Utisci iz eksplodirane zemlje.

1. Predgovor Martin.S.Past
2. Pacman vodi u Sarajevo, pise Mark Rakers
3. Rijeci sa njegovim fotografijama
4. Holiday Fin, pise Paul Beekhuis
5. Rijeci sa njegovim fotografijama
6. CoMuSa, i kako smo stupili u kontakt, pise Martin S. Past

1. Predgovor

Juni,1996. Puske su utihnule, topovi se vise ne cuju.
Za vrijeme nase posjete porusenom gradu Sarajevu, vladala je euforicna atmosfera.Znam da ce to polako nestati. Do septembarskih izbora, mnogi politicari ce pokazati svoja lica. Znamo da ce i to nestati. Zima je pocela polako, ali je dugo trajala.Dejton sadrzi vise dogovora o transportu i isporuci oruzja nego o njegovom smanjenju, i ono nece nestati. 
Jedno nam je postalo jasno. Nevjerovatni utisci koje smo stekli namijenjeni su stimulisanju medjunarodnog duha prema BiH.
Mediji nas skoro stidljivo informisu o sudjenjima u Hagu, o nekim problemima u Mostaru, ilegalnim krijumcarskim aktivnostima Karadzica i Krajisnika, Milosevicevoj mocnoj igri i odjelomicno neuspjelojposjeti Pape. S druge strane, dobre vijesti sa Balkana su skrivane ispod, tzv.realnih informacija globalnih medija, iako je veliki broj malih i uspjesnih projekata realizovan.
"The Challenge", holandski dobrotvorni TV program je poslao muzicke instrumente, Ed Van Thijn, nezavisni sef posmatraca na izborima 1996, napisao je knjigu iz koje je jasno da su mnoge organizacije transportovale materijale i radile u izbjeglickim kampovima. Mnogo malih organizacija je konstruktivno saradjivalo.
Ove nevjerovatne informacije je prikupilo "6th Column", fondacija za kulturnu izgradnju, koja je napravila praktican plan. Sa nasim utiscima i video snimcima, pokusali smo prikupiti sredstva za nabavku dva vozila za transport invalidskih kolica. Osim sto podrzavamo lokalno stanje u Bosni, mi takodje pokusavamo da uticemo na javnost Holandije.
To se desava kroz citanja u bibliotekama, skolama i festivalima kulture,kao i kroz saradnju sa lokalnim organizacijama i stampom.
Ovaj projekat vodi Eindhoven Peace Shop, a u Sarajevu ga sprovodi Community Music Sarajevo.
Trenutno je juni 1997 i mnogo bi se moglo reci i pisati o ovome. Nastavicemo da to radimo. Ali, takodje postoji dovoljan broj razloga da pronadjemo druge nacine za prezentaciju ovog projekta.
Posto je nekoliko fotografa ucestvovalo u ovom projektu, ocigledno je da ce se izdati knjiga fotografija. Fotografije daju trajnu vrijednost odredjenom intervalu snimanja.
Izabrana forma ce biti privremena, iako smo zeljeli da radimo na trajnijim rjesenjima.
Ovaj paradoks nas ne smije sprijeciti da zahvalimo svim organizacijama, institucijama, kompanijama, fondovima, centrima i individualcima koji su nam pomogli. Od sveg srca im zelimo sve najbolje.
Njihov doprinos je neophodan za reintegraciju bivse Jugoslavije.
Vratimo se humanosti.
Puno srece u borbi za jednak dio materijalnog i srece.


