovima bez ulazenja u to da li su svirali tokom rata ili ne. Za nove grupe, nadam se da ce to krenuti i da ce ici kako treba, te ce svi biti zadovoljniji, ali sta to znaci? Ako vjerujete u sebe to znaci da morate biti sigurni u to sta vam je zaista potrebno, i sta zelite i ostacete tamo u svom zivotu??. To znaci da cete jednog dana nesto imati.

Ne mozete nesto steci preko noci. Cak i sada znam da smo na pocetku. To je nista. Drugi dio pitanja odnosi se na bendove iz drugih gradova. To je problem, i ja to znam. Te grupe moraju da dokazu ljudima koji se nalaze oko muzicke scene da one zaista postoje. Ako vjerujete u ono sto radite bice malo ljudi koji ce razumijeti ono sto pokusavate. Ali ako radite godinu za godinom oni ce shvatiti da to nisu gluposti.

Jedan savjet: nastavite sa svojim radom, sta god da se desava oko vas jos uvijek cete imati iste probleme, nema nikoga ko bi zelio pomoci ovim umjetnicima, cak ni u Sarajevu.  To znaci da se sami morate baviti sa problemima.Onoliko koliko vjerujete u sebe toliko postojite. Mnogi od tih mladih bendova previse brzo odustaju.

Ako zelite biti sa nekim, ako zelite biti sa tom djevojkom, morate se vrtiti oko nje i pokusavati da nadjete nacina da je osvojite, ako je stvarno zelite. Ali ako kazete: Ma ko je jebe naci cu drugu, ima mnogo djevojaka...Moglo bi biti mnogo bendova. Morate se uspjeti  izraziti.

Mi volimo usporedjivanje.

Protest sacinjavaju:

Vedad Voloder (Dado) - solo gitara;
Damir Nevesinjac - vokal;
Admir Dzevlo (Atko) - bubnjevi
Emin Voloder - bas.

Protestov CD se zove: Jedvanosimsoboakalomistobo
"Ik kan amper mezelf dragen dus zeker jou niet".

Dajanli Ibrahimbega 4/V
71000 Sarajevo
071-200222