POO je poceo sa radom u oktobru 1997, skoro dvije godine nakon rata, kada su vece humanitarne organizacije (vladine i nevladine) bile aktivne. U stvari, prve od njih su vec napustale Bosnu i Hercegovinu. Najvece patnje su bile gotove ali cekala je velika praznina. Zemlju su i dalje vodili ljudi koji su izazvali rat, zemlja je i dalje potpuno zavisila od vanjske politike njenih susjeda i medjunarodne politike. Pored toga, kompletan temelj drustva je nestao; stotine hiljada izbjeglica, koje sada zive negdje drugo ali bez osjecaja da se nalaza kod kuce (tzv. raseljena lica), stotine hiljada mrtvih i drugih koji tuguju za njima, stotine hiljada (uglavnom) mladih i obrazovanih ljudi koji su napustili zemlju, ostavljajuci iza sebe roditelje koji sada, u starosti, moraju da se brinu sami o sebi, mafijaski tipovi i monopolisti koji nastoje da vode i kontrolisu ovu malu i mladu zemlju, a narocito osjecaj medju mladima koji su jos ovdje, da ovo mjesto nikada nece valjati i da ce ih drugi smatrati glupim, nerazvijenim i barbarskim. Drugim rijecima; snazan kompleks nize vrijednosti i, sto neki ljudi zovu "kopleks zrtve", djelomicno podrzan od strane medjunarodne zajednice koju uglavnom predstavljaju ambiciozni ljudi sa ogromnom platom i slobodom da dolaze i odlaze kad pozele.
I sa unistenom privredom, ova zemlja treba da ide u korak sa medjunarodnim standardima. Ali to ce potrajati.

A kakva je situacija sada?
Dvije sedmice nakon pocetka rada POO-a u Sarajevu, drzavna PTT kompanija je osnovala svoj server bih.net. Jedan saradnik POO-a je stajao u redu i sreo jednu stariju zenu iz Luksemburga, koja je takodjer predstavljala drugu generaciju humanitarnih organizacija. Ona je rekla: "Prve godine nakon rata bila je euforija, druge godine nada, trece godine ocaj, i trebalo je osam godina do normalizacije situacije". Pitali smo je da je 8 takodjer broj za beskonacnost i znala je. Ovaj izvjestaj napisan je pet godina poslije rata.
Nacionalne stranke su ponovo pobijedile na posljednjim izborima i nacionalisticka ideologija je duboko ukorijenjena u drustvu. Zemlja je beskonacno podijeljena i taj okrutni krug je veoma tesko prekinuti. To je poput koktela ciji sastojci se mogu razdvojiti putem nekoliko komplikovanih hemijskih procesa. Jednom razdvojeni, malo osakaceni nakon tih procesa, oni nemogu ponovo napraviti isti koktel. Dejtonski mirovni sporazum za Bosnu i Hercegovinu podrzava zastranjivanje zemlje i dodaje jedan novi sastojak, medjunarodnu zajednicu, kao vezu. Ali sa moci koja je veca od moci parlamenta ili predsjednika. Dejtonskim mirovnim sporazumom svi su bili zadovoljeni pa tako sada niko nije zadovoljan. Bosnjaci nisu zadovoljni jer vide da Bosna i Hercegovina ne funkcionise kao jedna drzava, Hrvati nisu zadovoljni jer nemaju entitet kao Srbi, a Srbi nisu zadovoljni jer ne mogu raditi sta god pozele u svom entitetu i svi Bosanci zajedno su nezadovoljni jer su im istorija i buducnost propali.

Bosna i Hercegovina je zemlja u kojoj ima dosta neobrazovanih ljudi ili ljudi koji su obrazovani sa ratnim mislima. Mnogi visoko obrazovani ljudi su otisli i seljaci, da budemo direktni, vladaju zemljom, tako da mnogo mladih, narocito urbana omladina, pokusavaju pronaci srecu negdje drugo. Ponekad se govori da je to i cilj medjunarodne zajednice, da uzima plodove ove mlade zemlje i na taj nacin minimizira svoju ???ostarjelu situaciju??? u sopstvenoj zemlji, ostavljajuci Bosnu i Hercegovinu kao gomilu.... Ali takve ideje nisu bitne u ovom izvjestaju. Kako bilo, ankete pokazuju da 62% ljudi (izmedju 20 i 45 god) zele da napuste zemlju.

Kada je POO poceo sa radom, bilo je vrlo tesko za ljude da putuju po zemlji. Nekoliko radnji medjunarodne zajednice, kao sto su jedinstvene registracijske tablice i moneta, postiglo je to da je sada putovanje moguce, manje-vise bez problema.
Veliki dio razorenih kuca je popravljen, iako ostaje jos mnogo mjesta na kojima je to jos uvijek neizvedivo.
Neke izbjeglice su se vratile, iako je u pocetku to prolazilo sa problemima ili opasanostima. U nekim dijelovima povratak tece lakse a u drugim teze. Mora se reci da mnoge izbjeglice ne zele da se vrate jer ne zele da se suoce sa prosloscu ili ne zele da zive u mjestima gdje bi bili manjina. Privatizacija ide veoma sporo i rijetko sa pozitivnim rezultatom; velike neprofitabilne kompanije nemaju posla, profitabilne kompanije rade ali njihov profit ide nekolicini ljudi a ne cijelom drustvu.
Kod nekretnina postoji dosta nejasnoca oko vlasnickih prava. Osim toga, mnogi ljudi su izgubili sve sto su imali i ne mogu iskoristiti svoje pravo da kupe svoju kucu.
Nezaposlenost je i dalje prisutna, vise od 50% a nekad vise od 75%.

