Narodna i Univerzitetska biblioteka
Bosne i Hercegovine
 
 
 
 

    Krecemo sa pocetkom civilizacije. U Egiptu na obalama rijeke Nila; u Indiji na obalama rijeke Ganga; u Kini na obalama rijeke Jang Ce; u Francuskoj na obalama rijeke Sene, i u Bosni na obalama Miljacke.
    Dolina rijeke je bila izazov covjeku da je naseli cak  2400 godina prije nase ere. Civilizacija je rasla kroz milenijume, bivala osvajana i pljackana od strane mnogih ali i obogacivana u isto vrijeme. Tragovi povijesti se mogu vidjeti kao rane ali takodje i kao cvjetovi.
    Intervju je u vezi srca grada, obale Kulina bana na zapadnoj strani i  obale Maka Dizdara na istocnoj.  Na izlasku iz planina iz pravca Pala ovaj grad stvarno zapocinje sa Bascarsijom, starim gradom, kao  i starom i razrusenom  Narodnom bibliotekom koja se nalazi ispred Bascarsije dolje na obali. Zbog radova na rekonstrukciji biblioteka je trenutno smjestena u ulici Maka Dizdara 2, tacno preko puta, Holandske ambasade, Britanskog vijeca, CiMiC centra, izdavacke kuce Veselin Maslesa, itd.
    Poslije naseg predstavljanja Gospodin Kujundzic pocinje;
“Prema arheoloskim nalazima kruh je prvi put proizveden u podrucju Gornje Mezopotamije, tj.


Nesim Tahirovic
Visim regionionima rijeke Eufrat, tako da se moze reci da je proizvodnja kruha usko povezana sa rijekom. Zeljeli ste da odete od stare biblioteke do Valterovog spomenika. Mozete Ici na slijedeci most, na kome se nalazi spomenik Suadi Dilberovic”(Prvoj zrtvi rata u Sarajevu).
    Nase prvo pitanje je postavio kamerman koji je bio u zgradi stare biblioteke i nacinio ove predivne snimke. Na pocetku ljudi koji su usli unutra pricali su pomalo ali ubrzo utihnuse. Ovo mjesto, koje je srediste kulture, bilo je meta. Kroz tisinu oni osjetise ovo vrlo snazno. Sta se desilo sa knjigama? To ce biti moje prvo pitanje. Zapoceti razgovor od knjiga je gotovo nistavno jer se treba pobrinuti o mnogo vaznijim stvarima- vodi, krovu nad glavom.
    “U stvari govoricu pod izgovorom  onoga cime ste rekli da se bavite, sto je u stvari interesantno- gradom, i njegovoj vezi sa obalama rijeke Miljacke. Nasa biblioteka je takodje smjestena tamo. Zgrada se jos uvijek tamo nalazi na lijevoj obali. Ova zgrada je bila zavrsena  1886 i bila je namijenjena za gradsku vijecnicu, sto je i bila mnogo godina. Ali 1951 postala je sjediste narodne i univerzitetske biblioteke Bosne i Hercegovine. Razorena je 1992 godine i mnoge knjige i drugi  predmeti biblioteke  nestase prilikom razaranja. Mi smo se nadali da cemo naci vise spasenih predmeta i time obnoviti nasu zbirku, ali se sada suocavamo sa stanjem koje je takvo da moramo priznati da su mnogi dokumnti zauvijek izgubljeni. Ali naravno, svaka biblioteka je u prilici da prezivi, jer ako je unistena jedna knjiga na jednom mjestu, postoji njena kopija na drugom. To je sve pod uslovom da mjesto nije jedinstveno. Ako je mjesto jedinstveno, onda je zauvijek izgubljena. Tako da se nadamo da cemo obnovom zbirke biblioteke, kroz saradnju sa drugim bibliotekama dobiti neke od izgubljenih dokumenata naslijedja Bosne i Hercegovine. Trenutno radimo na dva nivoa;  prvi je obezbijedjjivanje zgrade za nove knjige kao i za stare koje su sacuvane, a drugi je ozivljavanje uloge koju biblioteka ima kao ziva institucija, sto znaci  obezbjedjivanje neophodnih knjiga studentima, te ostale informacije vezane za njihov rad.
Mogao bih reci da mi imamo 25 razlicitih funkcija. To nije vidljivo na prvi pogled ali ako razgovarate sa ljudima koji rade u biblioteci, onda cete shvatiti mnoge strane i sposobnosti koje ima jedna institucija kao sto  je ova. To sto smo Narodna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine znaci da mi imamo odgovornost da uzmemo ucesca u medjunarodnoj razmjeni izmedju biblioteka, kao i u nasoj domacoj asocijaciji biblioteka u BiH. Trebate  znati da su mnoge biblioteke  BiH, u Maglaju, Mostaru i drugim mjestima unistene zajedno sa svojim sadrzajima, tako da nasa biblioteka sada pokusava da prevazidje ucinjenu joj stetu i pomogne bibliotekarima da se  vrate na svoja radna mjesta.
I naravno mi sami se suocavamo sa teskocama jer nemamo dovoljan budzet za sve nase aktivnosti, a nase se osoblje smanjilo za 50%, tako da od nekadasnjih 108 zaposlenih imamo danas 65.
I u isto vrijeme se posao udvostrucio, mozda cak i utrostrucio.
Da mozda cak i vise, jer u isto vrijeme morate odrzavati posao i ponovo izgradjivati zgradu biblioteke. i modernu tehnologiju je tesko nabaviti zato sto je skupa, potom treba obuciti ljude itd. Ali ja sam pomalo optimistican jer vec imamo 150.000 knjiga koje su na raspolaganju kroz kataloge i dostupne studentima koji su zainteresovani kao i istrazivacima, profesorima, i javnosti uopste.”
     A koliko je knjiga bilo na raspolaganju drustvu ranije?