Martin S. Past







2.  Pacman vodi u Sarajevo
     pise Marc Rakers

Prije samo 10 godina, vozio sam se kroz citavu Jugoslaviju sa svojom djevojkom. Nismo znali nista o etnickim razlikama kao sto japanski turisti ne znaju nista o frizijancima i limburzanima. U Doboju, malom gradu u Bosni, upoznali smo par mladih ljudi koji su nas pozvali da ostanemo nekoliko dana. Kad je pocela tema o etnickim razlikama, ljudi su nam se smijali. "Etnicki problemi ? U Bosni? Nemoguce!" "Njegova majka je Hrvatica, otac Srbin, njena majka Srpkinja, otac Musliman,njegova majka Muslimanka,otac Srbin..."
Nacin na koji je Tigram predstavio svoje prijatelje. "Bosna je toliko izmijesana da su etnicki sukobi nemoguci", po opstem misljenju. Nekoliko godina kasnije taj isti Tigram nas je nazvao.Rat se blizio Doboju i on nije zelio biti dio njega. Zelio je da ode i pitao moze li ostati neko vrijeme kod nas...
Poslije 8 godina i teskog rata, ponovo sam krenuo tamo biciklom. U Bosnu... U Sarajevu cu posjetiti Tigrama i njegovu prijateljicu Naidu. Tigram misli da sam vjerovatno prvi biciklista koji dolazi nakon toliko vremena. Kaze da moram paziti na ostecene puteve, ali inace je sigurno. Iz Rijeke sam krenuo predivnim hrvatskim planinskim putevima do Ploca. Negdje na pola puta, blizu i u gradu Zadru, dobijam pribliznu sliku onoga sto cu vidjeti u Bosni. Pocinje sa odskakanjem bicikla po rupama na putu.Kada sam prosao trecu rupu, shvatio sam da je to posljedica granate. Onda vidim sve vise kuca sa rupama u zidovima. Udari granata i metaka. Totalno unistena kuca uz sam put. I jos jedna. Uskoro pocinjem gubiti pojam o broju. 
Razaranje je uglavnom zbog etnickog ciscenja. Vidim mnogo neostecenih kuca i izmedju njih one koje su strucno razorene. Nakon Zadra, razaranje izgleda manje. Jos uvijek sam pod utiskom onoga sto sam vidio i stao sam u jednom mirnom mjestu na obali da razmislim o tome. Do sada sam o izgledu rata znao samo ono sto sam vidio na televiziji i slikama. U stvari je sve mnogo gore, a nisam jos ni stigao do Bosne. Nakon Ploca pocinje jedan od vecih puteva prema Sarajevu. Na granici papire mi provjerava carinik. Hoda oko mog bicikla i provjerava broj registracije. Kad je vratio papire,nasmijesio se ohrabrujuce. Pozdravlja me i pusta u Bosnu. Da bih stigao u Sarajevo moram samo pratiti znakove Pacman koje su postavile jedinice SFOR-a. 
Uskoro sam blizu Mostara. Razoren je sa svih strana. Gdje god da pogledam. Sokantno je. Pokusavam da zamislim kako je bilo za vrijeme rata. Smrt i opasnost svuda. Zivot se nastavlja u podrumima i rovovima. Dobri susjedi postaju opasni neprijatelji. Nevjerovatno. Na nekim mjestima, UN su postavili privremene mostove. Kontrolni punktovi su nestali i sada se mogu vidjeti samo vojnici SFOR-a sa dosadom na licima i vojnim vozilima. U selima prolazim pored ljudi koji me radoznalo gledaju. Narocito djeca bulje otvorenih usta dok im ne nestanem iz vidokruga. Nema mnogo motora u poslije ratnoj Bosni. Ljudi koji prolaze u autima, masu mi ili dizu palac. Gostoljubivost mi odvraca paznju od devastacije i cini me manje depresivnim.
Da bih dosao do Sarajeva, moram krenuti visokim planinskim prolazom.  Tamo je jos uvijek snijeg i hladno je. Kad put krene prema dole, sunce se vraca i vidim linije horizonta. Sarajevo. Trenutak prije nego sto cu  proci kroz Ilidzu koja je bila u rukama Srba za vrijeme rata. Izmedju Ilidze i Sarajeva je bilo nekoliko linija fronta. Puteve prema Sarajevu je blokirala policija, jer danas dolazi Papa. On stize avionom. Sav saobracaj je usmjeren na uski osteceni put. Ispod puta koji je bio rasciscen za Papu, nadjeno je nekoliko mina sa elektricnim kablovima. Vlasti kazu da mine nisu bile tu prije dvije sedmice.
Grad je pun policije i SFOR-ovih vojnika. Svi policajci koriste zvizdaljke. U jednom naselju daleko od centra, zapeo sam u saobracajnoj guzvi. Na svakom uglu je policajac i jedino sto mogu je da vozim u krug. Policajac kojeg sam pitao za pravac zeli da vidi moju vozacku dozvolu i prepisuje neke podatke u svoju knjizicu. Ukljucujuci frazu "gradonacelnik Amsterdama". Na autobuskoj stanici pitam da li neko govori engleski. Javio se mladic od 20 godina. Pokazujem mu adresu mojih prijatelja i on se ponudio da me odvede tamo. On je posao u piceriju iza ugla i svakako mora tim putem. Smijesta se na zadnje sjediste i tako stizemo do stana gdje privremeno zive moji prijatelji. Zgrada je tesko ostecena. Trecina stanova je izgorjela. Prednji dio izgleda kao svajcarski sir.
