U Banja Luci smo sreli Gorana, momka oko 2m. visokog, koji ima
oko 20 godina. On radi na radiju, studio A, a to je jedna razumna nezavisna
stanica koja se ne bavi politikom. On je predlocio da bude vodickroz grad,
a ja sam tu ponudu velikodusno prihvatio. Razgovarali smo o muzici. Ja
poznajem dosta muzike iz bivse Jugoslavije posto sam svirao u jednoj slovenackoj
grupi 80-tih. Ispalo je da je to jedan od njegovih omiljenih bendova. On
takodjer ima snimak grupe Blind, holandske grupe koja je svirala u Banja
Luci prije rata. Goran je bio na ovom koncertu na kojem nije bilo mnogo
ljudi.
Takodjer smo sreli Mirzu. Srce ovih mladih muzicara i zaljubljenika
u muziku govori. Nakon sto smo spomenuli nekoliko grupa, on je rekao:"
Ja ne zelim samo da znam sta ti se sviða nego zasto ti se to sviða".
Licno ja sam uvijek dirnut kada su ljudi tako otvoreni u iskazivanju osjecaja.
Koliko samo brbljivaca sretnete koji samo sele da govore i budu dio toga,
cak iako je to nista. Ovi momci ne gube ni minutu. Vidim buducnost Banja
Luke, a i nadam se da ce ovi momci to isto vidjeti. Banja Luci trebaju
ovakvi ljudi da bi izasla iz izolacije koju je sama odabala.
U Banja Luci smo posjetili i DIA-u. Ali o tome cemo vam pisati
kada napravimo potpuni clanak o ovoj organizaciji.
Takodjer smo posjetili CRC - IYB.