Junski uvod
Dosli smo na ovu planetu prije no sto je poceo dan, prije no sto je pocela nova era.
Da li je to sada vazno. Ovde smo i zivjet cemo jos dug. To je nase pravo.
Ipak, panika nas zahvata, nas i svijet, na ulazu u novi milenij, novu dekadu, novo stoljece.
Izgleda kao Nova godina, dani kada su ljudi pod snaznim stresom. Osjecanje koje ne moze i ne treba neophodno biti opisano.
Nesigurnost imamo zbog kraja koji nam najavljuju i zbog neznanja da li ce, tamo negdje drugdje, u drugom vremenu, biti bolje. Ili...
Samo, sadasnje je osjecanje jednako kao uzbudjenje pred novogodisnju noc. Uvecano 1000 puta.
Zato su i problemi sa kojima se ljudi susrecu posljedjih mjeseci toliko veliki, neuklapajuci se u staticni svijet humanih, ljudskih bica.1000 puta jaca osjecanja, misljenja i emocije, moraju biti stopljeni sa mozgom koji takvu funkciju nije imao tokom posljednjih 1000 godina.
Jedan je prijatelj organizovao festival na otvorenom. Vremenska je prognoza najavljivala vjetar, kisu, gromove i andjele. Umjesto pitanja sta da radi trebao je otici i raditi. Vise vjerovati sebi. Manje sujevjerju I prijetnjama, koje su tek dio praznine koja neminovno ispunjava zivot.
Interesantan je proracun da su djeca za prvih 12 godina svog zivota preko TV-a, naravno, imala priliku vidjeti 40 000 ubistava. Ako pocnemo kalkulirati mozemo reci: "Necete doseci kraj svijeta tom brzinom sve dok ne dosegnete starost od 17 000 godina".
Jos jedna od stvari kojim plase jeste solarna eklipsa koja ce se desiti nad nasim nebom u avgustu. Poredeci to sa vremenom Isusa, naci cemo slican fenomen. No, u to vrijeme ljudi nisu bili kadri racunati i proracunavati dogadjaje, objavljivati ih milionima ljudi i siriti sujevjerje sa kojim se danas susrecemo.
Mozda grijesim, no, radi li se o cinjenici da se ljudi plase od svega sto ne mogu da nadvladaju i cemu ne mogu da se suprotstave. Vjerovatno da. Moguce je da drzave, koje trenutno egzistiraju, opstanu jako dugo, mnogo duze od ocekivanog. Mnogo sigurnijom ona izgleda od alternativa koje se nude, ako one zapravo i postoje. Zato je ta cinjenica zastrasujuca.
Mozda grijesim kada poredim situaciju sa onom od prije 2000 godina. Vjerovatno ljudi istoriju ne trebaju u vremenu kada mediji svakodnevno ustolicavaju nove i nove mitove u bezvremenu. Mislim da je kraj svijeta prilicno arogantan nacin razmisljanja. Potopi, vulkani, meteori i dinosauri, svi su se trudili pokazati kraj svijeta koji nije dosao.
Mozda se samo radi o kraju ljudi. No, bilo bi bogohulno kriviti svevisnjeg zbog toga.
Zato nastojimo djelovati u duhu humanosti, udaljeni od dnevne rutine. Sto se ne uklapa u svijet u kome ljudi misle da prije svega oni imaju pravo i nuznost da otvaraju usta i reaguju.
Zelimo sretno ljeto, jesen, zimu i sve ostalo, neophodno za normalan razvoj vas, zivotinja i planeta.
Pozdrav!