U izgorjelom haustoru nema svjetla. Lift ne radi. Nekoliko unutrasnjih zidova je probijeno,jer su ulazna vrata bila pod snajperskom vatrom. Samo zadnji dio stana Tigrama i Naide je upotrebljiv. Prednji dio je izgorio. Zidovi su puni rupa od metaka. Tek prije nekoliko mjeseci, zamijenili su debele najlone UNHCR-a staklom. U dnevnoj sobi je pec koju su sami napravili. U kuhinji je ogromno bure sa vodom jer su cesta iskljucenja vode kao i struje. Kuhinjski ormarici sadrze dugotrajne konzerve koje dolaze iz strane humanitarne pomoci. Na njima cesto pise velikim plavim slovima "poklon od ECHO-a". Tigram i Naida kazu da je njihova ulica bila linija fronta izmedju Srba i Bosanaca. Ulica je duga samo 30 metara ali njen prelazak za vrijeme rata znacio je sigurnu smrt. Bilo je sigurnije ici kroz tunel na aerodromu, preko planine Igman, kroz hrvatsku teritoriju u Zagreb, Budimpestu i Srbiju, pa onda nazad na srpsku teritoriju u Bosnu.I tako dalje do Sarajeva na srpskoj strani u naselje koje se zove Grbavica. Suprotna strana ulice. Grbavica je danas dio bosanskog grada Sarajevo. Kada su odlazili, Srbi su odnijeli sve vrijedne stvari sa sobom. Stanovi su potpuno opustoseni i onda zapaljeni. Sada uglavnom bosanske izbjeglice koje su dosle sa sela, ziva tamo. Sve je popravljeno na brzinu. Naida je dosla za vrijeme rata iz relativno mirnog grada Tuzle. Zeljela je da studira farmaciju. Prvo je morala putovati nocu preko Igmana koji je bio pod stalnom vatrom, pa onda kroz tunel na aerodromu. Putovala je istim putem nekoliko puta da bi posjetila roditelje. Srecom, par puta se mogla voziti sa generalom s kojim je u rodu. Tigram je napustio svoje rodno mjesto, Doboj, nekoliko mjeseci nakon pocetka rata. Doboj su okupirali Srbi i ne moze se vratiti tamo. Za vrijeme rata je boravio u Frankfurtu i radio u bolnici kao medicinar. Dobrovoljno se vratio prije godinu dana da pomogne u rekonstrukciji svoje zemlje. Sada radi kao doktor u gradskoj ambulanti. Cesto se susrece sa ljudima koji su se povrijedili na ostatke mina. Cesto su u pitanju djeca. Kasnije te sedmice, Tigram me odveo u jedan drugi stan koji je bio na liniji fronta. On i Naida razmisljaju o preseljenju u jedan od tih stanova, jer ce uskoro morati napustiti ovaj u kojem su sada. Ljudi kojima zvanicno pripada taj stan su jos u Njemackoj, ali ce morati da se vrate. Stan o kojem razmisljaju Tigram i Naida nije toliko ostecen. Nema prozorskih okvira, ali nije izgorio. U kuhinji je rupa koja je koristena za snajper. Pored nje je stolica i nekoliko praznih boca. Pod je pun papira prethodnih stanara. Nasao sam vjezbanku sa djecijim crtezima. Problem za Tigrama i Naidu je taj sto svakog dana vlasnik (kompanija ili lokalni autoritet ) moze doci na vrata i istjerati ih napolje. Time gube sav svoj materijal, vrijeme i energiju. Konacni rezultat bi mogao biti i dobar, ali u stvari, oni i nemaju mnogo izbora.
Mnogo sam hodao po gradu za vrijeme svog boravka. Tramvajem sam isao u predgradja jer sam zelio vidjeti kako izgledaju. Grad je dug i uzak, sa velikim bulevarom koji vodi u centar. Izmedju automobilskih traka, ima mnogo tramvaja. Za vrijeme rata ovaj put je bio poznat kao "Aleja snajpera". Srpski snajperisti su pucali na saobracaj. Preporucena brzina je bila 120km/h. Cini se da neki vozaci ne znaju da snajpera vise nema. Voze brzo i ne brinu o pjesacima koji pokusavaju doci do tramvaja. Nimalo.
Grijanje je predstavljalo veliki problem za vrijeme rata. Mnogo drveca je nestalo u improvizovanim pecima. Centralni park vise ne postoji. Sada su nova stabla posadjena uz puteve. Ponekad je bilo plina, ali niko nije mogao reci kada, koliko dugo i u kojim dijelovima grada ce ga biti. Ljudi su se sami prikljucivali na gasnu mrezu. Razlomili su ulice i postavili improvizovane cijevi. Koristile su se cijevi pokvarenih instalacija za grijanje. Ali takodje su se koristila gumena crijeva za gasenje pozara i gume od bicikla. Mnogo nesreca se dogodilo, ali ako je bilo plina, imali su ga.
Nevjerovatno je vidjeti kako su blizu i duboko u grad dosezale linije fronta. Na mnogim mjestima rovovi su kopani izmedju zgrada. Ponekad cak i kroz podrume. Ponekad je jedna zgrada bila  djelimicno u rukama Srba, a drugim dijelom u rukama Bosanaca. Nevjerovatno je kako su ljudi prezivjeli ovaj rat.
Zivot u Sarajevu nije mogao biti potpuno zaustavljen. Sarajevo je jos zivo, ali uz ogromne teskoce. Nezaposlenost je velika i plate su male. Ozivljavanje grada sporo ide, jer je malo novca. Rekonstrukcija se vrsi na jednostavne nacine, a izgradnja kuca je san buducnosti. Podrska iz inostranstva je neophodna. Mnogi ljudi se plase ponovnog rata, ako SFOR trupe odu kuci. 
Odlazim nakon sedmice i po u Sarajevu. U povratku idem kroz veliki dio Bosne i vozim 40 KM kroz srpsku teritoriju. Nakon svih prica, malo sam uplasen. SFOR cuva puteve koji se sada zovu Plava Ptica. Nakon 20 Km nalazi se policijsko auto uz put. Dize znak i zahtjeva da stanem. Zeli da vidi sve papire koje imam. Proucava ih i polako vraca. Smjeska se i pokazuje na oblake. Kao da hoce da kaze "Los dan za biciklistu". Mogu ici. Put vodi kroz Bihac. Znam to ime iz vremena kad je rat dosao do mene preko TV, novina i radija. Bila je krvava borba u Bihacu. Na 80 KM prije grada, devastacija pocinje. Sve gradjevine su unistene. Prazna rupa gdje su nekad bili prozori, bulji u mene. Sa moje lijeve i desne strane. Prolazim kroz nekoliko napustenih sela. Nema gotovo nikakvog saobracaja i pada kisa. Zastrasujuca neprirodna sfera. Nema radnje za mehanicke probleme. Razmisljam o ljudima koji su zivjeli tu. O djeci koja su se igrala. O traumama koje ce biti ovdje jos decenijama. Put traje 80 Km i sve je unisteno. Kosmar. Na granici izmedju Bosne i Hrvatske, nekoliko KM iza Bihaca, kisa prelazi u snijeg. Hladno je. 


