U Banjaluci smo razgovarali sa sekretarom ministarstva koje bi trebalo stititi prirodu, no cini mi se kako on mnogo vise stiti svoj politicki polozaj no sto drugo. Republika Srpska je ratnim veteranima odobrila besplatnu sjecu sume (kao neku vrstu nadoknade, jednako kako je Federacija odobrila uvoz automobila bez placanja poreza istim).
Sa nekoliko smo ekologa razgovarali zaista otvoreno, no njihova lica govore kako je njihov status minoran, jednako kao status hipija, zatvorenih u vlastitoj zajednici. Njihov je utjecaj na kreiranje vlastite buducnosti u recentnom politickom okruzenju jako mali. Ako uopste i postoji.
Od koga smo mogli dobiti komentar o apsurdnoj cinjenici da svi bosanski i medjunarodni autoriteti podrzavaju kratkotrajni BH razvoj, tako sto izvoze prirodne rude namjesto njihove prerade ovde, a onda se svi produkti koji nastaju preradom izvezene robe moraju se uvoziti po velikim cjenama.
Niti od koga! Niti od koga ko bi bio spreman reci to pred kamerom.
Zeljeli smo snimiti nekoga dok obara stabla. Samo zbog jeftine senzacije. Vidjeli smo 1000 kamiona punih stabala, vidjeli smo vise od 100 pilana, vidjeli smo konje kako vuku drva malim sumskim putevima, ali ne i obaranje stabala.
Iznenadni zvuk motorne testere pokrenuo je holandske goste koji su odmah skocili pred majstora sa pilom, kao da je doticni kakav ubica iz Omarske koji "radi svoj posao".
Bili smo u Omarskoj, Kozarcu, Maglaju, Glavaticevu. Nekada sasvim na domaku zeljenih odgovora, no holandjani nisu shvatali naivnost svojih pitanja.
Pokusali smo im dati lekciju o eko i logickoj situaciji u BH post ratnom drustvu, natjerali smo ih da se osjecaju dobro. Njihova je glatka zapadnjacka koza trebala brusenje. Nismo ih mogli poslati natrag u Holandiju sa snimcima koji nisu bili relevantni, koji nisu bili povezani sa stvarnim bosanskim duhom, sa vizijom koju prosjecan Holandjanim moze ovde steci. To bi trebao biti film u kome Bosna prikazuje samu sebe.
Srecom, momci su bili dovoljno razumni da shvate smisao naseg polu filozofskog bombardovanja i konacno su poceli razmisljati kako treba. Otvorili su se.
Negdje smo sreli radnike koji su opravljali put koji su nas ponudili pivom sljivom i pecenim prasetom. Policajac, na koga smo kasnije naisli nije mario jer sam vozio pijan. Bio je zadovoljan jer sam pio sljivu iz ispravnog entiteta. Bili smo na vrhu Sise, sto je bilo zadivljujuce, bili smo u Zelenkovcu, ekoloskom selu pored Mrkonjic Grada.
A priroda je bila takva da nisam mogao vjerovati.
Film bi trebao biti zavrsen oko nove godine. Takodjer, realne su sanse za emitovanje filma ovde. Nastavit cu vas informisati o tome. Mislim da je to apsolurtna mjesavina najgoreg kriminala, bosanske duse danasnje stvarnosti, apsurda internacionalne zajednice ovde, kao i licnog digniteta.
Kreatori: Bart Lodewijks, Gerard Hulsenbeck
Inspiracija: Srdjan Saljic
Vozac & menadzer: Martin S. Past