Forbidden Fruits of Civil Society
fEstIv@L
[dnevnik]
FFF plakat U organizaciji Peace Office Outposta i Asocijacije Ambrosia nesto vise od cetrdesetak ljudi, najrazlicitijih fela (od jeftinih muzicara pa do sudija), iz vascijele Bosne i Hercegovine, uzelo je ucesce u FF festivalu, zajedno sa jos stotinjak sebi slicnih, iz nekoliko evropskih zemalja. Festival je svoje deseto otkrovljenje imao u gradu, u kome je rodjena ideja o njemu - Utrechtu, a potom i u Eindhovenu (oboje Holandija), a u periodu od 04 do 13 septembra godine ove. Drugi dio, Eindhoven, bio je u stvari, neka vrsta bonus programa za BH ekipu i ne toliko zvanican FF dio. Samo na znanje. U procentima i brojkama, nas 43 (od ukupno 125 ljudi) u Utrechtu je ucestvovalo na 6 koncerata, dvije izlozbe, jednom teatarskom komadu, jednom poetry performansu + na informativnim programima festivala. U Eindhovenu su svoj dio "showa" imali svi BH ucesnici. Kompletan pregled programa dostupan je lezernim pokretom misa na link koji kaze [ FF PROGRAM ]. Muzicke aktivnisti izvan festivala ubrajaju 13 extra koncerata, a od toga 4 u izbjeglickim centrima kao i jedan "zivi" radio program na nacionalnom radiu. Program predstavljanja organizacije JOB 22 (BH izbjeglicki "servis"), ukljucivao je njihov sastanak sa Internacionalnom organizacijom za migracije (IOM), clanovima NL parlamenta te sastanak sa brojnim izbjeglickim organizacijama... Svi detalji u vezi u vezi sa tim dijelom programa dostupni su uz samo jedan
[ KLIK! ]. Ovo sto ce uslijediti neka je vrsta dnevnika sa ovog, nekima vise nego zanimljivog, putovanja.

[cetvrtak, 03.09.]
Polazak je zakazan za 8 sati u jutro, na parkingu kod Holiday Inn hotela. Tamo nas navodno ceka autobus koga smo unajmili od zenicke "kompanije" Bosna Tours. Kada smo isli u Zenicu vidjeti doticno prevozno sredstvo, mudri nam je direktor pokazao fotografiju i rekao "To je to". Autobus smo vidjeli samo na fotografiji i svi nadamo da nam se nece ponoviti Sijanov "Ko to tamo peva". Bus je tu i ljudi su tu. Utovar stvari + pozdravi sa nama milim I dragim ljudima. Nestrpljivi vozac taxija prelazi Nedimu preko torbe. "Zgazi mi snicle i mlijeko, jebo mater svoju!" bio je Nedimov komentar. Prekasno. Nakon jos pokoje zgode polazimo. Sve izgleda nestvarno. Mi u autobusu, autobus radi, cak i kasetofon ima. Ipak, nakon samo pola sata problemi. Policija nas sa autoputa preusmjerava na sporedni put. A onda sa sporednog na makadamski. Koji vodi ko zna gdje. A onda i zaustavljanje - ispred nas je nepregledna kolona kamiona i autobusa. Usred nicega, a sa nikakvim sansama za prolazak naprijed. Pocelo je. Ambijent seoski. Kradu se jabuke iz vrtova, sjelo se kod domacina na "po jednu ljutu". Zena se hvali kako joj je zet Ivica Osim... Iza nas se gomilaju kamioni. Ako se ovako nastavi necemo krenuti za 2 dana. Ipak, nakon nekih sat vremena zdrav se razum pokazuje kao dobra stvar, te uspjevamo vratiti kamione koji su bili iza nas (kamioni su prevozili vojnike koji su isli na vojnu vjezbu, pa oni iz razumnih razloga nisu htjeli da se maknu. A uz to su se i napili u medjuvremenu). Vracamo se na sporedni put. A potom i na glavni. Sve u redu. Pred ulazom u Doboj izlazimo vani piskiti. Bojan nas snima kamerom. Nista neobicno, bar mi tako mislimo. A onda, stotinjak metara dalje kontrolni punkt UN-a. Ne dozvoljavaju nam prolazak. Traze kameru. Navodno, neko je od nas snimao u zabranjenoj zoni. I tako jos sat jebanja. Oni traze, a mi nedamo, i uz to smisljamo najgore kletve na racun Danske (motherland vojnika koji su nas zaustavili). Dosta je vremena proslo dok smo shvatili da se po Dejtonskom pravilniku da se u vlastitoj zemlji ne mozemo ni snimati dok se piskimo. Predajemo kasetu. Put se nastavlja. Hrvatska, Slovenija, Austrija, bezinske pumpe, autoput, san...

