Milioni ljudi sa podrucja bivše Jugoslavije su tokom 20 i više godina uzivali u  pjesmama Djordja Balaševica. Za vrijeme rata, Bošnjaci, Hrvati, Srbi, Jevreji i ostali su tugovali dok su slušali "Covjeka sa mjesecinom u ocima". To je mozda najsnaznija od svih Balaševicevih ratnih pjesama. Onima potresenim brutalnošcu i besmislom rata Balaševic je ponudio jedinstveni osjecaj obzirnosti i suosjecanja. Njegov glas je prešao prve linije fronta i prerezao zicane ograde. Razotkrio je citav absurd tog krvoprolica. Prihvatajuci poziv UNHCR-a da odrzi koncert za "slobodu kretanja i pomirenje", Balaševic je svim ljudima u Bosni i Hercegovini pomogao da prevazidju gorko naslijedje rata i da naprave korak od krhkog mira ka pomirenju. UNHCR se nada da ce Balaševiceva univerzalna poruka ljudskog saosjecanja i zajedništva pomoci da se otvore vrata povratku svih onih koji su bili protjerani iz svojih domova. Bio sam na koncertu i na pocetku on je rekao: Dobrodošli svi vi, iz svih krajeva Bosne i Hercegovine, a zatim je rekao na engleskom, Good evening foreigners. Onda opet na srpsko-hrvatsko-bosanskom:"Bice ovo duga i divna noc, a oni koji se budu osjecali strancima otici ce prije ili kasnije." Veliki aplauz iako je bilo i negodovanja kad je on pozdravio Srbe i Hrvate. Malo kasnije, rekao je: "Zadnji put kada sam svirao u Sarajevu bilo je 1991. Da sam znao šta ce se dogoditi, svirao bih sve do ovog trenutka." Noc je zapocela dosta opušteno, bina se mijenjala 4 puta a on je svirao 4 i po  sata. Zaista je puno stranaca, iako sa dobrim namjerama, vec bilo otišlo. U mojim ocima suze.