3.  Slike Marca Rakersa

1.  Stan u kojem trenutno zive Tigram i Naida.
2. Prije rata Sarajevo je imalo oko 400 000 stanovnika. Mnogi su za vrijeme rata otisli na sigurnije mjesto. Mnogi drugi su dosli u grad jer su im sela unistena. Cesto nalaze utociste u razorenim kucama. 
5. Narocito su visoki spratovi bili nesigurni. Ili bolje, nizi djelovi su bili relativno sigurni. Najveci dio stanova na visokim spratovima su izgorjeli. Polako je zgrade osvajala destrukcija. Sprat po sprat. 
6.  Bivsa zgrada  bosanskog parlamenta. Ovdje je poceo rat u Sarajevu, kada su srpski nacionalisti pucali iz Holiday Inn-a na demonstrante koji su bili protiv raspada Bosne i protiv rata. 
7.   Dnevna soba u stanu koji je bio na liniji fronta. Na vanjskom kuhinjskom zidu probijena je rupa. Sa ovog mjesta snajper je pucao na grad. Na podu su razne vrste papira bivsih stanara. Indeks, diplome, fotografije sa vjencanja, blok djecijih crteza, knjiga poezije. Sta se desilo ovim ljudima? Gdje su oni sada ? 
10. Tesko je naci smjestaj koji nije previse skup. Vecina dobrih kuca je izdana  kooperantima i stranim organizacijama. Ako zemlje u kojima se nalaze bosanske izbjeglice, pocnu da ih salju natrag u Bosnu, smjestaj ce biti jedan od prvih problema sa kojima ce se suociti. 
13.  Na mnogim mjestima u gradu mogu se vidjeti vozila i vojnici SFOR-a. Oni stite visoke duznosnike. Posebno za vrijeme Papine posjete, izgledalo je kao da je ponovo rat. 
14.  Saobracaj u Sarajevu je uzurban kao i u vecini zapadnoevropskih gradova. Takodje, vecina Bosanaca je vezana za svoja auta. Vozila su uglavnom malo starija iako se moze vidjeti i dosta novih Mercedesa. Neki su se obogatili u ratu. 
15.  Malo poslije pocetka rata,  novinari su poceli pricati o ratu izmedju Srba, Hrvata i Muslimana. Pojam Musliman znacio je odredjivanje Bosanaca. Prije rata bilo je oko 15 % Bosanaca koji su prakticirali Islam. Danas taj postotak nije mnogo veci. Turbani i duge brade nisu dominantni na ulicama Sarajeva. Naprotiv. 
16.  Nije ostalo mnogo industrije u Bosni, a da ne spominjem turizam. Ekonomska situacija nije dobra. Nezaposlenost je visoka. Zahvaljujuci stalnoj stranoj podrsci, situacija se malo popravlja. Ukoliko se ova podrska prekine, zemlja nece imati gotovo nikakvih prihoda. 
17.  Na pijaci mozete kupiti sve. Koristene dijelove za auta, masine za ves i druge aparate, ali i sarafe, klinove, cak i koristene eksere.
18.  Putna agencija u centru Sarajeva.Za mnoge Bosance putovati je nemoguce. Osim finansijskih razloga, Bosanci nisu dobrodosli bez viza. Mnoge zemlje se boje da ce ostati. Zahtjev za vizu ide u dug birokratski proces. Potrebno je 3-4 mjeseca da se dobije dozvola za 2 sedmice boravka u Holandiji, cak i ako je neko preuzeo potpunu finansijsku odgovornost.Za Holandjane koji dolaze u Bosnu, ne postoji nikakvo ogranicenje.
19.  Prosjecna mjesecna plata u Bosni je oko 200-300 DM. Cijene nisu mnogo nize nego u Holandiji. Kilogram paradajza je 2,5, bijeli hljeb 0,80 i pola litre piva je oko 1 DM.
20.  Posebno stari ljudi bez porodice, tesko zive. Penzije ne iznose vise od 100 DM mjesecno. Vecina staraca zavisi od humanitarnih organizacija. Na nekim mjestima mogu se vidjeti redovi ispred kuhinja i mjesta za podjelu.
22.Stari autobusi iz Zuid-West kompanije dovoze ljude da vide Papu. U Bosni ima mnogo stranih autobusa.
23. Toplina, stvorena gorenjem jedne patike, bila je dovoljna za pecenje jednog hljeba. U pecima je nestalo sve sto moze da gori. Namjestaj, knjige, prozorski okviri iz praznih kuca, drvece. Sarajevski centralni park je nestao u dimnjacima. Sad je tamo groblje.
