H: Cesko Huso- zamjenik komandira
M: Me, Moi, Myself, Ja, Martin

M: Mozete li nam reci kakva je bila situacija u brigadi kada je potpisan Dejtonski sporazum?

H: Imali smo preko 5000 intervencija pod vrlo teskim uslovima. Za vrijeme rata brigada je izgubila 8 radnika a 48  je bilo ranjeno. Oko 90% nasih vozila je unisteno tokom rata, Kao profesionalna vatrogasna jedinica ne vidimo da se nesto promijenilo za nas nabolje. Uglavnom nas finansira Kanton Sarajevo. Nasa sluzba pokriva podrucje sarajevskog kantona, koje ukljucuje 6-7 opcina, i postoji nekoliko podstanica unutar Kantona. Dejtonski sporazum nam nije donio nikakvu konkretnu pomoc niti znamo nekoga ko bi bio zainteresovan da nam pomogne. Tako da od onoga sto mi uspijemo ustediti, iz naseg budzeta u Kantonu, kupujemo ponesto od opreme.

M: Recite mi nesto o situaciji koja je bila odmah po potpisivanju Dejtonskog sporazuma, kakav je bio Vas posao? Cuo sam da su velike kolicine gasa procurile i da su se desile nesrece zbog toga. Hocete li nam recI kako je vatrogasna brigada startovala upravo nakon Dejtona?

H: Poslije Dejtona smo uspijeli da rjesimo koliki broj ljudi nam je potreban za nase svakodnevne sluzbe. Sada imamo 230 zaposlenih u sedam stanica i podstanica.

Kako problemi s gasom jos nisu rijeseni, morali smo nekoliko puta intervenisati, i jos uvijek postoje improvizovani gasni spojevi. Ali nasi najvece probleme predstavljaju intervencije na periferiji i u predgradjima, u sumskim podrucjima, i narocito na podrucju bivsih linija razgranicenja gdje se nalaze minska polja. U takvim slucajevima imamo takodje problem pristupa tim dijelovima Kantona- moramo imati policijsku pratnju i znati bar ono sto oni znaju o inskim poljima na terenu.

M: Kada radite u mogucim minskim poljima da li saradjujete sa SFOR-om?

H: Nemamo saradnju sa SFOR-om jer mislimo da oni ne znaju mnoge stvari. Mislim na to da lokalni policajci takodje znaju gdje su bile prve linije, i oni nas vode onolko daleko koliko mozemo biti bezbjedni, jer poznaj teren na kome rade. U mnogim slucajevima koristimo asfaltirane ceste ili one za koje je potvrdjeno da su sigurne. Idemo do ondje dokle je bezbjedno. M: Da li znate da  li je to slucaj i u ostalim dijelovima Bosne?

H: Tokom prosle pola godine uspostavili smo kontakte sa svim vatrogasnimm brigadama iz federalnog dijela BiH, i one se suocavaju uglavnom sa slicnim probleima.

M: Kako ste rekli, Dejtonski sporazume nije donio nikakvu, da kazemo podrsku koja bi vam pomogla da se razvijete. Da li je Kanton jedina institucija koja vas pomaze ili ste mozda dobili pomoc od nekih stranih vatrogasnih brigada?

H: Sto se tice humanitarnih organizacija za vrijeme rata nas je podrzavala ODA, vatrogasne brigade iz Amerike, Francuske, Italije i Beca. Snabdijevali su nas sa opremom, i mi smo im zahvalni za to samo sto je ta oprema bila stara i isluzena

Kanton je kao institucija nadlezan da se brine o nasoj brigadi finansirajucI nas da nabavimo opreuu, obezbijedimo uniforme itd. Reci cu vam kako se snalazimo. Mi imamo nas mjesecni budzet i  sto uspijemo da ustedimo od njega - koristimo da sasijemo nove uniforme, slijedecI mjesec kupimo nove cizme, itd. i na taj se nacin najvise opremamo.

H: Pokazacu vam to na jasnom primjeru - prosli mjesec smo dobili sredstva da kupimo vozilo za nase specijalne potrebe i ono kosta 300.000 DM. To je uobicajena cijena za takvo jedno vozilo u Evropi i  ostatku svijeta. Ali mi necemo kupiti potpuno vozilo, namjeravamo kupiti samo sasiju, dovesti je u Visoko, srediti je i tako dobiti vozilo koje potpuno odgovara nasim potrebama. i na taj nacin bicemo u stanju da imamo dva vozila za 300.000 DM sto je na primjer u Austriji, cijena jednog vozila.

H: Jedina konkretna pomoc koju smo u prosom periodu dobili jesu 70.000 DM koje smo dobili od Svjetske banke, a i to smo dobili zahvaljujucI cinjenici da smo zaposlili 130 demobilisanih vojnika, a Svjetska banka pomze firme koje otvaraju nova radna mjesta. Ti ljudi koje smo zaposlil godinu i pol dana ranije, su obuceni, opremljeni i prosli su ispite (testove), tako da su sada stalno zaposleni u brigadi.

Kako cemo mi kao brigada preuzeti sarajevski aerodrom pod nasu odgovornost, zaposlicemo trideset novih radnika, takodje ih obuciti itd. i ocekujemo da ce nas svjetska banka podrzati i u tome.

M: i posljednje pitanje je koji su vasi prioriteti u buducnosti, kako ce te jos vise poboljsati situaciju?

H: Nasi glavni prioriteti su vezani za obnavljanje opreme koju imamo. Na tjednim sastancima komandnog osoblja brigade iznosimo nase probleme i sugestije, i mi smo se slozili u vezi toga da cemo biti zahvalni svakoj organizaciji koja nam

pomaze ili to zeli uciniti, ali nam zaista ne odgovara da dobijamo  staru i isluzenu opremu. Obraticemo se nekom ko je u stanju da nam pomogne, da razgovara sa nama i vidi koje su nase stvarne potrebe. Bolje je da dobijemo jedno novo i ispravno crijevonego dvadeset isluzenih, a tako je i sa cizmama i unformama, ili cak dvadeset do dvadeset pet godina stara vozila koje ne mozemo koristiti ili naci  rezerne dijelove za njih. Za nas je skupo da odrzavamo stara vozila u pogonu. Zbog svega ovoga za na je bolje da dobijemo jednu novu stvar koja na je zaista potrebna nego vise stvari koje ce nam prouzrokovati vise problema nego koristi.

M: To su bila sva pitanja koja smo imali. Zelite li jos nesto dodati?

H: Nedavno je dokumentarni filma napravljen u svrhu prezentiranja naseg rada. Biti ce na engleskom jeziku i na bosanskom ( u procesu je montaze). Ako ce ovaj intervju biti objavljen negdje gdje ce ga moci vidjeti nasI mogucI buduci finansijeri, onda bih zelio da vam se zahvalim na toj mogucnosti.