[petak, 04.09.]
Jutro. Budimo se na benzinskoj pumpi, ko zna gdje. Ipak, istrajni u namjeri da saznamo gdje smo dobivamo impresivan FF festival logoodgovor od vozaca - "Cuj gdje? Pa otkud ja znam". Kasnije smo od istog lole uspjeli doznati sa smo na benzinskoj pumpi u Njemackoj (svaka ti cast majstore!). Ostatak puta protekao je u (ponekad ne bas) uspjesnom trazenju puteva koji nas vode ka konacnom odredistu - Utrectu. Ulazimo u Holandiju. I onda opet benzinske pumpe. Cekamo Martina (on je krenuo zasebno svojom limuzimom), koji nas treba odvesti do Utrechta i kluba, koji je nesto poput centralnog FFokupljalista. Dolazi. Na nestvarne nacine, kroz ulice koje su manje od samog autobusa stizemo pred Sophie`s Palace (od milja prozvanom "Kod Sofije"). Uz topao docek holandskih poznanika (dali su nam podgrijan rucak) vadimo stvari, a onda se bacamo na hranu. Petak je prvi dan festivala. U Sofiji uvecer svoj show imaju domaci Vulles, experimentalni teatar + dva poljska DJ-a i lokalni acid techno bend Pelle en OK on Acid. Vecina nas to masovno izbjegava u zelji da cetrdesetsatno putovanje zamjeni krevetom (citaj:podovi, vrece...). Drugi dan je iza nas.

[subota, 05.09.]
Mizzart, Stripcore, Stripbuger i njima slicni u 13.00 "Kod Sofije" otvaraju, sasvim logicno, strip izlozbu koja ce trajati narednih 7 dana. Mi vucaramo opremu u Moiru, prostor u kome se odrzava vecerasnji koncert. Na programu su prvi Pessimistic Lines (B&H). Pocinju, iako broj prisutnih ljudi nije veci od 10 - 20. Ljudi polako dolaze. Deca debilane (Slovenija) igraju drugi sa svojih pola sata experimentalne buke + sa Rankom the Killerom, nase gore listom, koji je imao svoj "5 minutes 4 dancing" show. Potom zemljaci Dece debilane - Lolita koji sa svojim jazz-rockom prave stalu. Ljudi su se lijepo zabavljali I plesali da bi sve na kraju dobilo oblike ekstaze. A onda ponoc i fajront. `Ajd sad svi kucama. I mi kojima do kuce treba 40 minuta pjesacenja.

[nedelja, 06.09.]
U prostoru Brandweerkazarne otvara se sedmodnevna izlozba sa umjetnicima iz Jugoslavije, Bosne i Hercegovine, Slovenije, Ceske, Grcke, Svedske, USA... Mi se odvlacimo do birtije Ledig Erf, koja se nalazi na istoimenom trgu gdje se u okviru programa odrzava koncert sa Peche Piri Piri, koji, inspirisani afro ritmovima, lupaju po perkusijama. Potom Sinisa (flautist, bog te blagoslovio sine, gdje god da si) koji sa Nesom i Tasom iz Ambrosie (nasi momci) izvodi polusatnu jazz improvizaciju. Umjesto najavljenih Dertum (kad smo vec kod toga, Dertum nisu mogli dobiti sengensku vizu jer su izbjeglice u Sloveniji i zato jer nemaju stalno zaposlenje. Kako neko, ko je izbjeglica, moze biti stalno zaposlen (legalno) u zemlji u kojoj se nalazi. To, i jos nekoliko pitanja koja se ticu ljudi sa Kosova, koji takodjer nisu mogli dobiti vizu, upucena su na adresu vladajucih, i za to odgovornih struktura), nastupa djevojka iz Lolite sa jos nekim tipom kao violina/kontrabas duo. Nebo cijelo vrijeme prijeti mracnim oblacima, no to ljude ne smeta da se lijepo (i uz dobar kapucino) zabavljaju. To je ujedno i kraj dnevnog programa. Bar za nas. U 22.00 Teatar Gromki (Slovenija) ima performans, no mi ga, zeljni sna, propustamo.