24.  Za vrijeme moje posjete Sarajevu, nije bilo plina nekoliko sedmica. Bosna ima  ugovor sa Rusijom o isporuci gasa, ali Srbi odbijaju da plate svoj dio. Oni zele svoj ugovor. Bosanska vlada nece i ne moze da plati za njih. Sada se u Sarajevu ponovo lozi drvo.
25/26 Svuda u Sarajevu ljudi rade na obnovi ali to ide sporo. Novca je jako malo, a razaranje je ogromno. Mnogi projekti za obnovu finansiraju se iz inostranstva.
27.  Bilo je mnogo zrtava za vrijeme rata ali bice ih mnogo i poslije. Na mnogim podrucjima su mine i druga oruzja. Jos desetinama godina, Bosanci ce biti suoceni sa novim ratnim zrtvama. Narocito djeca predstavljaju metu za ove eksplozive. Postoji nekoliko timova koji naporno rade na ciscenju minskih polja. Ali koliko ih jos ima? Gdje su?
28.  Ucesnici dana BH Armije na putu prema stadionu gdje ce se odrzati parada. U proslosti su se mogli vidjeti snimci o armiji. Tenkovi u romanticnom zalasku sunca. Nepobjedivi komandosi kako prelaze strme planinske rijeke, novi napadacki avioni kako izvode uspjesne akcije...
29.  Za vrijeme rata, svaki komad zemlje se koristio za povrce. Cesto su bili na meti srpskih snajpera. Pregrade su pravljene od plastike i zeljeza, a drvo se lozilo. U vrijeme zetve vrtovi su se morali cuvati danju i nocu od gladnih ljudi. Povrce koje danas raste u ovim zapustenim vrtovima, uglavnom beru gladni starci.
30.  Na tabli pise"13 septembar 1996". Ovo igraliste je donirano uz zelju da Bog blagoslovi djecu Sarajeva. Donatori su Djeca Svijeta,Rokford, Ilinoj, SAD. 
31.  Na kraju rata, vecina djece je znala samo za zivot u hladnoci, gladi i opasnosti. Cesto je bilo opasno igrati se napolju. Tek poslije rata djeca jedu svoju prvu bananu, zajedno s korom. 
32.  Opasan klinac pozira ispred nacionalne biblioteke koja je potpuno izgorila na pocetku rata. Mnogo knjiga je nestalo u tom plamenu. Trenutno se zgrada rekonstruise uz pomoc Austrije.
33.  Djeca loze vatru u napustenom rovu. Cini se bezopasno, ali samo sto sam se udaljio par stotina metara, cuo se veliki prasak. Djeca su pobjegla u strahu. Srecom, ovaj put nije bila mina, nego vjerovatno metak.
34.  U ratu su nicala nova groblja. Stara su bila pod snajperima. Ratne zrtve su sahranjivane u parkovima, izmedju zgrada i u bastama. Nakon rata, tu su se cesto odvijale prave sahrane.
35.  Selo blizu 100 KM dugog blatnog puta. Jedina veza sa Gorazdom, osim one preko srpske teritorije. Kuce ovog razorenog sela su ponovo izgradjene uz dobrotvornu pomoc. Koridor je sirok samo 7 KM. Ponekad auta skrenu na pogresan put i udju na srpsku teritoriju. Putnici se cesto vrate bez vozila, novca i materijala. Blokada na putu ka bosanskim Srbima je uklonjena u skladu sa Dejtonskim sporazumom koji kaze da Bosna treba biti jedinstvena.
36.  Na planinama oko Sarajeva bilo je mnogo skijaskih mjesta. Kada su, po Dejtonskom sporazumu, Srbi morali da napuste te teritorije, oni su ih opljackali i unistili ono sto je ostalo. Ovo sto vidite je ostatak ski-lifta.
37.  Spomenik za 9 francuskih vojnika koji su umrli na ovom mjestu dok su cuvali mir.
38.  Otac dolazi na ovo mjesto u Sarajevu da pokaze sinu ovaj izgoreni tenk. Za njega je rat jos uvijek realnost u kojoj zivi, dok je sin rodjen poslije.
39.  Negdje na planinama oko Sarajeva. Grob nekoga sa muslimanskim imenom pored groba nekoga sa tipicnim srpskim imenom. Zajedno su se borili u bosanskoj vojsci i nasli svoje posljednje prebivaliste pored spomenika partizanima poginulim u II svjetskom ratu.
40.  Ovo dijete tiho sjedi pored mene 15 minuta. Nadam se da nikad vise nece vidjeti rat. 