“Prije ovog razaranja biblioteka je imala 2 miliona naslova od kojih je jedan milion bio stvarno prisutan u biblioteci, tako da vjerovatno nikad vise necemo biti u mogucvosti da budemo biblioteka iste velicine, ali jesmo biblioteka iste namjene, i ovo  treba naglasiti.
Mozda Vas interesuju da mi takodje pokusavamo da izgradimo nasu muzicku zbirku sto znacI da cemo biti u stanju da obezbjedimo nase citaoce i korisnike sa muzikom proizvedenom u BIH. Takodje cemo pokusati da vodimo protokol u vezi muzicke produkcije jer kao nacionalna biblioteka moramo imati udjela u muzickom arhivu”.
To je interesantno. Poznato mi je da se mnoge biblioteke na Zapadu mijenjaju, postaju kompjuterizovane, koriste nove tehnologije. Mogu zamisliti da je biblioteci  koja  je suocena sa tako velikim problemima  kao sto je to Narodna biblioteka, to vise predstavlja  san nego neophodnost?
    “Interesantno je da je to imalo spill-over efekat jer su nam  neki od tih ljudi poslali svoje knjige”
    Zato sto su koristili nove tehnologije?
    “Tako da smo morali da branimo sebe od ovih slucajeva”.
    Pustite druge da koriste nove tehnologije koje omogucavaju kretanje…
    “Informacije. Nove tehnologije jesu zaista najekonomicniji nacin da se izgradi zbirka. To je jedna od stvari koje nove tehnologije mogu donijeti, na stolu mozete  imati 500 magazina sa brojevima koji su izasli u poslijednjih 5 godina, tako da je to vrlo ekonomicno ako nemate prostora, dovoljno osoblja i novca onoliko koliko vam je potrebno. Mislim da su nove tehnologije dobre ali treba imati na umu perspektive nase nacionalne proizvodnje i poslijednja izdanja koja treba sacuvati za kasnije generacije”.
    Mozete li mi recI nesto vise o onima koji Vas podrzavaju?
    “Mozete na ovaj problem gledati sa dvije tacke gledista- jedna je vezana za samu zgradu a druga se tice njenog sadrzaja. Nedavno smo za nasu svrhu dobili na privremeno raspolaganje zgradu u podrucju kasarne Tito. To je zgrada velicine oko 24000 m2. Nedavno smo uspjeli da popravimo jedan sprat i sada se nadamo da ceo zavrsiti prvi i drugi sprat  tako da cijela zgrada bude biblioteci na raspolaganju. Ali to je vrlo tesko jer medjunarodna pomoc neophodna nasoj zemlji je obicno usmjerena ka neposrednim potrebama. Prioriteti su negdje drugdje a ne u visokom obrazovanju, sto znaju mladi ljudi i profesori. i to je samo jedan dio price. Cak i ako ste obnovili zgradu potreban vam je namjestaj, moderne tehnologije, obucavanje za njihovo koristenje, treba vam pretplata na magazine i tako dalje. Tako kao sto vidite dosada se nisam ni dotakao svih teskoca sa kojima se moramo suocavati posto obnovimo zgradu, sto ce potrajati. Ali moj optimiza se zasniva na cinjenici da iako nemamo prostor u centru Sarajeva dobili smo ovu malu zgradu da radimo kao biblioteka. i to je dobar znak. Drugi dobar znak je je da je ova zgrada u kojoj so sada bila kasarna u bivsoj Jugoslaviji, a sada ce postati biblioteka, sto je na neki nacin dobar znak”.
Pretpostavljam da Vam vlada daje takodje odredjene zadatke?
    “Naravno! Narodna biblioteka je jedna vazna kulturna institucija bilo koje zemlje, sto je slucaj i u nasoj zemlji, i mi pokusavamo nacI  prostor za ovu instituciju. To je prilicno tesko i  zahtijevace vrijeme i napora”.