[ponedeljak, 07.09]
Treci dan festivala osim bicikliranja (sto je, uz uzgoj krava, sastavni dio holandske svakodnevnice) nudi redom: diskusiju o socijalnim pokretima (Kod Sofije, koja je kao sto rekoh, centralno mjesto festivala, restoran, kuhinja, bar, WC...) u kojoj su ucestvovali KURF (Holandija), KAPA + Skrati (Slovenija), ATTACK (Hrvatska) + Neso & Ranko (B&H), ekipa koja ce se u narednim danima, na istom mjestu i u isto vrijeme, a sa razlicitim temama okupljati & caskati. U Huis a/d Werfu se otvara izlozba + tatto workshop. Program koji ce se takodjer redovno odvijati tokom narednih dana. Na vecernjem koncertu u Sofiji nastupaju Kiselo Grozdje iz Slovenije, hardkorasi, a potom, takodjer Slovenci, grad Sezana - Strahuljari. E ovi su momci, u stvari, genijalni. Jos klinci, a tako prokleto dobri. Muzikom na tragu skupine Ne Zhdali i slicnih istocnoevropskih "crtani film" veseljaka. Zasigurno najbolji bend na festivalu. Reakcije ljudi bile su izmedju odusevljenja i nevjerice. Pa onda Cios Ponizej Pasa, poljski industrial bend, hladnog i masivnog zvucnog izraza. Umorni ljudi uglanom bjeze u obliznje prostorije. Nakon njih je multimedijalni performans izvela Ambrosia (B&H). Industrial music, teatar, video... a onda je neki veseljak krenuo da mi krade bicikl pa sam morao van i ne znam kako se ovo zavrsilo. U MAU-u, za vrijeme desavanja ovog koncerta odrazao se preformans teatra WONZ iz Holandije, koji ja naravno nisam odgledao, pa sta je bilo tamo bas I nisam kadar reci.

[utorak, 08.09.]
Utorak je ponudio jednake sadrzaje kao i u prethodnim danima - izlozbe, tatto wokrshop, diskusiju (ovaj put o medijima te teatar u Huis a/d Werfu. Na programu su bili Divaldo Pruvan (Ceska), Alies (domacini) + Ambrosia (B&H). Iskreno govoreci, tada i nisam bio u Utrechtu, pa bas ne znam... (opet).

[srijeda, 09.09.]
Uz sve uobicajeno, u skvotu UBICA (miroljubiva li imena) odrzana je diskusija o info shopovima uz standardne diskutante. Redovni se koncert te veceri desio u velikoj dvorani Tivoli, masivno i impresivno mjesto. Nastupali su redom Peep (B&H), srbijanske punk kolege Six Pack + 2227 kao posljednji bend te veceri. Ne bas veli broj posjetitelja, uglavnom poznate "festival" face i jos poneki zalutali... Zbunjujuce, imajuci u boziru cinjenicu da je cijeli Utrecht bio obljepljen plakatima. Hladni i nezainteresovani zapadnjaci. Ton masjtor se nije bas trudio te veceri, ili, kao da se trudio da ljudima trajno osteti slusne aparate, opremom koja izgleda kao svemirski brod. I onda kraj, do koga su Dino & Mirel (Radio Zid - B&H) D.J.-i pustali muziku.

[cetvrtak 10.09.]
Diskusija je ovog dana ponovo bila "Kod Sofije", ovaj put o mikro fasizmu, ucesnicima se pridruzio i ceski kolektiv CESTA, samo da se zna. Nocni program festivala nudio je dvije stvari. U Huis a/d Werfu teatar show, u kome su ucestvovali Skirocore (Slovenija), Ranko the Killer & co (B&H) + Sythi (Jugoslavija) dok je u Sju -Jazz podijumu u isto vrijeme bio koncert a svirali jesu Kaiten (B&H) + izvrsni, genijalni i jako DOBRI ljudi Sabot (Ceska Republika).

[petak, 11.09]
Sarajevo Drum OrchestraEh, petak je bio zadnji dan festivala u Utrechtu i uglavnom zadnji dan druzenja sa svim onim predivnim ljudima koje smo upoznali tih dana. Najbolji nacin za zavrsetak veceri i samog festivala bio je u Sofiji, gdje je prva stvar koja se desavala nakon vecere bio poetry performance Ranka the Killera & co. (B&H). Potom Sarajevo Drum Orchestra, u narodu poznati kzo africki bubnjari. Omamljujuci ritmovi africke dzungle, koji izgleda nisu bili "dovoljno omamljivi" da pokrenu hladne holandeze. A mi Balkanci, lijepo smo se zabavljali. i onda na kraju Ornamenti, takodjer nase gore listovi, techno ethno, za kraj i ponovno vidjenje. Poseban su dio te veceri bila desavanja pored sanka, gdje je usljed velike kolicine alkohola u krvi bilo jako veselo.