4. Holiday-In Bosna i Hercegovina

Pise Paul Beekhuis

Za mene je Jugoslavija uvijek bila cudna i misteriozna tacka na karti. Bez jednostavne kulture i bez jasne politicke strukture. Dvostruki uticaji odredjuju njeno lice. Ovo me zainteresovalo.  1990 sam putovao okolo sa tehno bendom po imenu Blind, kao izvodjac i fotograf. U Sarajevu su mnogi mladi ljudi predosjecali predstojece probleme i plasili su se da idu u vojsku, da se bore za stvar koja nije njihova. Ne znam da li su jos zivi. U Zagrebu je odvajanje Hrvatske od federalne vlade vec bilo u toku. 100 metara od koncerta, bila je Tudjmanova kuca koju je cuvala milicija. Kasnije kod kuce, ipak je bilo iznenadjujuce kad je zemlja eksplodirala sa vojnom akcijom u Sloveniji. 4 godine kasnije, 1994 odlucili smo da odrzimo koncerte u Srbiji, uprkos medjunarodnom bojkotu te zemlje, s namjerom da podrzimo narod Srbije. To je bila kombinovana turneja grupa Blind i Hardheaded Soul. Omladini i drugim protivnicima rata bilo je drago zbog ove posjete. Osjecali su se odvojenim od ostatka svijeta. Medjunarodni bojkot vise je ostetio nevine ljude, nego one sa krvlju na rukama. Akcija u kojoj bi se doveo veliki broj srbijanskih muzickih grupa, pozorisnih grupa i novinara u Holandiju nije se mogao ostvariti zbog finansijskih problema i nevoljnosti zvanicnika.Dvije godine kasnije (sada je vec 1996 i rat je gotov vec pola godine) HHS organizuje turneju po Bosni. Uprkos uspjesnim koncertima HHS-a, razaranje koje smo vidjeli sve nas je duboko pogodilo.
Citava vizija ljudske vrste je uzdrmana.
Vanjski pogled na covjecanstvo je izazivajuci. Razgovori mladih ljudi izrazavaju zacudjenost mevjericu. " Ubiti nekoga je poput seksa. Tesko je samo prvi put ".
I sam sam osjecao nemoc kao i vecina. U Mostaru, nekolicina sjebanih hrvatskih seljaka bacilo je moju torbu sa pasosem u minsko polje. Mislio je da sam ga uslikao. Posjeta Palama je zavrsila u policijskoj stanici. Zastrasivanje je za njih predstavljalo lijepo trosenje vremena. Idemo odavde. Ipak mozete vidjeti da rat jos nije zavrsen. Samo prisustvo SFOR-a sprijecava strane da rade ono sto zele. Tamosnje medjunarodne snage mira to dobro znaju. Ali domaci politicari zele da vide nesto drugo. Potrebno je mnogo novca i raspored je ispunjen drugim zahtjevima. 

5.  Slike Paul Beekhuis 

1.  Mostar, nekadasnja spona istoka i zapada, sada barijera.
2.  Rekonstrukcija UN-a. Most izmedju Mostara i Sarajeva.
3.  Mostar, unisten bulevar.
4.  Hrvatska granata udara u Mostar. U Sarajevu ove tacke se zovu ruze i kada je granata pala na asfalt, ruze se pune crvenim ljepilom.
5.  Mostar
6.  Mostar, rekonstrukcija gradskog pozorista.
7.  Sarajevo
8.  Bosanski super heroj. Vjerovatno zbog hrabrosti.
9.  Sakupljanje potpisa za registraciju na izborima u septembru 1996. Nacionalne stranke su pobijedile velikom vecinom.
10.  11 Stari i mladi. Stariji je vidio tri rata. Za mladjeg je ovo prvi.
12.  Sarajevo
13.  Srpski polozaj izvan grada
14.  Bikovo oko
15.  Balkonski rat
16.  Koncert HHS na otvorenom u Mostaru.
17.  HHS za vrijeme nastupa u psihijatrijskoj klinici  u Pazaricu
18.  Pacijenti
23. Pozdravi na odlasku.
25. Jedan od mnogih grobova.
26. Srpska vojska na putu kod Beograda, 1994.
27. Ciganski muzicar, svira na srpskom pravoslavnom vjencanju, 1994.
28. Bivsa biblioteka, smjestena blizu stare dzamije u Sarajevu.
29. Poster upozorenja za djecu.


