Krvno srodstvo
by Slobodan Blagojevic i Hamdija Demirovic

Mala knjiga, ali sa potencijalom da bude interesantna svima koji zive na Balkanu. To je istorijski report koji veoma cesto ukazuje na neprijateljstvo izmedju dvije juznoslavenske skupine (pretpostavite koje, ko pogodi dobije deset puta isti newsletter za nagradu)

Napomene:

Takozvana "cista rasa" je idealizirani motiv antropologa. Evropski narodi nisu ciste rase. Onaj ko to kaze kako bi bio radikalan i etnicko bioloski cistunac, zastupa vlastitu biolosku degeneraciju. Po nekim etnolozima, Srbi i Hrvati nisu cak niti Slaveni. Tokom etnickih gibanja na Balkanu tokom 5. i 7. stoljeca, oni su dosli na Balkan kao dva potpuno razdvojena plemena, iz njihovih prvobitnih zemalja Bijele Srbije i Bijele Hrvatske, negdje izmedju Kavkaza i Karpata. Srbi i Hrvati su na Balkan dosli u 6. stoljecu, nakon sto su protjerani od Mongola, te su postali avarska vojska.
Po nekim naucnicima, rijeci Srbin i Hrvat cak jesu avarskog porijekla, i one nemaju nista zajednicko sa Slavenskim jezikom.
Najstariju raspravu o Srbima i Hrvatima pisao je jos neki bizantski vladar i istoriograf Constantin Phorpurogentius. On nije pominjao razliku izmedju njih. Neki drugi Bizantijac u svojoj je studiji pominjao neke Hrvate koji su se zvali Srbima i obratno.

"Ko je cisti Hrvat a ko cisti Srbin?" hrvatski istoriograf Natko Nodilo. Ne znam odgovor, kao sto Englez ne zna razliku izmedju starih plemena Angla i Saxonaca.
Ne smijemo zaboraviti da se srpstvo i hrvatstvo u 19. stoljecu identificiralo od strane Katolicke i Pravoslavne crkve, nakon koga su nastavili svojom voljom insistirati na vlastitoj nacionalnosti.

I na kraju:

Daleko od vjestacke kreacije Jugoslavije, nalazio se istorijski odgovor na istorijske zablude, zbog toga je izrastao organski na etnickom i kulturnom tlu koje je vlasnistvo svih juznih Slavena. Jugoslovenska ideja trebala je politicki sistem, liberalnu demokraciju i mozda jos vise, novi ne nacionalisticki konstitucioni pocetak. Kao sto znamo, toje bila nedostajuca tema u svakoj ex-Yu republici do sad. Jugoslavija je bila jedina vizija necega sto je bilo moguce samo u buducnosti - novi multikulturalni, multikonfesionalni poredak, oslobodjen od svakog nacionalizma ili rasizma i izolacije koju oni nose. Trebao je biti podrzavan od strane Evrope, ali kao sto znamo, pomoc je odbijena, i umjesto strpljenja stizalo je pozurivanje za smrcu. Onaj ko jos podrzava ideju ujedinjenja Evrope moze da se nada da ovaj primjer Jugoslavije nece biti prepreka za njega te da nece stvoriti osnovu za nove ozbiljne buduce konflikte..
I jedna primjedba u svemu ovome: Ogromna tisina svjetova vodece inteligencije. Ti ljudi reagovali su strasno na povrede slobode i ljudskih prava, cak ako se radilo o najzabacenijim mjestima Vijetnama, Cilija, Srednje Amerike ili Juzne Afrike.
A sada, kada se u njihovom vlastitom dvoristu desava rat ogromnih razmjera, svi od nekadasnjih aktivista veoma su tihi. Zasto? Moguc odgovor bio bi moguc za naci u oblasti ideoloskog profita.

"Znamo da veliki broj juznoslavenskih naroda nije pogodjen ekspanzijom srpske i hrvatske drzave, i stoljecima, to je bila neutralna slavenska zona, od Panonije, preko Bosne do Dubrovnika" napisao je Vlasimir Divkovic u svojoj knjizi "Karakter Jugoslavije" To je ta Slavenska zona, koja je bila popriste najtezih srpsko-hrvatskih sukoba, najvecih devastacija. Gradovi i mjesta su kao po pravilu bili sa najvise Jugoslovena - onih koji su se tako izjasnili na posljednjem popisu stanovnistva 1990. godine - gradovi poput Vukovara, Sarajeva ili Mostara bili su kompletno ili djelimicno unisteni.

Knjiga Krvno srodstvo objavljena je u Nizozemskoj od strane izdavacke kuce CA van Oorschot, 1994. Godine. IBSN 90 282 0839 9.