[subota, 12.09.]
Nakon uglavnom neprospavane noci nalazimo se ispred Sofije sa bracom Slovencima i Hrvartima, pakovati stvari, pa trpati u buseve. A onda je neljubazna holandska kisa odlucila nasaliti se sa nama. Tek sto smo iznjeli stvari van poceo je prolom oblaka kakav ja u zivotu nisam vidio. I onda je bilo zanimljivo gledati kako 20 ljudi odjednom pokusava u Sofiju unijeti svoje stvari, a kroz vrata siroka 1 metar. Par trenutaka kasnije kisa je stala i mi se uputismo autobusima. Kraj, pozdravi, poljupci, pokoja suza i zelje za skorim vidjenjem. Slovenci i Hrvati odlaze kuci, a mi na jos 2 dana u Eindhoven. A onda na red dolaze avanture sa nasim dobrim i pretjerano starim autobusom. I vozacima. Sve bi (mozda) bilo u redu da su nasi mili vozaci ponijeli auto kartu Evrope, ali nisu (ali su zato kupili ves masinu za 125 guldena I tulipane zenama). Vozeci po ko zna cijim uputama, umjesto na jug, idemo na istok i ulazimo u Njemacku. Ljudi pocinju vec vidno paniciti, na sto ih "razumni" vozac smiruje - "Ma kakva Njemacka, jeste vi normalni...". Od trenutka kada su vozaci shvatili da smo ZAISTA u Njemackoj, pa do mjesta gdje mozemo okrenuti bus, trebalo je jos 30 minuta voznje (nakon vec izgubljenih 90 minuta). Pa onda natrag. Holandija. Prva benzinska pumpa. Pa trazi put, pa pitaj za objasnjenja, pa zovi Martina koji je ko zna gdje, pa onda... ipak, krecemo. Prolazimo Arnheim, nakon koga trebamo uzeti skretanje za Eindhiven. Put uzimano, ali i pogresan smjer. Umjestio na jug idemo na sjever. Ljudi vec gube zivce. A i mi dok pokusavamo naci pravi put, zajedno sa vozacima. Vrijeme prolazi. Konacno smo na pravom putu. Sudeci po saobracajnim znakovima, Eindhoven je sve blizi. Stizemo, ali ne uspjevamo naci ulaz u grad. Zaustavljamo autobus. Neso, vozac i ja pokusavamo zaustaviti neko vozilo te pitati za pravi put. Sanse da neko stane triu koji je izgledao kao skup ubica, ljudi koji su par minuta ranije prezivljeli nervni slom i medvjeda koji su se upravo ustali iz zimskog sna, bile su minimalne. Ipak, nevjerovatnim nizom sretnih okolnosti uspjevamo uci u grad. i onda novi problem. Kako naci klub. Blizu smo ali put...? Taso, Celo i ja idemo pjeske. Taso vec pet minuta nagovjestava da je 2B (trazeni skvot) iza ugla. Napokon. Tu smo.2B logo
2Bijevci odlaze po autobus. Nakon ravno 5 sati putovanja stigli smo na odrediste (inace, put od Utrechta do Eindhovenne ne traje duze od 60 minuta (izuzev u nasem slucaju)). Iscrpljeni, odlazimo u Burgers (lokalni klub/restoran, naravno, nevjerovatnom pretumbacijom preimenovan u Bureks a bureku ni traga...) na veceru. Program se odrzava u vec pomenutom skvotu 2B, koji je sastavljen od velike fabricke hale, malog kluba i dvorista sa 3 preslatka psa (mama, tata i sinak). Program je dvodijelni - u hali je predstava Ranko the Killer & co - Romeo & Julija, BH video projekcije i koncert Sarajevo Drum Orchestre, dok je u klubu koncert. Pessimistic Lines, potom Sabot, 2227 i u kasnim jutarnjih satima jazz za jos budne - Kaiten. Odlazimo na zasluzeno spavanje.