6. CoMuSa, i kako smo saznali za njih.
Pise: Martin S. Past

Nakon godina i mnogih kilometara kroz kanale ogromnog podzemnog kruga, stigli smo na Kusturicin nacin. U srediste Sarajeva. Mamurluk od stok-kole. Hardheaded Soul ide za napetoscu i sirovom zabavom u najuzbudljiviji evropski grad. 
U zadnjih osam godina, bili smo nekoliko puta u sada razjedinjenoj zemlji Jugoslaviji. Ali sada smo u samom srcu. Bili smo mnogo puta u Sloveniji gdje pank-rok i omladina imaju malo uticaja na nacionalnu svijest. Cesto smo bili i u Hrvatskoj, gdje je nacionalna svijest izvan svakog razuma, ali i gdje je omladina zeljna zraka. Prije tri godine smo bili u Srbiji, zajedno sa duom Blind. Zmajevo mjesto, kako su ljudi govorili iako nikad nisu bili tamo. Jednom je koncert u Sarajevu bio otkazan jer je bio dan izbora i nisu bila dopustena masovna okupljanja. Izbori koji su podijelili Bosnu na tri  nacionalna entiteta. Sve ovo smo radili preko menadzera iz fondacije "6th Column ". To je organizacija za kulturnu izgradnju i nalazi se u autonomnoj garazi  2B u Ajndhovenu, Holandija. Kroz godine ova fondacija organizovala je nekoliko razmjena festivala kulture u saradnji sa lokalnim organizacijama u Ljubljani, Berlinu, Minsku, Becu, Potsdamu, Budimpesti i Barseloni. Ove razmjene su uglavnom bile bazirane na sirokom izboru predmeta i nekoliko kulturnih disciplina, informisanje o okolini, geopolitici i situaciji u medijima. Ali sada smo u BiH. Slike onoga sto smo vidjeli na TV ili novinama urezane su duboko u nase pamcenje. Niko ne moze proci ovuda, a da ne bude uhvacen u to. Prvo trazimo neka objasnjenja i koristimo muzicku scenu s ciljem da bolje upoznamo grad. U ovom periodu (maj-juni 1996 ) vrlo je tesko organizovati koncerte u Sarajevu. Nema materijala, nema novca, skupo iznajmljivanje prostora, razglasa i cuvara. Nema nikakvih priredbi. Mnogi ozbiljni ljudi imaju toliko posla da se na njih ne moze osloniti. Mnogo problema sa strujom, vode ima 2 sata dnevno (samo u centru grada). Dobro se provodimo sto je prilican paradoks. Pokusavamo da uradimo vise korisnih stvari. 
Nas koncert je organizovao "The Serious Road Trip". Odrzan je u klubu KUK, medicinskog fakulteta. Uprks nasem poznavanju bivse Jugoslavije cesto nas usutkuju??
Ali nasi domacini shvataju da nismo glupi i nijemi. Poslije koncerta pitali su nas da li imamo vremena da odemo u Pazaric sljedeceg ponedeljka. Tamo The Serious Road Trip obavlja "drugu stranu posla". I tako stizemo u Psihijatrijsku kliniku u Pazaricu, 25 km jugozaapadno od Sarajeva. Pazaric je jedna od par klinika gdje je CoMuSa (kao dio aktivnosti Serious Road Trip-a)pocela redovne posjete. To je mjesto u kojem zajedno zive autisticari, sirocad, zrtve trauma, MS pacijenti, mladi i stari. Odrzali smo koncert za 100 od 363 pacijenta i vidjeli smo da je sadasnja situacija hiljadu puta bolja, Bosanci rade tamo, brinu se o njima, hrane ih i vesele, nabavljaju novac od Svjetske banke itd. I zbog ovoga je koncert bio fenomenalan. 
CoMuSa je locirana u Sarajevu od septembra 1995. Faza razvoja, ukljucujuci nabavku opreme i istrazivanja, trajala je od oktobra 1995 do februara 1996. Program je zvanicno poceo 7.marta. On sadrzi:
Rad, materijali i snabdijevanje muzicara za rad u zajednici. Posebna paznja je na muzici za djecu, omladinu i mentalno-fizicki nesposobne.
Rad, materijali i snabdijevanje muzicara za rad u zajednici. Posebna paznja je na muzickoj industriji. Promocija koncerata, prostor za probe, popravljanje instrumenata i studija.
Stalan obrazovni program u saradnji sa Sarajevskim univerzitetom i medjunarodnim organizacijama.
Muzika za ljude sa specijalnim potrebama, Ukljucujuci akusticne i elektricne instrumente.
