Za one koji nemaju prijem holandskog radia. Mozda na programu od jula: Radio Zid - suti i slusaj. Isti je DJ, a muzika se moze opisati kao nesto izmedju americkog roka i ruskog folka.

Za one koji nisu u mogucnosti da cuju ovo: ili pomjerite dupe tamo gdje su desavanja ili prestanite da se zalite i uzivajte uz lokalnu radio stanicu.

AZC izbjeglicki centar Crailo

Proslog mjeseca sam isao u Holandiju i Darko se brinuo o biltenu. Nije bio kratak samo zato sto ga je sam radio nego i zato sto su mnogi mislili da dajemo previse informacija svaki mjesec. Zato smo odlucili da pisemo manje ali intenzivnije. Jedna stvar o kojoj Darko nije pisao je to da je POO bio domacin Jehanne van Woerkom. Jehanne dobrovoljno radi u izbjeglickom kampu Crailo u Holandiji. Radi sa djecom izmedju 2 i 4 godine starosti. Dosla je u Sarajevo da prisustvuje seminaru o traumatizovanoj djeci. Zapravo,ostala je duze nego ja, a kasnije je pismom objasnila da je bila prilicno zbunjena ogromnim potencijalom obrazovanih psihijatara i iskusnih ljudi koji su govorili o stvarima koje ona nije razumjela. A mislila je da je dosta iskusna u radu sa traumatizovanom djecom.
Vjerujem da Jehanne, iako nije potpuno svjesna specificne situacije na Balkanu i mozda je pomalo naivna u vezi sa gruboscu ovog svijeta, ima ouno pravo da se smije svim onim ljudima koji misle da se mogu smijati drugima zato sto zele da se osjecaju bolje. Jehanne ocigledno nije zeljela da se osjeca bolje, zeljela je samo da se osjeca dobro.
Pored pisma na mom stolu pronasao sam i knjizicu. To je knjizica koju je ona napisala dok je radila u izbjeglickom kampu.To je odlicna knjiga o stvarima za koje nikada noste ocekivali da ce biti normalne. Sigurno ne u Holandiji,zemlji o kojoj mladi u Bosni sanjaju svaki put kada ? puse… puse… puse... velike cigare.
Evo1, 3 nekih prica iz knjige koja se zove "Sticking up plasters"(Zagipsavanje).

Pored AZC-a postoji mjesto za vjezbanje gadjanja sto je rezultat nekadasnjeg vojnog kampa. 6 dana sedmicno to mjesto koristi policija vojska i streljacki klubovi. Ponekad se tu odrzavaju i takmicenja u streljastvu.
Zahtjevi da se pucanje prekine, bar dok ratne izbjeglice zive u istom kompleksu, bili su ignorisani od strane odgovornih ministara.
Dijete sa Kosova:
Svaki put kad cujem BUM BUM BUM sakrijem se, ali majka mi kaze da oni nece doci.
Zena iz Irana:
Moje dijete se boji u Crailo-u. Kada cuje pucanje misli da ce vojnici doci i zgrabiti njega i njegovog oca, kao nekada.
Djevojcica iz Sarajeva:
Svi smo poludjeli u Sarajevu. Sada zivimo u Crailo-u. Setala sam sa prijateljima. Poceli su pucati. Nismo znali gdje da se sakrijemo.
Muskarac i zena iz Bosne:
Nase selo je pet mjeseci bombardovano. Svaki dan cujemo zvuke iz Bosne. Kada mnogo pucaju, drhtimo u nasoj sobi u Crailo-u.
Dijete iz Somalije:
Kada se mnogo puca ona citav dan place. Njen otac je rekao doktoru da je to zbog pucanja. Doktor joj je dao tablete za spavanje.
Dzonu iz Liberije ne ide dobro. Sjedi u uglu i veoma je tih. Ne igra se, ne govori nista, ponekad otvori usta kao da ce vrisnuti, ali nikakav zvuk ne izlazi. Doktor se pita da li je Dzon autistican, da li su mu oci u redu, da li cuje… Njegova majka Dzejn kaze "Moj sin nije ni slijep ni gluh. " Mali pregled pokazuje da je majka u pravu. Ali Dzon je vidio previse sa mjesta gdje se skrivao u Liberiji, gdje su vojnici ubili njegove baku i dedu. On je previse mali da shvati da je ovdje siguran. I svaki put kada cuje eksploziju, Dzon misli da je u Liberiji, u ratu. Pucanje znaci ubijanje i njegova mala glava ne moze da izadje na kraj s tim. Kada se djeca napolju igraju, Dzon navlaci kaput preko glave i dize ruke u zrak, kao da je neko cudno strasilo. Kada posjetim njegovu sobu, jedino sto vidim su dva mala stopala kako vire ispod kreveta. Ponekad sjedimo jedan naspram drugog, on zatvori oci i nijedno od nas ne prica. Kristijan, simpaticni debeljuskasti djecak iz Zaira, vec nekoliko sedmica nije vidjen. Sada je oktobar. Vrijeme smrkanja, kasljanja i bolova u usima je pocelo. Mozda je Kristijan bolestan? Gdje je Kristijan? Pitala sam Fabricijevu majku koja zivi pored Kristijana. "To se desilo u 4h ujutro. Morali su odmah poci. Na vratima je bilo 5 policajaca. Kristijan star tri godine, njegova uvijek nasmijana majka i mala sestra umotana u peskir. Mogli su se obuci, ali nije im bilo dozvoljeno da ponesu bilo sta, cak ni pelene za bebu. Nisu mogli pozvati advokata. Avionom su vraceni u Zair. ". " Takva je politika"receno mi je kada sam se zalila u upravi AZC-a Crailo. Te noci sam na televiziji vidjela rat u Zairu, vojinke, glad mrtve ljude. Da li sam mogla naci Kristijana u masi ljudi koji preplaseno bjeze od nasilja.
"U Zairu je sve bezbjedno"kaze se u poruci ministarstva pravde.