[nedelja, 13.09.]
Effenaar ticket Naredni dan nije nudio previse uzbudjenja. Umor na licima vesele bosanske druzine bio je vise no ocit. U Burgersu ponovo diskusija o mikrofasizmu + InetWshop. I Velvet Undergound, kao mjuzik bekgraund. Lutamo po gradu. Siba nas kisa i glad. Uvecer, u Effenaaru odrzava se koncert Ornamenata, Rankov poetry performans + film "Prije kise". Filmski program, prvobitno zamisljen (ukljucivao je i "fejmus&dzinijus" "Ko to tamo peva") nije se desio. A i Sarajevo Drum Orchestra zbog umora nastupali nisu. Razilazimo se uz dogovor da se sutradan u 8 ujutro nadjemo pred 2Bijem kako bi pakovali stvari.

[ponedeljak, 14.09.]
Naivan ili ne, no bio sam jedini koji se u zakazano vrijeme pojavio pred skvotom. Pola sata kasnije, pocinju pristizati i ostali. Jutarnja kafa, pakovanje stvari, pozdravi... - krecemo kuci. U supermarketu kupujemo gomilu hrane, da se nadje. Vecina nas izmorena prethodnim danima odlucuje spavati. Kao i ja. Sve do 17.00 sati kada sam probudjen. Ono sto smo svi potajno slutili i istovremeno molili svevisnjeg da se ne desi - pokvario se autobus. Aavanture pocinju. Na autobanu, kilometrima iza Frankfurta. Dolazi policija. U civilu, no ocito je da su mnogo opasniji no sto im to izgled govori. Detaljno nas pregledaju pa tek onda pozivaju servis. Dolazi majstor koji informaciju o pokvarenom mjenjacu naplacuje vraskih 375 DM. i sta sad. Izgubljeni na autoputu. Cekamo Martina koji je u 17.00 sati krenuo iz Eindhovena. Bar on ima mobitel. Pojavljuje se. Dolazi drugo vozilo iz servisa . Ultra moderni autobus nema kuku kojom bi bio doslepan do servisa. Sa direktorom bus kompanije pokusavamo iznaci alternativni prevoz. A takvo je nesto nemoguce naci u 21.00 sat. Ipak, ostaju obecanja da sutradan nastavljamo put u novom autobusu. Dolazi trece vozilo. Pokusaji da se autobus podigne i odslepuje ne uspjevaju. Autobus je isuvise nizak. Ipak, nekako i to postaje moguce i autobus je na putu ka servisu. Nakon pet sati ocajavanja na kisi i autoputu. 22.00. sata su. Dolazimo pred servis koji ne radi do jutra. Autobus parkiramo i predajemo se snu pokusavajuci ne misliti o onome sto ce nam se sve jos desiti na putu kuci.

[utorak, 15.09.]
Budimo se. Od autobusa obecanog za 8 sati nema ni traga. Ulazimo u servis. Otkrivamo WC sa toplom vodom i kantinu sa kafom za 90 pfeninga. Jadna, ali ipak utjeha. Razgovori sa zenickim autobusnim magnatom dobivaju obrise besmisla. Neko nas je gadno prokleo. Iz Zenice nas upucuju na bus kompanuju u Frankfurtu, oni traze potvrdu da ce Bosnaturs platiti, iz Zenice javljaju da su poslali potvrdu, ali iz Frankfurta javljaju da nisu nista dobili. Na rubu smo. Ipak, 21 sat nakon sto smo stali na prokletom autoputu pred servisom se pojavljuje autobus. Nevjerica. Brzinom svjetlosti pretovatramo stvari u novi bus i napustamo servis u kome ostaju pokvareni bus, vozaci, ves masina kupljena za 125 guldena i tulipani. San. Granice prelazimo bez problema. Zacudo.

[srijeda, 16.09.]
Budjenje docekujemo na ulazu u "domovinu". Jos samo par sati. U Sarajevu smo.
Pet je sati posljepodne.
Dolazimo na Autobusnu stanicu.
Nase dvanaestodnevo putovanje je zavrseno.
Do slijedeceg puta.

[DK]

Mi i bus
---Lista BH ucesnika---

Asocijacija Ambrosia (7)
Sarajevo Drum Orchestra (8)
Ornamenti (4)
Pessimistic Lines (3)
Kaiten (5)
Peep (4)
Ranko the Killer
teatar & poetry
(5)
Bojan Mulic [kamerman]
Amir Telebecirevic [info sekcija]
Zdenko Eterovic [JOB 22]
Sanja Sosevic & Semo Habibovic [slikari]
Mirel Hadzijusufovic & Dino Zulumovic [Radio Zid]
Bojan Mulic [kamerman]