Individualni rad i koristenje digitalne tehnike da se muzika priblizi gluhim, slijepim i nesposobnim ljudima.
Digitalna muzicka tehnika.
Produkcija zvuka i organizovanje dogadjaja. Organizacijski menadzment.
U novembru 1995 osnovna stanica za rad je prebacna u Sarajevo, skupa sa analognom opremom za muzicku akademiju. Oko 200 muzicara je pomognuto sa zicama, drzacima itd. Pilot program za obuku je odrzan u novembru 1995. Od marta 1996, 4 studenta rade na projektima u tri specijalna instituta: Psihijatrijski institut u Pazaricu, skola Vladimir Nazor i Centar za rehabilitaciju sluha i govora. U sljedecoj skolskoj godini, 12 novih studenata ce dobiti priliku da pocnu slicne projekte u institutima koji pokazu interes. U septembru je ulaz Medicinskog fakulteta prilagodjen invalidskim kolicima. To pomaze studiju da bude dostupan specijalnim gostima ukljucujuci:
-clanovi bosanske grupe za celebralnu paralizu
-zrtve rata
-MS pacijenti
-drugi korisnici invalidskih kolica
U drugoj polovini 1996 i prvoj polovini 1997, CoMuSa je prosirila svoj rad sljedecim aktivnostima:
-sedmicni sastanci za edukaciju u Institutu Drin u Fojnici
-sedmicni muzicki sastanci
-radionice sa lokalnim i stranim muzicarima u naseljima, skolama i institutima
-rok skola i klasa za napredne
-organizacija prvog sarajevskog medjunarodnog dzez festivala u avgustu 1997
U Bosni smo se mi, HHS, uvjerili da se sa malim efektnim idejama moze stimulisati situacija u ogromnoj mjeri. U Sarajevu postoji mnogo organizacija koje su zapocele projekte s namjerom da se lokalni stanovnici pripreme za nastavak rada. 
Tako smo dosli do jedne prakticne ideje. U Sarajevu oko 2500 ljudi zavisi od invalidskih kolica.
Odlucili smo da donesemo vozilo za invalidska kolica u periodu od 8 mjeseci. Moze se garantovati transport invalidskih kolica u grad. Veci projekti i projekti izvan Sarajeva mogli bi se odvijati dok se nastavlja normalan transport. Koristili smo video snimke iz Pazarica za prikupljanje sredstava. Prvi kombi je dostavljen u februaru. U avgustu je dostavljeno drugo auto, manje i to specijalno za studijski projekat. Osim toga, napravljeni su aranzmani za registraciju, uvoz, odrzavanje i placanje vozaca. To znaci da smo bili u mogucnosti da sredimo donosenje materijala i rjesenja bez skrivenih zamki. (Prepustamo novinarima da vas vise infomisu o ovom predmetu).
Posvecujemo se novim idejama i situacijama, tako da CoMuSa moze nastaviti rad u miru i tisini, i iznad svega, u Sarajevu. Izgradjivati ovaj napaceni dio Evrope. Knjiga fotografija se moze nazvati"Glavna tacka Sarajevo", projekti su tu da bi izvukli na vidjelo bolji svijet. Bolji nego sto nam ga stvarnost prikazuje. Pobrinuli smo se da ovaj projekat preuzmu lokalne organizacije u Bosni i Holandiji. Tako sav ovaj rad ima uticaja na bosansku i holandsku svijest. Ured za Mir Eindhoven pripremio je ovo za vas. Ne dugujete im nista.


Lista zasluga:
Ovu prezentaciju su podrzali opstinski fondovi za opstu svijest. Projekat za transport invalidskih kolica je dobio najvecu podrsku od Nacionalne komisije za razvoj (NCDO) i Wilde Geeze. Osim njih projekat su donirali i finansijski podrzali Balans Foundation; Congregations in the country; Veta Tax; Emmaus Eindhoven; PAN foundation, Heemstede; Anton Jurgens Fonds, Middelbeers; Ford Holland, Obam van der Meulen; Effenaar,  Eindhoven and Electude VOF.
Pomogli su nam: Tripot, Nuenen, Instituut for afortable lunacy, http://www.sociamedia.nl/home. html, Tools voor Ex-YU, Mensen in Nood, Verdima NV, Scholen Zonder Racisme, De Balie, Press Now, Stichting Saraint, 2B, Stichting 6de Kolonne en Stiching Vredesburo Eindhoven.