Genocid nije prirodna katastrofa. Pitanja o genocidu I narusavanju ljudskih prava. Konferencija u oktobru 1996, koju su organizovali Ministarstvo vanjskih poslova, Ljekari bez granica, Institut Clingendaal, IKV itd. Prisutni su mnogi strani gosti iz svih svjetskih zarista.

Kako cete izbjecI eskalaciju medjunarodnih konflikata. Izgleda da slanje medjunarodnih mirovnih snaga podrzava vecina stranih izaslanika. Ruandski izaslanik ima drugu ideju. On kaze:"Umjesto vojske, treba da saljemo armiju psihijatara, jer su sukobljene strane bolesne.
Adnan, bivsi bosanski vojnik koji ne zeli vise da se bori, dolazi na kafu. "Kako ste?" pita ga radnik, volonter. "Malo lose. Teski ste ljudi", kaze on. "Mislim da su Srbi teski ljudi. "Vrti glavom. "Svi su oni losI" vice on. "Znate li kako je kad spavate i vase komsije dolaze da vas ubiju? Zamislite, takvi fasisti u mojoj zemlji. Ne zaustavljaju se tu, preci ce i granicu. Kada bi bio rat u Evropi, u Holandiji takodje, I vi ga ne budete vidjeli, za razliku od vasih unuka, tada cu ja stajati i gledati. Kao i vi nas sada. I ne cinite nista!" Sutimo, na ovo se nema sta reci, nemocnost i tuga, sve izlazi na vidjelo
. Adnan zivi u Crailo-u, u kuci na tockovima, sa Hrvatom , Srbinom i Madjarom iz Vojvodine.
"Preko dana se trudimo da se dobro slazemo. Zajedno pijemo kafu, jedemo, pricamo. Ali moji sustnari mi kazu da glasno pricam u snu, da cu napasti Hrvate i Srbe. To je tesko. Stalno mi je to u glavi. "
Za izlaganje slika djece prvo mi je bila potrebna dozvola roditelja. Ovaj put je red na roditelje Lidije iz Angole. Iz zvucnika dopire muzika Antila. Muzika kruzi golom i bezbojnom sobom. Prije nego sto mu iznesem svoju molbu, otac kaze:"Prvo plesemo. "I plesemo po sobi, dok nas posmatra majka Fatima. Rekla je da dobro plesem. Divno je na trenutak zaboraviti nevolje u Crailo-u i osjecati se radosnom. A sta je sa slikama? "Naravno, stavi ih. To je genijalno! Ali obecaj da ces se uvijek vracati da pleses!"

Jehanne van Woerkom
AZC Crailo
Amerfoortseweg 111
1251 AV Laren
( 0031) (0) 35-692900

Dayton Import Export film

Takodje iz Holandije i zbog toga, posebno interesantno holandskim citaocima ovog magazina.
Izvinite svi ljudi svijeta. Holandski citaoci nisu uvjereni , ali ipak svi zele da citaju ovo. Zale se da je previse informacija. Umjesto da odaberu nesto iz svog luksuznog stanja, da pokazu drugima da moze biti bolje. Pa, ovdje imaju nesto, vidjecemo mogu li otkriti sta je to.
Bart Lodewijks i Gerard Hulsenbeck zavrsili su film koji su snimali u BiH prosle godine. Film se zove"Dejton Import Eksport" i traje kratko, oko 20 minuta. Prikazuje kako stranci prezentuju vijesti kod svoje kuce, proslavu Nove godine u Sarajevu, dizajnerski studio "New Design" i njihovu filozofiju, koncert Gluhog doba u Zenici koji se koristi da se pokaze jedan totalno drukciji svijet. Prikazuje u proslavu Nove godine u Psihijatrijskoj klinici u Pazaricu, gdje su Peter Vilk i njegovi prijatelji dali sve od sebe i bilo je dobro, dobro, dobro… Takodje prikazuje kako pazljivo rade ulicni cistaci u Mostaru, i jos mnogo vise. Ovaj film ce se emitovati na holandskoj TV u toku ove godine i kopija je dostupna preko POO. Na zalost, moramo naplatiti troskove kopiranja i slanja.
"Dejton Import Export" je jos jedan dokaz da jos uvijek ima slobodoumnih ljudi u Holandiji i BiH i da postoje ljudi kojima je stalo do toga.

---