Ili, Sarajevo, onakvo kakvo zaista jeste.
Jedan od posljednjih suncanih dana ovog oktobra, odlucio sam iskoristiti za bicikliranje. Uzduz i poprijeko grada, a i sire. Nakon par sati, zaustavio sam se na Marijindvoru. Ili, tacnije, na tamosnjoj buvljoj pijaci. Nisam bio tamo nikada. Svakodnevno prolazeci pored lako je bilo primjetiti da su tu neki ljudi i da prodaju nesto. Iz ovog ili onog razloga nisam obracao pretjerano paznju na njih. I to je izgleda sasvim normalno, u danasnjem degradiranom svijetu u kome ljudi imaju sve manje vremena za one druge. Zivot sastavljen od svakodnevne jurnjave izmedju faxa, posla, kinoteke i doma ne ostavlja vremena za ostale stvari.
Ulazim.
Ljudi je svakojakih. Sudeci po imenima i naglascima koji odjekuju, dolaze doslovice sa svih strana. Iz istog razloga. Bijeda ne pita niti za ime niti za nacionalnost. Jednostavno uzima. To se najbolje vidi na njihovim licima. Neki od njih, mozda su i mladi, ali tako zasigurno ne izgledaju. Od jutra do mraka - oni su tu. Po blatu i zimi, svakim danom ispunjavajuci dio svoje "karme". Tu su, vidi apsurda, samo nekoliko desetina metara dalje od zgrade skupstine Bosne i Hercegovine. Kontrast je ocit, na trenutke nevjerovatan. Sa jedne strane bljestavilo automobila, mermera, zlata... a sa druge strane? Bijeda. Jednom rijecju, i bez uvrede na iciji racun. Ako nekada dodjete u Sarajevo otidjite tamo. Mozete kupiti 7 knjiga (Krleza, Tisma, Calvino, Andric...) i 3 Alan Forda za 20 DM, kao ja jucer, na primjer. Dijelove za automobile, pokvarene satove, istrosene baterije, LP ploce koje su prezivjele rat (Crvena jabuka za maaaarku Dzasmine, maaaarku, ista ona ploca koju bi poznanik iz Kanade platio suvim zlatom...)...
Dodjite. Upoznajte Sarajevo kakvo ono zaista jeste. Ne dajte da vas zavaraju bogato dekorisani izlozi, nasmjeseni ljudi, taze renovirane zgrade, bilo sto. Upoznajte istinu, mozda bolnu i poraznu, ali ipak istinu. Tu je, oko nas.