    Vidim da se stara biblioteka rekonstruise zahvaljujuci donacijama austrijske vlade i Evropske unije.
    “Rekonstrukcija je u toku i zavrsili su krov. Veliki zadaci su pred nama i Evropska unija pomaze daljnji rad, ali to nije dovoljno za cijelu zgradu,tako da ce trajati neko vrijeme prije nego  sto bude potpuno  zavrsena.
    To je velika i slozena operacija i zahtijeva dosta novca i vjestine, mnnogo tehnicara i dosta vremena”.
    Da li mislite da ce Narodna i univerzitetska biblioteka biti takodje u toj zgradi?
    “Ja misllim da ce bar neke od nasih funkcija biti locirane tamo. Ali to ne zavisi samo od nas, to zavisi  od mnogih drugih organizacija, institucija i  ljudi, te onoga sta oni hoce da urade sa zgradom. Za nas je bitno da obezbijedimo nase usluge odmah. Posto ne znamo kada  ce zgrada biti na raspolaganju, radimo ubrzano da bi mogli biti od koristi citaocima, i to je ono sto je vazno”.
Mislim da fraza pogoditi ekser tacno u glavu odgovara tome sto kazete. Vjerovatno ce nam se to vracati i u drugim intervjuima koje cemo raditi, cak iako odemo organizacijama i institucijama koje su potpuno drugacije od vase. Mozemo razmisljati o ljepotama mogucnosti ali potrebe su na prvom mjestu.
    “Da, a Vi govorite u ime mirovne organizacije koju mogu reci da cemo mi pokusati da izgradimo, u okviru nase zbirke, tako da ce ljudi mocI  izucavati razlicite probleme u vezi rata, kao i procese izgradjivanja  mira te odnosa izmedju naroda, zemalja, kako unutrasnja zajednica djeluje, sto nam moze pomocI da izgradimo na ovoj osnovi razlicite pristupe ka buducnosti nase zemlje”.
    To takodje moze biti dugorocna ideja, jer imam osjecaj da treba da protekne neko vrijeme prije nego sto se napisu prave knjige o ratu u Jugoslaviji.
    “Da, pa, Jugoslavija je postojala od 1918 godine, u razlicitim formama, a Bosna mnogo stoljeca ranije. Za obracun ovih razlizitih pitanja ce trebati vremena i stvari ce biti jasnije u buducnosti. Jedino se nadam da ce gradjani ove zemlje razviti medjusobnu solidarnost u slucaju velikih problema sa kojima se  sada suocavaju. Svako od nas se svakodnevno suocava sa problemima- rekonsrukcija zemlje, rane unutar ljudi jer su mnogi izgubili svoje voljene tokom rata. Prisutni su takodje ekonomskii problemi, psiholoski, socijalni. Tako da mislim da kada sva ova pitanja postanu jasnija, onda ljudi mocI pristupiti ovim problemima mnogo lakse. Ako ste samo u magli onda  problemi postaju jos veci jer ne znate kuda da idete, a medjunarodna zajednica ponekad cak nije ni jasna o tome sta zeli da postigne u Bosni.
U stvari, mogao bih dodatida ponekad stave sesir na svoju glavu koji je manji od same glave, pa se onda neugodno osjecaju zbog toga. Ali bar postoji jedna institucija- kolege u nasoj biblioteci- koji obicno znaju sta hoce. Nadam se da cemo to i postici!

*.*


.*.

Narodna i Univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine
Dr. Enes Kujundzic, direktor
Adresa: Maka Dizdara 2, 71000 Sarajevo, BiH
Telefon i faks: ++ 387 71 533 204
Email: E.KUJUNDZICZZAMIR-SA.ZTN.APC.ORG