S druge strane, inspirativno je gledati mnogo ljudi kako ostavljaju predrasude po strani i pokusavaju da rade sto vise da bi omogucili normalan zivot u kojem nacionalizam i strah ne igraju u njihovim mislima i radnjama.

Bosna i Hercegovina je cudna zemlja. Sve sto se desi dobije posebnu dimenziju, neocekivanu stranu, komplikaciju, bogatstvo. Bosanci nisu izgubili mnogo od ovih talenata. Nekad ljudi kazu: "U Bosni je iznenadjenje nemoguce, jer je sve moguce." Ali u Bosni, ljudi govore tiho. Price ne mogu preci vrhove planina i zato se uvijek vracaju u drustvo. Zato se mnoge stvari ne spominju niti se o njima sapuce. Bosna je za 1/3 veca od Holandije, ali kad bi uzeli vruce zeljezo i poravnili je, bila bi tri puta veca od Holandije.

Treba spomenuti da narocito Sarajevo ima lice koje pokazuje radni duh Bosanskog naroda. U nekim stvarima, grad izgleda bolje nego prije rata. To je predivan grad smjesten izmedju planina.

Bosanci su svjesni cinjenice da su bili suoceni sa ratom koje su uvezle strane sile u Bosnu. Stranci su diktirali i mirovni sporazum koji je dosao kasnije. Zbog toga, medjunarodna politika jos uvijek ima ogroman uticaj na situaciju u Bosni i Hercegovini. Sjetite se NATO rata u Jugoslaviji, politickih promjena u Hrvatskoj i Jugoslaviji (Srbija), planova EU o prosirenju i Americkih izbora. Posto se ove promjene odvijaju jako brzo, moglo bi se reci da Bosanci uglavnom cekaju da vide sta ce se desiti.

U ovih 5 godina nije se mnogo promijenilo na politickoj sceni, nova lica dominiraju starim partijama. Moglo bi se reci da Bosna kao drzava jedva funkcionise zbog raznih dijelova zemlje koji rade za svoj interes, ukljucujuci i medjunarodnu zajednicu.Na kraju dobijete neku mjesavinu, ali sve strane i dalje nastavljaju da rade za svoj interes tako da se svi trude da zadrze takvo stanje.
Korupcija (ukljucujuci i zakonsku) suvereno vlada. Cak i medjunarodna zajednica ima udio u ovom kolacu. I sta se desi kada dodjete u Bosnu sa nekim moralnim argumentima, a cini se da taj moral ne vrijedi ovdje bas puno; ljudi ce se ponasati onako kako su nauceni i moralnost postaje navika koja se koristi samo u drustvenim razgovorima.

Posto bi POO zelio da doda i podrzi "iskustvo umjetnosti i kulture" uopste, i posto POO kulturu vidi kao sustinski dio svakodnevnog zivota, jedno poglavlje ovog izvjestaja iskoristicemo za tu temu.
Sarajevo i Bosna i Hercegovina je mjesto odakle dolaze velike licnosti, naucnici i umjetnici. Sjetite se Ive Andrica, Nikole Tesle, Emira Kusturice i mnogih drugih. Narocito su siroko poznati i razvijeni poezija i muzika. Prije rata, u Bosni i Hercegivini se mogao naci svaki stil muzike; Romska muzika, sevdalinke, kolo, izmedu ostalih, predstavljaju narodni stil ali, u isto vrijeme, mozete pronaci i avangardu, underground rock muziku, pop, pank, jazz itd. Razni ljudi, Bosnjaci, Srbi, Hrvati, Jevreji, Dalmatinci, Istrijani, Albanci, Madjari, svi oni su ostavili svoj uticaj na muziku.
Rat je mnogim muzicarima onemogucio normalan zivot; njihovo trziste je bilo medju prvima koja su nestala. Postala je rijetkost vidjeti spontane ulicne performanse. Ponekad se pojave grupe i dance grupe koje su cesto vezane za nacionalne stranke jer one imaju novac. Vise ne mozete vidjeti neki mali orkestar, vec pojedince kako koriste sampler klavijaturu i to cesto sa groznim kvalitetom zvuka. Mnogi mladi muzicari su otisli. Od nove muzike se ne moze zivjeti tako da mnogi i dalje sviraju staru muziku. Ono sto je ostalo od pop scene uglavnom sacinjavaju stare "predratne zvijezde".
Dosta medjunarodnih umjetnika dolazi u Bosnu i Hercegovinu i, pored diplomata, ljudi koji rade za NVO i novinari su najcesci posjetioci velikih festivala.
Nekoliko njih je sviralo na tim festivalima i vecerima koje je organizovala medjunarodna zajednica a neki od njih su se snasli i na underground sceni. U Sarajevu postoji dobra klima za festivale; odlican filmski festival ali i dobar jazz, dance, pozoriste i muzicke festivale, bilo sta. Jedino sto Sarajevo nema je mjesto gdje bi se mladi redovno sastajali, nema javnu koncertnu dvoranu, omladinski klub ili nesto slicno iako postoji velika zelja za tim.