Mala knjiga, ali sa potencijalom da bude interesantna svima koji zive na
Balkanu. To je istorijski report koji veoma cesto ukazuje na
neprijateljstvo izmedju dvije juznoslavenske skupine (pretpostavite
koje, ko pogodi dobije deset puta isti newsletter za nagradu)
Napomene:
I na kraju:
Knjiga Krvno srodstvo objavljena je u Nizozemskoj od strane izdavacke
kuce CA van Oorschot, 1994. Godine. IBSN 90 282 0839 9.
Takozvana "cista rasa" je idealizirani motiv antropologa. Evropski
narodi nisu ciste rase. Onaj ko to kaze kako bi bio radikalan i etnicko
bioloski cistunac, zastupa vlastitu biolosku degeneraciju.
Po nekim etnolozima, Srbi i Hrvati nisu cak niti Slaveni. Tokom etnickih
gibanja na Balkanu tokom 5. i 7. stoljeca, oni su dosli na Balkan kao
dva potpuno razdvojena plemena, iz njihovih prvobitnih zemalja Bijele
Srbije i Bijele Hrvatske, negdje izmedju Kavkaza i Karpata. Srbi i
Hrvati su na Balkan dosli u 6. stoljecu, nakon sto su protjerani od
Mongola, te su postali avarska vojska.
Najstariju raspravu o Srbima i Hrvatima pisao je jos neki bizantski
vladar i istoriograf Constantin Phorpurogentius. On nije pominjao
razliku izmedju njih. Neki drugi Bizantijac u svojoj je studiji pominjao
neke Hrvate koji su se zvali Srbima i obratno.
Po nekim naucnicima, rijeci Srbin i Hrvat cak jesu avarskog porijekla, i
one nemaju nista zajednicko sa Slavenskim jezikom.
"Ko je cisti Hrvat a ko cisti Srbin?" hrvatski istoriograf Natko
Nodilo. Ne znam odgovor, kao sto Englez ne zna razliku izmedju starih
plemena Angla i Saxonaca.
Ne smijemo zaboraviti da se srpstvo i hrvatstvo u 19. stoljecu
identificiralo od strane Katolicke i Pravoslavne crkve, nakon koga su
nastavili svojom voljom insistirati na vlastitoj nacionalnosti.
Daleko od vjestacke kreacije Jugoslavije, nalazio se istorijski odgovor
na istorijske zablude, zbog toga je izrastao organski na etnickom i
kulturnom tlu koje je vlasnistvo svih juznih Slavena. Jugoslovenska
ideja trebala je politicki sistem, liberalnu demokraciju i mozda jos
vise, novi ne nacionalisticki konstitucioni pocetak. Kao sto znamo, toje
bila nedostajuca tema u svakoj ex-Yu republici do sad. Jugoslavija je
bila jedina vizija necega sto je bilo moguce samo u buducnosti - novi
multikulturalni, multikonfesionalni poredak, oslobodjen od svakog
nacionalizma ili rasizma i izolacije koju oni nose. Trebao je biti
podrzavan od strane Evrope, ali kao sto znamo, pomoc je odbijena, i
umjesto strpljenja stizalo je pozurivanje za smrcu. Onaj ko jos podrzava
ideju ujedinjenja Evrope moze da se nada da ovaj primjer Jugoslavije
nece biti prepreka za njega te da nece stvoriti osnovu za nove ozbiljne
buduce konflikte..
I jedna primjedba u svemu ovome: Ogromna tisina svjetova vodece
inteligencije. Ti ljudi reagovali su strasno na povrede slobode i
ljudskih prava, cak ako se radilo o najzabacenijim mjestima Vijetnama,
Cilija, Srednje Amerike ili Juzne Afrike.
A sada, kada se u njihovom vlastitom dvoristu desava rat ogromnih
razmjera, svi od nekadasnjih aktivista veoma su tihi. Zasto? Moguc
odgovor bio bi moguc za naci u oblasti ideoloskog profita."Znamo da veliki broj juznoslavenskih naroda nije pogodjen ekspanzijom
srpske i hrvatske drzave, i stoljecima, to je bila neutralna slavenska
zona, od Panonije, preko Bosne do Dubrovnika" napisao je Vlasimir
Divkovic u svojoj knjizi "Karakter Jugoslavije"
To je ta Slavenska zona, koja je bila popriste najtezih srpsko-hrvatskih
sukoba, najvecih devastacija. Gradovi i mjesta su kao po pravilu bili sa
najvise Jugoslovena - onih koji su se tako izjasnili na posljednjem
popisu stanovnistva 1990. godine - gradovi poput Vukovara, Sarajeva ili
Mostara bili su kompletno ili djelimicno unisteni.